Svaki dan do blagdana svetog Ignacija Lojolskog zajedno razmatramo teme iz života i duhovnosti svetog Ignacija Lojolskog.
Ova razmatranja također mogu poslužiti kao devetnica i priprava za blagdan svetog Ignacija.
ŠESTI DAN
Krist, Kralj vječni: Izabrati Njegovu zastavu i slijediti Ga do kraja
Jedno od najsnažnijih razmatranja u Duhovnim vježbama jest ono koje sveti Ignacije naziva Razmatranje o Kraljevstvu Kristovu. Ono predstavlja prijelomni trenutak duhovnog puta. Nakon što je čovjek iskusio Božje milosrđe i počeo upoznavati Krista, postavlja se pitanje koje više nije teorijsko nego osobno: Hoćeš li poći za mnom?
Ignacije ovdje polazi od slike koja je bila vrlo bliska njegovu iskustvu. Kao bivši vitez dobro je poznavao što znači odazvati se kraljevu pozivu. Kada bi zemaljski kralj pozvao svoje ljude u borbu za pravedan cilj, bilo bi sramotno ostati po strani. Ako su ljudi spremni riskirati život za prolazna kraljevstva, koliko bi više trebali biti spremni slijediti Krista, Kralja vječnoga, koji ne obećava prolaznu slavu nego život vječni.
No Krist nije kralj kakvog svijet očekuje. Kada je Pilat upitao Isusa: "Ti si dakle kralj?", Isus odgovara: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta." (Iv 18,36). On ne vlada mačem nego križem. Ne pobjeđuje nasiljem nego ljubavlju. Njegova kruna nije od zlata nego od trnja. Njegovo prijestolje nije carski tron nego drvo križa.
Upravo zato Ignacije ne poziva na divljenje Kristu, nego na nasljedovanje. Evanđelje nikada nije napisano da bismo se samo divili Isusu. Ono je napisano da bismo krenuli za Njim. Kršćanstvo nije religija promatrača nego učenika.
Kristov poziv uvijek započinje riječima: "Pođi za mnom." Te su riječi upućene Petru na obali Galilejskog jezera. Upućene su Mateju za carinarnicom. Upućene su bogatom mladiću. Upućene su Savlu na putu u Damask. Upućene su i svakom kršćaninu. Bog ne poziva mase; On poziva osobno. Poziva po imenu.
No Isus nikada ne skriva cijenu toga poziva. On ne obećava lagodan život niti uspjeh prema mjerilima svijeta. Naprotiv, kaže: "Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik." (Lk 14,27)
Ove riječi nisu prijetnja nego objava istine. Ljubav uvijek nešto košta. Majka koja bdije uz bolesno dijete zna da ljubav traži žrtvu. Supružnici koji ostaju vjerni jedno drugomu kroz desetljeća znaju da ljubav traži odricanje. Svetac zna da ljubav prema Kristu uključuje svakodnevno umiranje sebi.
Ignacije ovdje uvodi jedno od najpoznatijih razmatranja cijelih Duhovnih vježbi – Dvije zastave.
On opisuje kako se pred čovjekom nalaze dvije vojske. Na jednoj strani stoji Krist, ponizni Kralj, a na drugoj sotona, knez ovoga svijeta. Obojica pozivaju ljude da ih slijede.
Sotonin put uvijek započinje bogatstvom, zatim vodi prema časti, a završava ohološću. Najprije čovjek počinje vjerovati da sigurnost dolazi iz onoga što posjeduje. Zatim počinje tražiti ljudsko priznanje. Na kraju njegovo srce postaje zatvoreno za Boga jer samoga sebe stavlja u središte.
Koliko je ta dinamika prisutna već na prvim stranicama Svetoga pisma! Adam i Eva poželjeli su "biti kao bogovi". Babilonska kula građena je radi vlastite slave. Farizeji su voljeli prva mjesta. Juda je zbog novca izdao Učitelja. U svima njima djeluje ista logika: ja u središtu.
Nasuprot tome stoji Kristova zastava.
Krist poziva na duhovno siromaštvo, iz kojega se rađa poniznost, a iz poniznosti ljubav. On ne obećava da će čovjek biti pošteđen križa. Obećava da na križu nikada neće biti sam.
To je razlog zbog kojega sveti Pavao piše: "U sebi gajite isto mišljenje koje bijaše u Kristu Isusu." (Fil 2,5) Zatim opisuje kako se Krist ponizio, postao poslušan do smrti na križu, pa Ga je zato Otac preuzvisio.
To je logika Evanđelja.
Svijet kaže: uzdigni se da bi bio velik.
Krist kaže: ponizi se da bi mogao ljubiti.
Svijet kaže: vladaj.
Krist kaže: služi.
Svijet kaže: sačuvaj svoj život.
Krist kaže: daruj svoj život.
Ignacije nije promatrao ovo razmatranje samo kao pobožnu meditaciju. Ono je za njega bilo svakodnevna odluka. Svakoga jutra čovjek ponovno bira pod kojom će zastavom živjeti. Nije dovoljno jednom reći Kristu "da". Svaki novi dan traži novo predanje.
Veliki crkveni oci govore upravo o toj svakodnevnoj borbi. Sveti Bazilije Veliki piše da je život kršćanina neprestano vojničko služenje Kristu. Sveti Ivan Kasijan govori kako se duhovna borba vodi ponajprije u mislima. Sveti Benedikt u svom Pravilu opisuje redovnika kao onoga koji služi u "školi Gospodnje službe". Svi oni naglašavaju isto: nitko ne postaje svet slučajno. Svetost je plod svakodnevne vjernosti.
Ovdje je važno razumjeti da Kristova zastava nije zastava pobjednika prema mjerilima svijeta. Pogledajmo apostole. Većina ih završava mučeničkom smrću. Pogledajmo svetoga Franju Asiškoga. Pogledajmo svetoga Maksimilijana Kolbea. Pogledajmo svetu Tereziju iz Kalkute. Po ljudskim mjerilima nisu živjeli lagodno. Ali upravo su oni postali najveći svjedoci Kristove pobjede.
Zašto?
Jer pobjeda Evanđelja ne mjeri se količinom moći nego dubinom ljubavi.
Sveti Ignacije to je znao iz vlastitoga iskustva. Nekada je sanjao da će biti veliki vitez zemaljskoga kralja. Na kraju života postao je vojnik Kralja nebeskoga. Nekada je želio da ljudi pamte njegovo ime. Kasnije je želio samo jedno – da ljudi upoznaju Krista.
Ovdje dolazimo do pitanja koje je srce ovoga dana devetnice.
Pod čijom zastavom živim?
Ne riječima.
Ne osjećajima.
Nego svakodnevnim odlukama.
Pokazuje li moj odnos prema novcu da pripadam Kristu?
Pokazuje li moj govor da pripadam Kristu?
Pokazuje li moj odnos prema obitelji, poslu, Crkvi i neprijateljima da pripadam Kristu?
Ne bira se zastava samo velikim odlukama. Ona se bira u sitnicama. U načinu na koji odgovaramo na uvredu. U spremnosti na opraštanje. U poštenju kada nas nitko ne vidi. U molitvi kada nemamo utjehe. U vjernosti kada nitko ne plješće.
Tada postajemo pravi Kristovi vojnici.
Na kraju razmatranja o Kraljevstvu Ignacije poziva onoga koji moli da učini osobni odgovor Kristu. To nije samo pobožna želja nego čin saveza. Kao što su apostoli ostavili mreže, tako i svaki učenik predaje Kristu svoju budućnost.
Jer najveća čast nije služiti zemaljskom kralju.
Najveća čast jest služiti Onome koji je svojom Krvlju otkupio svijet.
Za ispit savjesti
Pred Gospodinom se zapitaj: Pod čijom zastavom danas živim? U kojim područjima života još uvijek tražim vlastitu sigurnost više nego Krista? Jesam li spreman prihvatiti križ koji mi On povjerava ili pokušavam slijediti Krista bez križa? Postoji li nešto čega se bojim predati svome Kralju?
Tekst: Kateheo. Hr (D.Z.)
Foto: D.Z. (Sveti Ignacije - Rim)