02.08. do 10.08.
Ova devetnica poziva na razmatranje života svete Klare, "sjajne" djevice koja je svoj život pretvorila u zrcalo Božje ljubavi.
Svaki dan započinje zazivom, slijedi kratko razmatranje i završava molitvom.
Uvodna molitva (za svaki dan):
Sveti Oče, koji si po Duhu Svetom u srcu svete Klare zapalio oganj ljubavi prema siromašnom i raspetom Kristu, udijeli nam po njezinu zagovoru milost da i mi, poput nje, znamo prepoznati tvoju ljepotu u jednostavnosti i siromaštvu.
Daj da naše srce bude čisto zrcalo u kojem će se odražavati tvoja slava. Amen.
PRVI DAN - 02.08.
... (Kraća verzija)
Poziv na obraćenje
Razmatranje:
Klara je bila mlada plemkinja, okružena bogatstvom, ali njezino srce nije bilo ispunjeno. Susret sa svetim Franjom i njegovim propovijedanjem zapalio je u njoj želju za radikalnim nasljedovanjem Krista. Obraćenje nije samo promjena ponašanja, već promjena smjera života prema Bogu.
Molitva
Gospodine, pomozi mi da prepoznam trenutke kada me ti pozivaš na dublje obraćenje. Neka me tvoja milost oslobodi od svega što me sprječava da te potpuno slijedim.
... (za one koje žele dublja razmatranja i više …)
Poziv na obraćenje – dopustiti Kristu da promijeni srce
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Svemogući i milosrdni Bože, ti si u srcu svete Klare zapalio plamen ljubavi prema siromašnom, poniznom i raspetom Kristu.
Daj i nama milost da, po njezinu zagovoru, čujemo tvoj glas koji nas svakoga dana poziva na obraćenje. Oslobodi nas svega što priječi tvojoj milosti da djeluje u nama.
Daj da poput svete Klare cijelim srcem tražimo tvoje lice i da naš život postane odraz tvoje svetosti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Razmatranje
Evanđelja nam pokazuju da Isus nikada ne započinje pozivom na velika djela, nego na obraćenje. Njegove prve riječi glase: "Obratite se i vjerujte evanđelju" (Mk 1,15).
Obraćenje nije tek napuštanje grijeha nego promjena pogleda, promjena srca i potpuno usmjerenje života prema Bogu.
To je svakodnevno dopuštanje da Krist postane središte svega.
Takav je bio i početak života svete Klare. Rođena u bogatoj i uglednoj asiškoj plemićkoj obitelji, nije bila lišena ničega što svijet smatra vrijednim.
Imala je ugled, sigurnost, bogatstvo i mogućnost života u raskoši, a ipak, duboko u njezinu srcu postojao je nemir koji nijedno zemaljsko bogatstvo nije moglo utišati.
Bog je u njezinu dušu stavio čežnju za nečim većim – za samim sobom.
Kada je slušala propovijedi svetoga Franje Asiškoga, nije čula samo njegove riječi. Prepoznala je glas Dobroga Pastira koji govori njezinu srcu.
Ono što je Franjo naviještao, već je gorjelo u njegovu životu. Klara je u njemu vidjela čovjeka koji je Evanđelje učinio načinom života.
Zato njezino obraćenje nije bilo prolazni osjećaj niti trenutni zanos. Bio je to odgovor na Božju inicijativu.
Sveta Klara pokazuje da obraćenje uvijek započinje pogledom na Krista.
Dok čovjek gleda sebe, vidi svoje slabosti. Dok gleda svijet, vidi njegove prolaznosti. Ali kada gleda Krista, otkriva svoju pravu vrijednost.
Zato će kasnije u svojim pismima neprestano pozivati svoje sestre da promatraju Krista poput čistoga zrcala u kojemu otkrivaju vlastiti identitet.
Današnji svijet često poziva čovjeka da pronađe sebe u uspjehu, posjedovanju ili priznanju drugih ljudi.
Klara svjedoči sasvim suprotno. Sebe je pronašla tek onda kada je izgubila sve radi Krista. Upravo zato njezin život postaje ostvarenje Isusovih riječi: "Tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga" (Mt 16,25).
Obraćenje je proces koji traje cijeloga života. Svakoga dana Bog ponovno poziva čovjeka da skine sa sebe stare načine razmišljanja, stare strahove, navezanosti i lažne sigurnosti.
Sveta Klara nije se obratila samo jedne noći kada je napustila roditeljski dom.
Ona se obraćala svakoga dana ostajući vjerna svome pozivu kroz molitvu, siromaštvo, poniznost, služenje i ljubav.
I nama Gospodin danas postavlja isto pitanje koje je postavio prvim učenicima: "Što tražite?" (Iv 1,38).
Odgovor na to pitanje određuje cijeli naš život.
Ako tražimo samo prolazno, ostat ćemo prazni. Ako tražimo Krista, pronaći ćemo puninu života.
Poticaji za osobnu molitvu
Zapitaj se pred Gospodinom: što danas u mom životu traži obraćenje?
Postoji li nešto čega se grčevito držim, a što me udaljava od Boga?
Jesam li spreman dopustiti Kristu da bude Gospodar svakoga područja moga života?
Zadrži nekoliko trenutaka tišine pred Gospodinom i dopusti da njegovo svjetlo rasvijetli tvoje srce.
Molitva
Gospodine Isuse Kriste, hvala ti što me neprestano pozivaš da krenem za tobom.
Ti poznaješ moje srce, moje slabosti, moje strahove i moje navezanosti.
Daj mi milost da poput svete Klare imam hrabrosti odgovoriti na tvoj poziv bez odgađanja.
Oslobodi me od svega što me udaljava od tvoje ljubavi.
Nauči me svaki dan iznova birati tebe. Neka moje obraćenje ne bude prolazni osjećaj nego trajni put prema svetosti. Daj da moje srce postane prebivalište tvoga Duha i da sav moj život bude svjedočanstvo tvoje prisutnosti.
Sveta Klaro Asiška, koja si s radošću ostavila sve kako bi zadobila Krista, moli za nas da i mi pronađemo najveće blago u njemu jedinome.
Amen.
DRUGI DAN - 03.08.
... (Kraća verzija)
Hrabrost u napuštanju svijeta
Razmatranje:
Klara je hrabro napustila svoj dom na Cvjetnicu, ostavljajući za sobom sigurnost i bogatstvo kako bi postala "zaručnica Krista". Njezin čin nije bio bijeg, već hrabar iskorak u slobodu djece Božje.
Molitva
Sveti Duše, daj mi hrabrosti da se odreknem onoga što me veže uz prolazne vrijednosti svijeta, kako bih mogao slobodno prigrliti tvoju volju.
... (za one koje žele dublja razmatranja i više …)
Hrabrost napustiti sigurnosti svijeta i potpuno se predati Kristu
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Svemogući Bože, ti si svetoj Klari dao snagu da ostavi prolazna bogatstva kako bi zadobila neprolazno blago tvoga kraljevstva. Po njezinu zagovoru oslobodi i naše srce od svake navezanosti koja priječi djelovanju tvoje milosti. Daj nam hrabrost da ti vjerujemo više nego vlastitim planovima, više nego sigurnostima ovoga svijeta i više nego svojim strahovima. Neka nas tvoj Duh vodi putem potpune slobode djece Božje. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Razmatranje
Jedan od najsnažnijih trenutaka u životu svete Klare dogodio se na Cvjetnicu 1212. godine. Dok je cijeli Asiz slavio Kristov svečani ulazak u Jeruzalem, u njezinu se srcu odvijao jedan još dublji ulazak – ulazak Krista kao jedinoga Gospodara njezina života. Te je noći potajno napustila roditeljski dom i krenula prema crkvici Porcijunkuli, gdje ju je dočekao sveti Franjo s braćom. Ondje je položila svoje plemićko ruho, odrekla se svake zemaljske sigurnosti i primila grubi pokornički habit. Nije izgubila svoj život; upravo ga je te noći pronašla.
Svijet često poistovjećuje sigurnost s posjedovanjem. Čovjek misli da je siguran kada ima dovoljno novca, ugled, utjecaj, zdravlje ili ljude na koje se može osloniti. Međutim, sve su to darovi koji mogu nestati u jednom trenutku. Klara je shvatila da jedina sigurnost koja ne prolazi jest Krist. Zato nije napustila bogatstvo zato što ga je prezirala, nego zato što je pronašla nešto beskrajno vrjednije. Isus je govorio upravo o tome u prispodobi o dragocjenom biseru: trgovac prodaje sve što ima kako bi stekao jedini biser neprocjenjive vrijednosti (usp. Mt 13,45–46). Klara nije izgubila sve; zamijenila je prolazno za vječno.
Ovaj događaj nije bio čin mladenačke naglosti niti romantičnog zanosa. Bio je plod dugoga sazrijevanja u molitvi. Prije nego što je učinila prvi korak, Klara je već mnogo puta u srcu rekla svoje "da" Bogu. Vanjski čin samo je potvrdio ono što je Bog već bio učinio u njezinoj nutrini. Tako je i u našem životu. Velike odluke ne nastaju odjednom; one sazrijevaju u svakodnevnoj vjernosti, u tihoj molitvi, u slušanju Božje riječi i u malim odricanjima koja pripremaju srce za veće predanje.
Posebno je dojmljiva Klarina hrabrost kada su se njezini rođaci nasilno pokušali domoći nje i vratiti je u obiteljsku kuću. Predaja govori da se čvrsto uhvatila za oltar te otkrila svoju ošišanu kosu kao znak da u cijelosti pripada Kristu. Nije se borila ljudskom snagom, nego postojanošću vjere. Znala je da ljubav prema Kristu traži odlučnost. Isus je rekao: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje" (Lk 9,62). Klara nije gledala unatrag.
U svojim Pismima svetoj Janji Praškoj neprestano potiče na ustrajnost. Piše da treba "trčati za Kristom brzim korakom" i da se ne smije dopustiti da nas išta odvrati od započetoga puta. U toj se slici krije duboka duhovna istina. Kršćanski život nije stajanje na mjestu. On je neprestano kretanje prema Kristu. Tko prestane rasti u ljubavi, lako počinje nazadovati.
I mi se svakodnevno nalazimo pred istim izborom. Možda nismo pozvani ostaviti obitelj ili imetak kao Klara, ali smo pozvani napustiti ono što zarobljava naše srce. To mogu biti oholost, potreba za ljudskim priznanjem, želja za kontrolom, navezanost na uspjeh ili strah od budućnosti. Ponekad je upravo strah najveće bogatstvo kojega se čovjek ne želi odreći jer mu pruža prividnu sigurnost. No Bog ne vodi svoje učenike putem sigurnosti ovoga svijeta, nego putem povjerenja. Vjera započinje ondje gdje završava oslanjanje na vlastite snage.
Sveta Klara svjedoči da sloboda nije mogućnost činiti što želimo, nego sposobnost potpuno pripadati Bogu. Čovjek postaje doista slobodan tek kada ga više ništa ne može odvojiti od Kristove ljubavi. Tada ni gubitci, ni protivljenja, ni neizvjesnost ne mogu oduzeti njegov mir. Zato je Klara, premda je živjela u krajnjem siromaštvu, bila jedna od najslobodnijih žena svoga vremena.
Danas nas Gospodin poziva da preispitamo na čemu gradimo svoju sigurnost. Je li temelj našega života Krist ili nešto drugo? Na stijeni Kristove riječi može se graditi kuća koja će ostati postojana i kada navale vjetrovi i oluje (usp. Mt 7,24–25). Sve drugo prolazi, ali on ostaje vjeran dovijeka.
Poticaji za osobnu molitvu
U tišini pred Gospodinom razmisli: koje su moje najveće navezanosti? Što mi je najteže predati Kristu? Čega se bojim izgubiti? Vjerujem li doista da je Bog dovoljan i kada mi oduzme sve ljudske sigurnosti? Zamoli Duha Svetoga da ti pokaže područja života u kojima još uvijek više vjeruješ sebi nego Bogu.
Molitva
Gospodine Isuse, ti si jedino blago koje ne prolazi. Toliko puta tražim sigurnost u prolaznim stvarima, a zaboravljam da se pravi mir nalazi samo u tebi. Daj mi srce koje će imati hrabrosti ostaviti sve što me udaljava od tvoje ljubavi.
Oslobodi me straha od budućnosti, od navezanosti na vlastite planove i od potrebe da sve držim pod svojom kontrolom. Nauči me hodati putem vjere, čak i onda kada ne vidim kamo me vodiš. Daj da poput svete Klare svakoga dana obnavljam svoje potpuno predanje tebi i da u tebi pronađem jedinu istinsku sigurnost.
Sveta Klaro, koja si bez oklijevanja ostavila sve kako bi slijedila Krista, isprosi nam milost hrabroga i postojanoga srca, da nikada ne pretpostavimo prolazna dobra vječnomu blagu koje nam je pripravio Gospodin.
Amen.
TREĆI DAN - 04.08.
... (Kraća verzija)
Krist kao zrcalo duše
Razmatranje: Klara je često koristila sliku zrcala. Pozivala je svoje sestre da svakodnevno gledaju u Krista – "zrcalo bez mrlje" – kako bi se preobrazile u njegovu sliku. Gledajući u njega, postajemo ono što ljubimo.
Molitva
Gospodine Isuse, neka tvoje lice bude jedino zrcalo u kojem tražim svoj identitet. Preobrazi me svojom ljubavlju.
... (za one koje žele dublja razmatranja i više …)
Krist – zrcalo duše i put preobrazbe
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Svemogući i vječni Bože, ti si svetoj Klari dao milost da u licu tvoga Sina neprestano promatra tvoju ljepotu te da se iz dana u dan preobražava u njegovu sliku. Otvori i naše oči da gledamo Krista vjerom, a ne samo tjelesnim pogledom. Očisti naše srce od svega što zamagljuje odraz tvoje prisutnosti, kako bismo postali živo zrcalo tvoje ljubavi u svijetu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Razmatranje
U čitavoj duhovnoj baštini svete Klare možda nijedna slika nije toliko snažna kao slika zrcala. U svome Četvrtom pismu svetoj Janji Praškoj poziva je da svakoga dana promatra Krista poput "zrcala bez mrlje". To nije pjesnička slika, nego srž njezine mistike. Klara je razumjela da se čovjek mijenja prema onome što neprestano promatra. Ono što ispunja naše misli, oblikuje naše srce; ono što srce ljubi, određuje naš život.
Današnji čovjek svakodnevno stoji pred mnogim zrcalima. Promatra vlastiti izgled, uspjehe, neuspjehe, mišljenje drugih ljudi, društvene mreže i očekivanja svijeta. Ta zrcala često iskrivljuju naš identitet. Jedna nas uvjeravaju da nismo dovoljno vrijedni, druga da vrijedimo samo ako uspijemo, treća da smo ono što posjedujemo ili što drugi o nama misle. Takav pogled rađa nemir, uspoređivanje i trajno nezadovoljstvo.
Sveta Klara pokazuje sasvim drukčiji put. Ona poziva da se ne gledamo kroz oči svijeta, nego kroz Kristove oči. Krist je jedino istinsko zrcalo čovjeka, jer u njemu vidimo ne samo tko je Bog, nego i tko smo mi pozvani postati. Sveti Pavao piše: "A svi mi, koji otkrivena lica odražavamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, iz slave u slavu, po Gospodinu koji je Duh" (2 Kor 3,18). To je upravo ono što je Klara živjela. Promatrajući Krista, dopuštala je Duhu Svetomu da je iznutra preobražava.
U svome Pismu Janji Praškoj Klara posebno poziva da se promatra Krist u otajstvu njegova utjelovljenja, muke i proslave. Najprije gledamo njegovo siromaštvo u betlehemskoj štalici i učimo poniznosti. Zatim promatramo Raspetoga, gdje se objavljuje beskraj Božje ljubavi. Konačno podižemo pogled prema uskrslome Kristu, koji sjedi zdesna Ocu i otvara nam put u vječnu slavu. Promatranje Krista nije puko razmišljanje o njegovu životu, nego ulazak u zajedništvo s njime.
Zato je Klarina molitva bila duboko kontemplativna. Ona nije mnogo govorila Bogu; prije svega dopuštala je da Bog govori njoj. Znala je da prava molitva nije gomilanje riječi, nego pogled ljubavi. Kao što se dvoje ljudi koji se ljube mogu dugo gledati bez riječi, tako i duša koja ljubi Krista nalazi radost u njegovoj prisutnosti. U toj tišini Duh Sveti polako oblikuje čovjeka prema slici Sina.
To je put svetosti. Svetost nije prije svega plod vlastitoga napora. Ona je plod dugotrajnoga gledanja u Krista. Što više boravimo s njime, to više počinjemo misliti poput njega, ljubiti poput njega, opraštati poput njega i služiti poput njega. Sveti Bonaventura govori da kontemplacija rađa preobrazbom, a ne samo spoznajom. Klara je to iskustveno poznavala. Zato nije nastojala biti velika u očima ljudi, nego je željela da se u njezinu životu vidi jedino Krist.
I nama danas prijeti opasnost da više promatramo svoje slabosti nego Božje milosrđe. Neprijatelj želi da se neprestano bavimo sobom. Krist nas poziva da podignemo pogled prema njemu. Kada je Petar hodao po vodi, mogao je ostati iznad valova dok je gledao Isusa. Čim je pogled usmjerio na oluju, počeo je tonuti (usp. Mt 14,29–30). Isto se događa i u našem duhovnom životu. Gledamo li samo svoje probleme, strahove i grijehe, lako gubimo mir. Gledamo li Krista, u nama raste povjerenje.
Sveta Klara nas stoga uči da je svaki dan nova prilika stati pred Kristovo lice. U njegovu pogledu nestaju lažne slike koje smo o sebi izgradili. Ondje otkrivamo da smo ljubljena djeca Očeva, otkupljena Kristovom krvlju i pozvana na svetost. Upravo iz toga identiteta izvire svaka istinska promjena života.
Poticaji za osobnu molitvu
Pred Gospodinom se zapitaj: u kojem zrcalu najčešće tražim svoju vrijednost?
Dopuštam li da me određuju mišljenja drugih ljudi ili Kristova riječ?
Koliko vremena posvećujem promatranju Isusova lica u molitvi, Svetome pismu i Presvetom Oltarskom Sakramentu?
Zamoli Duha Svetoga da očisti pogled tvoga srca kako bi uvijek bio upravljen prema Kristu.
Molitva
Gospodine Isuse, ti si savršena slika nevidljivoga Boga i jedino istinsko zrcalo moga života. Toliko puta gledam sebe očima svijeta, zaboravljajući kako me gledaš ti. Očisti moje srce od lažnih slika, od osuda, od oholosti i obeshrabrenja.
Daj da svakoga dana sve više promatram tvoje lice u molitvi, u tvojoj riječi i u Euharistiji. Preobrazi moje misli, moje osjećaje i moje odluke kako bi se u meni odražavao tvoj život. Neka svi koji me susretnu ne vide najprije mene, nego trag tvoje dobrote, tvoje poniznosti i tvoje ljubavi.
Sveta Klaro, koja si cijelim svojim bićem promatrala Krista kao zrcalo bez mrlje i dopustila da te njegova ljubav potpuno preobrazi, izmoli nam milost ustrajne kontemplacije kako bismo se iz dana u dan sve više suobličavali našem Gospodinu.
Amen.
ČETVRTI DAN - 05.08.
Siromaštvo kao sloboda
... (Kraća verzija)
Razmatranje
Za Klaru, siromaštvo nije bilo puko pomanjkanje stvari, već "bogatstvo duše" koja je oslobođena svega kako bi bila ispunjena Bogom.
To je stanje potpune otvorenosti za djelovanje Duha Svetoga.
Molitva
Gospodine, nauči me istinskom siromaštvu duha, da ne budem vezan uz materijalno, već da budem bogat tvojom prisutnošću.
... (za one koje žele dublja razmatranja i više …)
Sveto siromaštvo – bogatstvo koje nitko ne može oduzeti
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Svemogući Bože, ti si svetoj Klari objavio da se pravo bogatstvo ne nalazi u prolaznim dobrima, nego u zajedništvu s tvojim Sinom koji je, premda bogat, radi nas postao siromašan. Oslobodi naše srce od svake navezanosti na ono što prolazi i ispuni ga neprolaznim bogatstvom svoje ljubavi. Daj da živimo slobodom djece Božje te da u svemu tražimo jedino tvoju volju. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Razmatranje
Jedno od najvećih obilježja života svete Klare bilo je njezino bezuvjetno prianjanje uz "Povlasticu siromaštva". Godinama se borila da njezina zajednica nikada ne bude prisiljena posjedovati imovinu, premda su joj mnogi crkveni i građanski autoriteti nudili sigurnost u materijalnim dobrima. Nije to činila iz tvrdoglavosti niti iz prijezira prema stvorenome svijetu. Razumjela je da se srce koje se oslanja na posjedovanje teško potpuno oslanja na Boga. Zato je željela da njezine sestre budu slobodne – slobodne ljubiti Boga bez podijeljena srca.
Klara je shvatila ono što je Isus objavio u Govoru na gori: "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko" (Mt 5,3). Siromaštvo duha nije bijeda niti odbacivanje materijalnih dobara kao takvih. To je nutarnji stav čovjeka koji zna da je sve dar. Takav čovjek ništa ne prisvaja sebi, nego sve prima iz Očeve ruke i sve vraća njemu sa zahvalnošću. Njegova sigurnost nije u onome što ima, nego u Onome kojemu pripada.
U svojim pismima svetoj Janji Praškoj Klara govori o "presvetom siromaštvu" kao o dragocjenom blagu koje vodi u slobodu. Naziva ga putom kojim je prvi prošao sam Krist. Isus nije izabrao siromaštvo zato što nije mogao biti bogat, nego zato što je želio objaviti da je ljubav veće bogatstvo od svakoga zemaljskog posjeda. Rođen je u štalici, živio bez vlastitoga doma, a na križu je bio lišen svega kako bi čovjeku darovao neiscrpno bogatstvo Božjega života.
Kada čovjek promatra Krista Raspetoga, počinje razumijevati da najveća praznina nije nemati mnogo stvari, nego živjeti bez Boga. Mnogi posjeduju obilje, a ipak ostaju duboko nesretni. Drugi imaju vrlo malo, ali zrače mirom koji svijet ne može dati. Taj mir proizlazi iz srca koje zna da je Bog njegova baština. Zato psalmist kliče: "Gospodin mi je baština i čaša; ti u ruci držiš moju sudbinu" (Ps 16,5).
Klarino siromaštvo bilo je prije svega prostor povjerenja. Svaki je dan živjela od Božje providnosti. Nije znala što će donijeti sutra, ali je znala tko drži sutrašnji dan. Upravo je zato mogla živjeti bez tjeskobe. Isus je poučavao svoje učenike da pogledaju ptice nebeske i ljiljane u polju, jer ih Otac nebeski hrani i odijeva (usp. Mt 6,25–34). Klara je te riječi pretvorila u način života. Njezina sigurnost nije bila u zalihama hrane ni u bogatim darovateljima, nego u Očevoj vjernosti.
No sveto siromaštvo nije samo odnos prema materijalnim dobrima. Ono zahvaća cijelo srce. Čovjek može imati malo, a ipak biti zarobljen željom za posjedovanjem. Isto tako može posjedovati mnogo, ali živjeti slobodno, svjestan da je upravitelj, a ne vlasnik Božjih darova. Siromaštvo duha znači odreći se želje da budemo gospodari svega. To je odricanje od oholosti, samodostatnosti, potrebe da uvijek budemo u pravu i da kontroliramo vlastiti život. Takvo siromaštvo otvara prostor djelovanju Duha Svetoga.
Sveta Klara također nas uči da siromaštvo rađa solidarnošću. Tko ništa ne prisvaja sebi, lakše dijeli s drugima. Srce oslobođeno pohlepe postaje velikodušno. Ljubav prema siromašnima nije dodatak evanđelju, nego njegov plod. Krist se poistovjetio s najmanjima govoreći: "Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste" (Mt 25,40). Klara je u svakom potrebnom čovjeku gledala lice Gospodina.
U svijetu koji neprestano potiče na gomilanje, natjecanje i stjecanje, sveta Klara svojim životom postavlja pitanje: što zapravo nosimo sa sobom u vječnost? Ništa od zemaljskih dobara ne može prijeći granicu smrti. Samo ljubav ostaje. Zato je jedino srce bogato Bogom uistinu bogato.
Poticaji za osobnu molitvu
U tišini stani pred Gospodina i zapitaj se: na čemu počiva moja sigurnost? Jesam li slobodan od navezanosti na novac, ugled, uspjeh ili vlastite planove? Mogu li iskreno zahvaljivati Bogu za ono što imam i velikodušno dijeliti s drugima? Moli da tvoje srce postane siromašno duhom kako bi u njemu bilo mjesta za puninu Božje milosti.
Molitva
Gospodine Isuse, ti si radi mene postao siromašan da bih se ja obogatio tvojom milošću. Oprosti mi kada svoje srce vežem uz prolazne stvari više nego uz tebe. Oslobodi me od pohlepe, sebičnosti i straha da ću izgubiti ono što posjedujem.
Nauči me živjeti jednostavno, zahvalno i velikodušno. Daj da sve što imam promatram kao dar koji si mi povjerio da njime služim drugima. Neka moje najveće bogatstvo bude tvoja prisutnost, a moja najveća radost vršenje tvoje volje.
Sveta Klaro, koja si u svetom siromaštvu pronašla neiscrpno bogatstvo Božje ljubavi, izmoli nam slobodno srce koje će iznad svega tražiti Krista i njegovo kraljevstvo. Neka i naš život posvjedoči da je Bog jedino blago koje nikada ne prolazi.
Amen.
PETI DAN - 06.08.
... (Kraća verzija)
Euharistija – izvor snage
Razmatranje
Klara je imala duboku pobožnost prema Presvetom Sakramentu. U trenucima opasnosti, upravo je Euharistija bila njezina obrana i utočište.
Njezin život bio je poput euharistijskog prinosa – neprestana zahvala Ocu.
Molitva
Isuse, vjerujem da si prisutan u Euharistiji. Neka tvoja snaga bude moja obrana u svim životnim olujama.
... (za one koje žele dublja razmatranja i više …)
Euharistija – Kristova prisutnost, snaga i pobjeda
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Svemogući i vječni Bože, ti si u Presvetoj Euharistiji ostavio svoga Sina kao kruh života, trajnu prisutnost i izvor svake milosti. Svetoj Klari dao si milost da u svetom oltarskom sakramentu prepozna živoga Krista te da u njemu pronađe snagu za svaku kušnju i trpljenje. Po njezinu zagovoru povećaj našu vjeru u tvoju stvarnu prisutnost, zapali u nama glad za euharistijskim zajedništvom i učini da naš život postane zahvalni prinos tebi na slavu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Razmatranje
U središtu života svete Klare nije bila neka izvanredna mistična pojava niti njezina velika djela. U središtu njezina života bio je Isus Krist prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Iz Euharistije je crpila snagu za molitvu, služenje, siromaštvo, opraštanje i ustrajnost. Sve što je živjela proizlazilo je iz susreta s Gospodinom koji ostaje među svojim narodom pod prilikama kruha i vina.
Jedan od najpoznatijih događaja iz njezina života dogodio se kada su Saraceni napali samostan svetoga Damjana. Klara je tada bila teško bolesna i nije imala nikakvu ljudsku snagu kojom bi obranila svoje sestre. Dok su se drugi bojali, ona je zatražila da joj donesu pokaznicu s Presvetim Sakramentom. Noseći Isusa pred neprijatelje, molila je: "Gospodine, čuvaj svoje službenice jer ih ja sama ne mogu obraniti." Predaja govori da su se napadači povukli, a samostan ostao sačuvan.
Ovaj događaj nije prije svega izvještaj o čudesnoj obrani, nego objava duboke istine: Klara nije vjerovala u moć predmeta, nego u živu prisutnost uskrsloga Krista. Znala je da je on isti onaj Gospodin koji je utišao oluju, nahranio mnoštvo i pobijedio smrt. Pred njim se povlači svaka sila tame. Zato njezina sigurnost nije bila u zidovima samostana ni u ljudskoj zaštiti, nego u Isusu koji ostaje sa svojim narodom "u sve dane do svršetka svijeta" (Mt 28,20).
Euharistija je najveći dar koji je Krist ostavio svojoj Crkvi. Na Posljednjoj večeri nije rekao: "Ovo predstavlja moje tijelo", nego: "Ovo je tijelo moje" (Lk 22,19). Crkva je od apostolskih vremena živjela iz te stvarnosti. Sveti Ignacije Antiohijski naziva Euharistiju "lijekom besmrtnosti", a sveti Toma Akvinski "sakramentom ljubavi". Sveta Klara svojim životom potvrđuje istu vjeru: u Euharistiji nije simbol, nego sam Krist koji hrani, liječi, jača i preobražava svoju Crkvu.
No Euharistija nije samo dar koji primamo, nego i otajstvo koje oblikuje naš život. Isus se u svakom slavlju mise potpuno daruje Ocu za spasenje svijeta. Tko blaguje njegovo Tijelo pozvan je živjeti istu logiku darivanja. Zato je Klara razumjela da se pravo euharistijsko štovanje ne završava nakon mise. Ono se nastavlja u svakodnevnom životu. Primiti Krista znači dopustiti da njegov način života postane i naš način života. Kao što se kruh lomi da bi nahranio druge, tako je i kršćanin pozvan lomiti svoj život u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
U Euharistiji učimo poniznosti. Bog koji je stvorio svemir skriva svoju slavu pod jednostavnim prilikama kruha i vina. On ne dolazi u sili koja zastrašuje, nego u ljubavi koja se daruje. Sveta Klara u toj je poniznosti prepoznavala put vlastitoga života. Njezino služenje sestrama, njezina šutnja, molitva i svakodnevna vjernost bili su produžetak euharistijske žrtve.
U svojim posljednjim godinama, obilježenima bolešću i tjelesnom slabošću, upravo je Euharistija bila njezina najveća utjeha. Dok joj je tijelo slabilo, duša se sve više sjedinjavala s Kristom. Pokazuje nam da snaga svetaca ne dolazi iz njihove izdržljivosti, nego iz njihove povezanosti s Gospodinom. Bez Krista čovjek brzo klone, ali s Kristom može nositi i najteže križeve.
I danas nas Isus čeka u svakoj crkvi, u svakom svetohraništu, u svakom slavlju svete mise. Toliko puta prolazimo pokraj njega zaokupljeni vlastitim brigama, a zaboravljamo da nas ondje čeka Onaj koji jedini može ispuniti dubine našega srca. Sveta Klara nas poziva da ponovno otkrijemo euharistijsko klanjanje, svetu misu i pričest kao središte kršćanskoga života. Ondje se događa najdublja preobrazba čovjeka, jer onaj koji prima Krista postaje sve sličniji njemu.
Poticaji za osobnu molitvu
Zapitaj se pred Gospodinom: vjerujem li doista da je Isus stvarno prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu? Kako sudjelujem na svetoj misi? Dolazim li samo iz navike ili iz čežnje za susretom s Gospodinom? Koliko vremena posvećujem klanjanju i tihoj molitvi pred svetohraništem? Zamoli Isusa da obnovi tvoju ljubav prema Euharistiji i učini tvoje srce dostojnim prebivalištem njegove prisutnosti.
Molitva
Gospodine Isuse, vjerujem da si stvarno prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ti si kruh života koji silazi s neba, hrana za moje putovanje i snaga u svakoj kušnji. Oprosti mi kada sam ravnodušan prema tom neizmjernom daru tvoje ljubavi.
Povećaj moju vjeru, obnovi moje poštovanje prema svetoj misi i zapali u meni žeđ za susretom s tobom. Nauči me da pred tobom ostajem u šutnji, da slušam tvoj glas i da iz Euharistije crpim snagu za svakodnevni život. Učini da i moj život postane kruh koji se lomi za braću i sestre, na slavu Očevu.
Sveta Klaro, gorljiva klanjateljice euharistijskoga Krista, koja si u Presvetom Sakramentu pronalazila snagu, utjehu i zaštitu, izmoli nam duboku ljubav prema oltaru Gospodnjemu. Neka Isus u Euharistiji bude središte našega života, izvor naše svetosti i zalog vječnoga života.
Amen.
ŠESTI DAN - 07.08.
... (Kraća verzija)
Sestrinstvo i zajedništvo
Razmatranje
Klara je gradila zajednicu utemeljenu na "jedinstvu uzajamne ljubavi". Vjerovala je da ljubav prema sestrama izgrađuje zajednicu i pomaže svakoj duši da raste u ljubavi prema Bogu.
Molitva
Gospodine, blagoslovi moje odnose s bližnjima. Neka moja ljubav prema njima bude svjedočanstvo tvoje ljubavi prema svima nama.
... (za one koje žele dublja razmatranja i više …)
Zajedništvo ljubavi – put svetosti i izgradnje Crkve
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Svemogući Bože, ti si svetu Klaru pozvao da ne hodi putem svetosti sama, nego u zajedništvu sestara, u međusobnoj ljubavi, služenju i opraštanju. Po njezinu zagovoru izlij na nas svoga Duha da naše obitelji, zajednice i župe budu mjesta u kojima se očituje Kristova ljubav. Ukloni iz naših srdaca sebičnost, zavist, podjele i nerazumijevanje te nas učini graditeljima mira i jedinstva. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Razmatranje
Bog nikada ne spašava čovjeka kao osamljenika. Od samoga početka povijesti spasenja okuplja narod, sklapa savez, poziva zajednicu učenika i osniva Crkvu. Čovjek je stvoren za zajedništvo jer je stvoren na sliku Boga koji je zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga. Zato je i put svetosti uvijek put ljubavi prema Bogu i prema braći i sestrama.
Sveta Klara to je duboko razumjela. Premda je bila obdarena iznimnim mističnim darovima, nije tražila osamljenost koja bi je odvojila od drugih. Njezina kontemplacija uvijek je rađala većom ljubavlju prema zajednici. U samostanu svetoga Damjana nastojala je izgraditi ozračje u kojem će svaka sestra moći rasti u svetosti, osjećajući se prihvaćenom, ljubljenom i nošenom molitvom cijele zajednice.
U svome Pravilu često govori o uzajamnoj ljubavi. Poziva sestre da jedna drugoj budu oslonac, da se međusobno služe, da strpljivo podnose slabosti i da se nikada ne uzdižu jedna iznad druge. Za Klaru autoritet nije značio vladati, nego služiti. Opatica nije bila gospodarica zajednice, nego prva službenica sestara. U tome je slijedila samoga Krista koji je rekao: "Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi" (Mt 20,28).
To je jedno od najtežih područja kršćanskoga života. Nije teško ljubiti čovjeka u teoriji. Teško ga je ljubiti u svakodnevici, sa svim njegovim različitostima, slabostima i nesavršenostima. Upravo ondje počinje prava svetost. Sveti Ivan piše: "Tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti" (1 Iv 4,20). Ljubav prema Bogu uvijek se provjerava u ljubavi prema bližnjemu.
Klara nije idealizirala zajednički život. Znala je da će među ljudima uvijek biti nesporazuma, različitih karaktera i trenutaka slabosti. Zato ne traži savršene ljude, nego ljude spremne na obraćenje. Zajednica nije mjesto gdje se okupljaju bezgrešni, nego prostor u kojem Bog polako liječi ljudska srca. Ondje učimo opraštati, biti strpljivi, prihvaćati korekciju i nositi terete jedni drugih. Sveti Pavao upravo zato poziva: "Nosite bremena jedni drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov" (Gal 6,2).
Posebno mjesto u Klarinoj duhovnosti zauzima poniznost. Ona zna da se zajedništvo razara onda kada čovjek traži sebe, svoje mišljenje, svoje mjesto i svoju slavu. Naprotiv, zajedništvo raste kada svaki član traži dobro drugoga. To je logika Krista koji je "sam sebe oplijenio uzevši lik sluge" (Fil 2,7). Tamo gdje vlada poniznost, Duh Sveti može stvarati jedinstvo.
Klara je također razumjela da je zajedništvo plod molitve. Ljudi mogu živjeti pod istim krovom, a ipak biti daleko jedni od drugih. Samo Duh Sveti može sjediniti srca. Zato je njezina zajednica bila prije svega zajednica molitve. Iz zajedničkog gledanja u Krista rađala se sposobnost međusobnog prihvaćanja. Kada zajedno gledamo Gospodina, prestajemo se baviti tuđim manama i počinjemo u drugome prepoznavati Božje dijete.
Ova poruka danas je iznimno aktualna. Obitelji su često ranjene podjelama, župne zajednice nerazumijevanjem, molitvene zajednice različitim pogledima, a društvo sve većom podijeljenošću. Sveta Klara nas podsjeća da jedinstvo nije ljudski projekt, nego dar koji treba svakodnevno čuvati. Isus je prije svoje muke molio Oca: "Da svi budu jedno" (Iv 17,21). To je bila njegova posljednja velika molitva za Crkvu.
Možda najveći doprinos koji možemo dati svojoj zajednici nije izvanredno djelovanje, nego svakodnevna vjernost ljubavi. Lijepa riječ, spremnost na slušanje, oproštenje, diskretna pomoć, molitva za one koji nas ranjavaju – upravo se od takvih malih djela gradi Kristovo Tijelo. Sveta Klara nije mijenjala svijet velikim govorima, nego tihom i postojanom ljubavlju koja je izvirala iz njezina zajedništva s Kristom.
Poticaji za osobnu molitvu
Pred Gospodinom razmisli: kako živim svoje odnose u obitelji, zajednici i na radnome mjestu? Gradim li jedinstvo ili katkada svojim riječima i postupcima stvaram podjele? Jesam li spreman prvi oprostiti, prvi zatražiti oproštenje i prvi učiniti korak prema pomirenju? Zamoli Duha Svetoga da tvoje srce učini poniznim i otvorenim za ljubav koja izgrađuje zajedništvo.
Molitva
Gospodine Isuse, ti si nas pozvao da budemo jedno srce i jedna duša u tvojoj ljubavi. Oprosti mi za sve trenutke kada sam svojim riječima, osudama, tvrdoglavošću ili ravnodušnošću ranjavao zajedništvo koje si mi povjerio.
Daruj mi ponizno srce koje zna slušati, opraštati i služiti. Nauči me gledati svakoga čovjeka tvojim očima i u njemu prepoznati brata ili sestru za koje si dao svoj život. Neka moj dom, moja zajednica i moja župa budu mjesta gdje će ljudi moći osjetiti tvoju prisutnost po međusobnoj ljubavi.
Sveta Klaro, koja si svoju zajednicu gradila na poniznosti, uzajamnoj ljubavi i zajedničkom traženju Krista, zagovaraj nas da i mi budemo graditelji jedinstva u Crkvi i svijetu. Isprosi nam milost da svojim životom ostvarujemo Isusovu zapovijed: "Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio." (Iv 15,12).
Amen.
SEDMI DAN - 08.08.
... (Kraća verzija)
Trpljenje sjedinjeno s Kristom
Razmatranje
Posljednje godine života Klara je provela u bolesti, ali je govorila da joj nakon spoznaje milosti Gospodnje nijedna bol nije bila teška. Svoje trpljenje sjedinila je s Kristovim križem.
Molitva
Gospodine, kada me pritisnu križevi života, podsjeti me da nisam sam. Sjedini moje trpljenje sa svojim, da bude plodonosno za spasenje duša.
... (za one koje žele dublja razmatranja i više …)
Trpljenje sjedinjeno s Kristovim križem – put preobrazbe i nade
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Svemogući i milosrdni Bože, u svome Sinu Isusu Kristu pokazao si da križ nije posljednja riječ ljudskoga života, nego put prema uskrsnuću. Ti si svetoj Klari dao milost da godine bolesti, slabosti i trpljenja prihvati kao priliku za još dublje sjedinjenje s Raspetim Gospodinom. Po njezinu zagovoru udijeli i nama snagu da svoje križeve nosimo s vjerom, da u njima ne izgubimo nadu te da ih prikažemo za spasenje svijeta. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Razmatranje
Nitko ne može slijediti Krista, a da se ne susretne s križem. Isus nije obećao svojim učenicima život bez trpljenja, nego je rekao: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom." (Mt 16,24). Ove riječi nisu prijetnja nego poziv. Križ nije znak Božje odsutnosti, nego mjesto na kojem se najdublje objavljuje njegova ljubav.
Posljednjih dvadeset i sedam godina života sveta Klara provela je teško bolesna. Tijelo joj je bilo iscrpljeno, često prikovano uz postelju, ali njezin duh nije oslabio. Dok je vanjski čovjek propadao, unutarnji se iz dana u dan obnavljao. Njezina bolest nije postala zapreka svetosti, nego prostor u kojem je Bog dovršavao svoje djelo. Mnogi su upravo uz njezinu bolesničku postelju pronašli utjehu, mudrost i ohrabrenje.
Klara nikada nije tražila trpljenje radi samoga trpljenja. Kršćanstvo ne slavi bol. Ono slavi Kristovu ljubav koja može preobraziti svaku bol. Razlika između besmislenoga trpljenja i otkupiteljskog trpljenja nalazi se u ljubavi. Kada se križ nosi bez Boga, lako postaje teret koji čovjeka lomi. Kada se sjedini s Kristovim križem, postaje mjesto susreta s njegovom milošću. Sveti Pavao zato piše: "S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist." (Gal 2,19–20).
Sveta Klara gledala je Raspetoga kao najveće zrcalo Božje ljubavi. U svojim pismima svetoj Janji Praškoj poziva je da promatra Krista koji je iz ljubavi prihvatio siromaštvo, poniženje i križ. U njegovim ranama nije vidjela poraz, nego pobjedu ljubavi nad grijehom i smrću. Zato je i vlastite rane prihvaćala kao mjesto gdje može još dublje upoznati srce svoga Zaručnika.
Koliko je samo puta i naš život ispunjen pitanjima na koja nemamo odgovor. Zašto bolest? Zašto gubitak? Zašto neuspjeh? Zašto patnja nevinih? Bog nam često ne daje objašnjenje, ali nam daje svoju prisutnost. Na Kalvariji nije uklonio križ svoga Sina, nego je bio s njime. Isto čini i s nama. U trenucima kada nam se čini da šuti, on je možda bliže nego ikada prije.
Crkveni oci često govore da se zlato pročišćava u vatri, a duša u kušnjama. Sveti Augustin piše da Bog ne dopušta kušnje kako bi nas slomio, nego kako bi proširio naše srce za veće darove svoje milosti. Sveti Ivan od Križa govori da Bog u tamnim noćima čisti dušu od svega što nije on sam. Sveta Klara svojim životom potvrđuje istu istinu. Bolest nije ugasila njezinu radost jer je njezina radost bila ukorijenjena u Kristu, a ne u okolnostima.
U današnjem svijetu trpljenje se često doživljava kao nešto što treba pod svaku cijenu izbjeći. Naravno da trebamo liječiti bolesti, ublažavati bol i pomagati onima koji pate. Ali postoji trenutak kada čovjek više ne može ukloniti križ. Tada ostaje izbor: nositi ga sam ili ga predati Kristu. Sveta Klara pokazuje da upravo tada počinje najveće djelo milosti. Kada više ne možemo djelovati vlastitom snagom, Bog nas uči oslanjati se na njegovu.
Njezina je bol postala molitva. Njezina nemoć postala je zagovor. Njezina šutnja postala je navještaj. Čovjek koji trpi sjedinjeno s Kristom postaje nevidljivi stup Crkve. Mnogi sveci nisu promijenili svijet velikim djelima, nego vjernim prikazivanjem svojih križeva za obraćenje grešnika, za svetost svećenika, za mir u obiteljima i za spasenje duša.
Na kraju života, dok su sestre plakale oko njezina kreveta, Klara nije govorila o svojim patnjama, nego je zahvaljivala Bogu što ju je stvorio i pozvao da mu pripada. To je najveća pobjeda križa: kada čovjek usred trpljenja može zahvaljivati. Takvu zahvalnost ne može proizvesti ljudska snaga; ona je plod Duha Svetoga koji u srcu stvara sigurnost da ljubav nikada ne umire.
Poticaji za osobnu molitvu
Pred Gospodinom razmisli: kako prihvaćam svoje križeve? Jesam li u kušnjama sklon pobuni, očaju ili nepovjerenju? Postoji li neko trpljenje koje još nisam predao Kristu? Mogu li svoje boli prikazati za svoju obitelj, za Crkvu, za obraćenje grešnika ili za one koji više nemaju snage moliti? Zamoli Isusa da tvoje križeve sjedini sa svojom otkupiteljskom žrtvom.
Molitva
Gospodine Isuse, Raspeti i Uskrsli, ti poznaješ svaku moju bol, svaku suzu i svaki križ koji nosim. Ništa od moga života nije skriveno tvome pogledu. Kada me obuzmu strah, obeshrabrenje ili osjećaj besmisla, podsjeti me da si ti prošao putem križa prije mene i da me nikada ne ostavljaš samoga.
Daj mi milost da svoje patnje ne nosim u gorčini, nego u vjeri. Nauči me prikazivati ih za dobro Crkve, za svoju obitelj, za one koji su daleko od tebe i za sve koji trpe više od mene. Neka me svaki križ još dublje sjedini s tvojim Presvetim Srcem i pripravi za radost uskrsnuća.
Sveta Klaro, vjerna zaručnice Raspetoga Krista, koja si u dugim godinama bolesti ostala puna mira, nade i zahvalnosti, zagovaraj nas da nikada ne izgubimo vjeru u Božju ljubav. Isprosi nam milost da svoje križeve nosimo s pouzdanjem, znajući da iza Velikoga petka uvijek dolazi jutro Uskrsa.
Amen.
OSMI DAN - 09.08.
... (Kraća verzija)
Marijanska duhovnost
Razmatranje
Klara je vidjela Mariju kao uzor i pratiteljicu na svom putu. Kao što je Marija nosila Krista u svom krilu, tako je i Klara nosila Krista u svom srcu, postajući "zaručnica Duha Svetoga".
Molitva
Majko Marijo, nauči me kako nositi Isusa u svom srcu i kako biti poslušan poticajima Duha Svetoga.
... (za one koje žele dublja razmatranja i više …)
OSMI DAN - 09.08.
Marija – savršeno zrcalo Krista i uzor potpunoga predanja Bogu
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Svemogući i vječni Bože, ti si Presvetu Djevicu Mariju izabrao da bude Majka tvoga Sina i prva učenica Evanđelja. Svetoj Klari dao si milost da u Mariji prepozna savršeni uzor siromaštva, poniznosti, poslušnosti i potpune ljubavi prema Kristu. Po njezinu zagovoru učini i naša srca otvorenima djelovanju Duha Svetoga, da poput Marije primamo tvoju riječ, čuvamo je u srcu i vjerno je provodimo u život. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Razmatranje
Kada govorimo o duhovnosti svete Klare, često se ističu njezino siromaštvo, kontemplacija i ljubav prema Raspetome Kristu. No u temelju svega nalazi se još jedan tihi, ali duboko prisutan uzor – Blažena Djevica Marija. Klara je u Mariji promatrala savršeno ostvarenje onoga na što je i sama bila pozvana. U Mariji je vidjela ženu potpuno slobodnu za Boga, srce koje nije živjelo za sebe, nego za ispunjenje Božje volje.
U svome Pravilu sveta Klara piše da su njezine sestre, po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju, postale "kćeri i službenice Svevišnjega Kralja i nebeskoga Oca te zaručnice Duha Svetoga". Ove riječi otkrivaju njezino duboko razumijevanje kršćanskoga poziva. Marija nije samo osoba kojoj se divimo; ona je putokaz koji pokazuje kako čovjek može potpuno pripadati Bogu.
Sve u Marijinu životu započinje jednom riječju: "Neka mi bude po tvojoj riječi." (Lk 1,38). To nije bila samo odluka jednoga trenutka. Bio je to životni stav koji se nastavio u Betlehemu, u Nazaretu, pod križem i u zajedništvu apostola na Pedesetnicu. Marija je iz dana u dan obnavljala svoje "da". Isto je činila i sveta Klara. Njezino napuštanje roditeljskog doma bilo je tek početak jednoga dugog "da" koje je trajalo do posljednjega daha.
Marija je prva siromahinja Gospodnja. Njezino siromaštvo nije bilo samo materijalno, nego prije svega duhovno. Nije se oslanjala na vlastite planove, nego na Božja obećanja. Kada nije razumjela događaje, nije se bunila, nego ih je "pohranjivala u svome srcu" (usp. Lk 2,19). Upravo je takvu vjeru sveta Klara nastojala živjeti. U trenucima neizvjesnosti nije tražila vlastite odgovore, nego je ostajala u molitvi, uvjerena da Bog vodi povijest i onda kada čovjek ne razumije njegov put.
Marija nas uči i istinskoj poniznosti. Poniznost nije podcjenjivanje sebe, nego život u istini. Marija zna da je sve što jest primila od Boga. Zato u Veliča ne govori o svojim zaslugama, nego kliče: "Velika mi djela učini Svesilni." (Lk 1,49). Takva poniznost oslobađa srce od potrebe da bude u središtu. I sveta Klara bježala je od svake ljudske slave. Nije željela da ljudi govore o njezinim darovima, nego da u njezinu životu prepoznaju Krista.
Posebno je snažna povezanost Marije i Klare pod križem. Marija je ostala uz Raspetoga kada su mnogi pobjegli. Nije mogla ukloniti njegovu bol, ali je ostala prisutna. Ljubav ostaje i onda kada ne može promijeniti okolnosti. Tako je i Klara ostala vjerna Kristu kroz godine bolesti, siromaštva i brojnih kušnji. Obje nas uče da vjernost nije osjećaj, nego odluka ljubavi.
Marija je također žena šutnje. Evanđelja bilježe malo njezinih riječi, ali mnogo njezine prisutnosti. U svijetu prepunom buke, ona nas uči da Bog najdublje govori u tišini. Sveta Klara upravo je u toj šutnji pronalazila prostor za kontemplaciju. Šutnja nije bijeg od svijeta, nego prostor u kojem srce postaje sposobno čuti Božji glas.
Jedna od najljepših poveznica između Marije i Klare nalazi se u otajstvu nošenja Krista. Marija je nosila Isusa u svome krilu, a zatim ga darovala svijetu. Sveta Klara, poput svih kršćana, nosila je Krista u svome srcu po vjeri, milosti i Euharistiji. Sveti Augustin kaže da je Marija prije začela Krista u vjeri nego u tijelu. To vrijedi i za svakoga učenika. Kada Božju riječ prihvatimo vjerom i dopustimo joj da oblikuje naš život, i mi postajemo nositelji Kristove prisutnosti u svijetu.
To je poziv svakome od nas. Kršćanin nije pozvan samo govoriti o Kristu, nego ga nositi u sebi. Ljudi možda nikada neće otvoriti Evanđelje, ali će promatrati naš život. Ako je Krist doista nastanjen u našem srcu, njegova će se ljubav očitovati u našim riječima, u našem opraštanju, u našem služenju i u našem miru.
Marija nas uvijek vodi Isusu. Nikada ne zadržava pogled na sebi. Na svadbi u Kani izgovara svoje posljednje riječi zapisane u Evanđelju: "Što god vam rekne, učinite." (Iv 2,5). To je sažetak cijele njezine duhovnosti, ali i cijeloga života svete Klare. Oboje nas pozivaju da slušamo Krista, vjerujemo njegovoj riječi i potpuno mu se predamo.
Poticaji za osobnu molitvu
Pred Gospodinom razmisli: nalikuje li moje srce Marijinu srcu? Znam li reći Bogu "neka mi bude" i onda kada ne razumijem njegov plan? Imam li vremena za šutnju u kojoj mogu slušati Božji glas? Nosim li Krista samo na svojim usnama ili i u svome srcu? Zamoli Mariju da te nauči vjerovati, ljubiti i ustrajati poput nje.
Molitva
Presveta Djevice Marijo, Majko Gospodinova i Majko Crkve, hvala ti što si svojim životom pokazala kako izgleda potpuno predanje Bogu. Nauči me slušati Božju riječ otvorena srca i s povjerenjem prihvaćati njegovu volju, čak i onda kada ne razumijem put kojim me vodi.
Isprosi mi poniznost da ne tražim svoju slavu, nego da u svemu proslavljam Boga. Nauči me čuvati Isusovu riječ u srcu, ostati vjeran u kušnjama i stajati uz Kristov križ s nepokolebljivom vjerom. Neka moj život, poput tvoga, postane prostor u kojem će se Krist sve više rađati i očitovati svijetu.
Sveta Klaro, koja si u Blaženoj Djevici Mariji gledala savršeni uzor vjernosti, siromaštva i ljubavi prema Kristu, zagovaraj nas da poput tebe živimo potpuno predani Bogu. Isprosi nam milost da svakoga dana obnavljamo svoje "Neka mi bude po tvojoj riječi", kako bi se i u nama ispunio Božji naum spasenja.
Amen.
DEVETI DAN - 10.08.
... (Kraća verzija)
Vječna slava
Razmatranje
Klara je svoj život završila u miru, gledajući prema vječnosti. Njezin život bio je "sjajan" jer je bio potpuno usmjeren prema Bogu. Pozvani smo da i mi, poput nje, živimo tako da naša djela odražavaju Božju slavu.
Molitva
Sveta Klaro, moli za nas da ustrajemo u vjernosti do kraja, kako bismo jednom mogli dijeliti vječnu radost u nebeskom Jeruzalemu. Amen.
Završna molitva
Svemogući vječni Bože, koji si po zagovoru svete Klare mnoge duše priveo k sebi, molimo te, učvrsti našu vjeru, nado naša srca i zapali našu ljubav. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
... (za one koje žele dublja razmatranja i više …)
Ustrajnost do kraja – put prema vječnoj slavi
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Svemogući i vječni Bože, ti si svetoj Klari dao milost da ustraje u vjernosti sve do kraja svoga zemaljskog života te da nakon mnogih kušnji i trpljenja uđe u radost svoga Gospodina. Po njezinu zagovoru učvrsti i nas u vjeri, obnovi našu nadu i usavrši našu ljubav, kako bismo vjerno slijedili Krista do posljednjega daha i jednom zadobili baštinu pripravljenu onima koji te ljube. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Razmatranje
Na kraju svakoga ljudskog života ostaje samo jedno pitanje: jesmo li ostali vjerni Kristu? Ne će nas Gospodin pitati koliko smo posjedovali, koliko smo bili uspješni ili koliko su nas ljudi cijenili. Pogledat će naše srce i vidjeti jesmo li živjeli u njegovoj ljubavi. Zato Isus u Evanđelju ne kaže: "Tko dobro započne", nego: "Tko ustraje do svršetka, bit će spašen." (Mt 24,13).
Život svete Klare bio je upravo takva škola ustrajnosti. Nakon mladenačke odluke da pođe za Kristom nije uslijedio lagan put. Bilo je nerazumijevanja, protivljenja vlastite obitelji, bolesti, oskudice i brojnih iskušenja. Morala je godinama braniti karizmu siromaštva koju joj je Bog povjerio. Nije odustala ni onda kada su joj mnogi savjetovali da ublaži svoje Pravilo. Nije tražila lakši put, nego vjernost Evanđelju.
Samo dva dana prije svoje smrti, papa Inocent IV. konačno je potvrdio Pravilo koje je sama napisala. To je bio prvi redovnički pravilnik u povijesti Crkve koji je sastavila jedna žena. Bog joj je dopustio da doživi ispunjenje svoje velike čežnje upravo na kraju života. Koliko je to snažna pouka i za nas! Bog ponekad ostvaruje svoja obećanja tek nakon dugoga čekanja, kako bi naše pouzdanje sazrelo. Vjernost se ne mjeri brzinom ostvarenja, nego postojanošću ljubavi.
Posljednji dani svete Klare bili su ispunjeni mirom. Dok su se sestre okupljale oko njezina kreveta, ona nije govorila o svojim zaslugama niti o svojim djelima. Predaja bilježi njezine dirljive riječi: "Idi u miru, jer imaš dobroga pratitelja na putu. Hvala ti, Gospodine, što si me stvorio." U tim riječima sažet je cijeli njezin život. Zahvalnost je bila posljednja pjesma njezina srca.
Sveti Franjo Asiški govorio je da je sestra tjelesna smrt vrata kroz koja ulazimo u puni zagrljaj Boga. Sveta Klara živjela je s tom istom nadom. Za nju smrt nije bila kraj, nego susret sa Zaručnikom kojega je ljubila čitavim svojim bićem. Zato nije živjela u strahu od smrti, nego u čežnji za puninom zajedništva s Kristom. Sveti Pavao izražava istu čežnju kada kaže: "Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak." (Fil 1,21).
No ta nada nije bila bijeg od ovoga svijeta. Upravo suprotno. Zato što je živjela usmjerena prema nebu, Klara je znala ljubiti zemlju, ljude i svaki dan koji joj je Bog darovao. Kršćanska nada ne umanjuje vrijednost sadašnjega života; ona mu daje pravi smisao. Kada znamo da smo stvoreni za vječnost, tada svaki trenutak postaje prilika za rast u ljubavi.
U Knjizi Otkrivenja sveti Ivan opisuje mnoštvo odjeveno u bijele haljine koje stoji pred Jaganjcem. To su oni koji su prošli kroz velike kušnje i oprali svoje haljine u krvi Jaganjčevoj (usp. Otk 7,14). Među njima je i sveta Klara. Ona nas danas ne promatra kao daleka povijesna osoba, nego kao sestra u vjeri koja zagovara Crkvu pred licem Božjim. Zajedništvo svetih nije pobožna misao, nego stvarnost. Oni koji su stigli do cilja pomažu nama koji još hodimo putem.
Zanimljivo je da ime Klara znači svijetla, sjajna. Nije postala svijetlom zbog ljudske slave, nego zato što je dopustila Kristu, Svjetlu svijeta, da prožme čitav njezin život. Isus je rekao: "Vi ste svjetlost svijeta." (Mt 5,14). To nije samo pohvala, nego poslanje. Kao što je mjesec sjajan samo zato što odražava sunčevu svjetlost, tako i kršćanin svijetli samo onda kada odražava Krista.
Na kraju ove devetnice sveta Klara ne poziva nas da se divimo njezinu životu, nego da nasljedujemo njezinu vjeru. Devet dana molitve imaju smisla samo ako nas približe Kristu. Ako smo tijekom ovih dana naučili više ljubiti molitvu, Euharistiju, siromaštvo duha, zajedništvo, križ i Mariju, tada je sveta Klara ispunila svoje poslanje i u našem životu.
Jednoga dana i naš će zemaljski put završiti. Ono što će ostati nije popis naših uspjeha, nego trag ljubavi koji smo ostavili u srcima ljudi. Sve prolazi, ali ljubav ostaje. Zato je jedina prava priprema za vječnost svakodnevno živjeti Evanđelje.
Poticaji za osobnu molitvu
Pred Gospodinom razmisli: živim li s pogledom upravljenim prema vječnosti ili sam potpuno zaokupljen prolaznim brigama? Ustrajem li u molitvi i kada ne osjećam utjehu? Što bih želio da ostane iza mene kada jednoga dana stanem pred Boga? Zamoli Gospodina za dar ustrajnosti i vjernosti do kraja života.
Molitva
Gospodine Isuse, hvala ti što si me pozvao da budem tvoj učenik. Toliko puta sam slab, nestalan i obeshrabren, ali ti nikada ne odustaješ od mene. Daj mi milost da ti ostanem vjeran u svim okolnostima života – u radosti i žalosti, u zdravlju i bolesti, u uspjesima i kušnjama.
Neka svaki moj dan bude korak bliže tebi. Daj da nikada ne izgubim pogled upravljen prema nebeskoj domovini i da me ništa ne odvoji od tvoje ljubavi. Kada dođe čas moga prijelaza s ovoga svijeta, primi me u svoje kraljevstvo, gdje ću zajedno sa svetom Klarom, svetim Franjom i svim svetima zauvijek pjevati hvalu tvojoj dobroti.
Sveta Klaro Asiška, vjerna zaručnice Kristova, koja si do posljednjega daha ostala postojana u ljubavi, moli za nas. Isprosi nam čvrstu vjeru, nepokolebljivu nadu i djelotvornu ljubav, da nakon završetka našega zemaljskog hoda budemo dostojni ući u radost nebeskoga Jeruzalema i gledati lice Božje u vijeke vjekova.
Amen.
Završna molitva devetnice
Svemogući Bože, zahvaljujemo ti za dar svete Klare Asiške, koja je svojim životom postala sjajno zrcalo tvoga Sina. Hvala ti za njezin primjer poniznosti, siromaštva, kontemplacije, euharistijske ljubavi, ustrajnosti i nepokolebljive vjernosti.
Po njezinu zagovoru udijeli nam milost da i mi svakoga dana rastemo u svetosti. Daj da nas ništa ne odijeli od tvoje ljubavi, da u svemu tražimo tvoju volju i da svojim životom svjedočimo ljepotu Evanđelja.
Neka, poput svete Klare, uvijek promatramo Krista kao zrcalo bez mrlje, u njemu otkrivamo vlastiti identitet i dopustimo Duhu Svetomu da nas preobražava iz slave u slavu. Kada završi naš zemaljski hod, primi nas u zajedništvo svojih svetih, gdje ćemo te zajedno s Blaženom Djevicom Marijom, svetim Franjom, svetom Klarom i svim anđelima i svetima slaviti i ljubiti u vijeke vjekova.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Tekst uredio: D.Z. (kateheo.hr)
Foto: D.Z. (tijelo svete Klare - basilica sv. Klare Assisi)