Svetkovina Tijela i Krvi Kristove, u narodu poznata kao Tijelovo, jedan je od najdubljih i najmističnijih blagdana Katoličke Crkve. Njime Crkva ne slavi samo uspomenu na Posljednju večeru, nego stvarnu, živu i trajnu Kristovu prisutnost u Presvetoj Euharistiji. To je blagdan kojim Crkva javno ispovijeda vjeru da je Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, stvarno prisutan pod prilikama kruha i vina.
Korijeni blagdana nalaze se u 13. stoljeću. Posebno je važna uloga Sveta Julijana iz Liègea koja je u viđenjima primala poticaj da Crkva uvede poseban blagdan posvećen Euharistiji. Nakon poznatoga euharistijskog čuda u Bolsena, kada je prema predaji tijekom mise iz hostije potekla krv, Papa Urban IV. godine 1264. bulom Transiturus de hoc mundo proširio je slavljenje Tijelova na cijelu Crkvu.
Biblijski temelj Tijelova
Središte blagdana nalazi se u Isusovim riječima na Posljednjoj večeri: "Uzmite i jedite; ovo je tijelo moje." (Mt 26,26) "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva." (Mk 14,24) Crkva je od samih početaka ove riječi shvaćala doslovno. Euharistija nije simbol Krista, nego Krist sam. Zato Isus u šestom poglavlju Ivanova Evanđelja govori: "Tijelo je moje jelo istinsko i krv je moja piće istinsko." (Iv 6,55)
Mnogi su učenici nakon tih riječi otišli od njega jer su ih smatrali preteškima. Da je Isus govorio samo simbolično, imao bi priliku pojasniti nesporazum. Umjesto toga, dopušta da odu, potvrđujući ozbiljnost svojih riječi.
Teološko značenje
U središtu Tijelova nalazi se otajstvo koje teologija naziva transupstancijacija. Vanjski izgled kruha i vina ostaje isti, ali se njihova bit mijenja u Kristovo Tijelo i Krv.
Sveti Toma Akvinski objašnjava da se u Euharistiji događa najveće čudo ljubavi: Krist ne daje samo nešto od sebe, nego daje samoga sebe. Na Kalvariji je dao svoje tijelo za život svijeta, a u Euharistiji tu žrtvu čini trajno prisutnom kroz sva vremena.
Zato je Euharistija: spomen Kristove muke, smrti i uskrsnuća, sakrament jedinstva Crkve, hrana za vječni život, predokus nebeske gozbe.
Tumačenje nekih crkvenih otaca
Već su prvi crkveni oci svjedočili vjeru u stvarnu Kristovu prisutnost.
Sveti Ignacije Antiohijski naziva Euharistiju "lijekom besmrtnosti". Za njega je pričest lijek koji čovjeka uvodi u život uskrsnuća.
Sveti Ćiril Jeruzalemski poučava katekumene da ne gledaju na kruh i vino tjelesnim očima, nego očima vjere, jer su po Kristovim riječima postali njegovo Tijelo i Krv.
Sveti Augustin vidi Euharistiju kao sakrament jedinstva: primajući Krista, vjernici postaju ono što primaju – Tijelo Kristovo.
Tijelovo – tumačenje
Tijelovo nije samo blagdan za razum nego za srce. U euharistijskom otajstvu Bog se objavljuje na način koji je potpuno suprotan ljudskoj logici. Stvoritelj svemira skriva svoju slavu pod jednostavnim znakovima kruha i vina. Onaj kojega nebesa ne mogu obuhvatiti dopušta da bude nošen u pokaznici ulicama naših gradova.
To je nastavak logike utjelovljenja. Kao što se Sin Božji sakrio u ljudsko tijelo u Betlehemu, tako se danas skriva pod euharistijskim prilikama. Betlehem znači "Kuća kruha". Nije slučajno da je Kruh života rođen upravo u "Kući kruha".
Procesija na Tijelovo zato nije puki običaj. Krist izlazi na ulice kako bi blagoslovio domove, obitelji, radna mjesta i cijelo društvo. To je javno svjedočanstvo da je Isus Gospodar povijesti i života.
Kristološko značenje
Sve u Tijelovu vodi prema Kristu. U Starom zavjetu mana u pustinji bila je predslika Euharistije. Melkisedek koji prinosi kruh i vino također je predslika Krista. Pashalno janje naviješta Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta.
Svi ti znakovi ostvaruju se u Isusu Kristu. On je pravi Kruh s neba. On je novi Savez. On je Jaganjac žrtvovan za spasenje svijeta.
Duhovna poruka za današnjeg vjernika
Tijelovo nas podsjeća da kršćanstvo nije samo nauk ni moralni sustav. U središtu naše vjere nalazi se Osoba. Krist nije ostavio samo uspomenu na sebe, nego je ostao među nama.
Kada klečimo pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, nalazimo se pred istim Isusom koji je hodao Galilejom, liječio bolesne, oprostio Petru, plakao nad Lazarom i uskrsnuo od mrtvih. Pred nama nije simbol, nego živi Gospodin.
Zato je Tijelovo blagdan Božje blizine. Bog nije ostao daleko na nebu. U Kristu je postao Emanuel – Bog s nama – a u Euharistiji ostaje Emanuel do svršetka svijeta. U svakom svetohraništu, u svakoj misi i u svakoj pričesti odjekuju njegove riječi:
"Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta." (Mt 28,20)
Tijelovo je stoga slavlje ljubavi koja se daruje, ostaje i hrani. To je blagdan Krista koji se nije zadovoljio time da nas spasi na križu, nego je želio ostati među nama kao kruh života sve dok nas ne uvede u vječnu gozbu Kraljevstva nebeskoga.
Tekst: Kateheo.hr
Foto: D.Z.