Iz propovijedi b. Alojzija Stepinca
Kažu nam protivnici: Kakvi su to štovatelji Marijini koji istodobno dok je časte
kunu i psuju i podavaju se svakojakim grijesima?
Zar nije bolje da je uopće ne štujemo?
Moram priznati našim protivnicima, da imadu u mnogočem pravo što se ovoga tiče.
Ali što ćete! Što je novac vrjedniji, tim se više falsificira.
Tako je i vrag, koji je po riječima Spasiteljevim »lažac i ubojica ljudi od početka«
falsificirao pobožnost prema Majci Božjoj.
Tu dakle moramo biti na oprezu, da ne bi i naša pobožnost k Mariji bila krivotvoreni novac,
s kojim bi loše prošli na nebeskoj mjenjačnici. ... oni poste Njoj na čast, oni joj donose darove na oltar, ali istodobno i psuju i pijanče i griješe protiv zapovijedi Božjih.
Izvor propovijedi: (http://stepinac.zg-nadbiskupija.hr/hr/stepinac-nam-govori/propovijedi/1935-595/propovijed-na-hodocascu-u-mariju-bistricu-7-srpnja-1935/596)
Na temelju riječi blaženoga Alojzija Stepinca može se izvući snažna poruka za današnjeg vjernika.
Može li se istodobno štovati Gospu i vrijeđati je?
Pred blagdan Majke Božje Bistričke dobro je zastati pred pitanjem koje je prije više od devedeset godina postavio blaženi Alojzije Stepinac, a koje ni danas nije izgubilo svoju snagu: može li čovjek u isto vrijeme ljubiti Mariju i svojim životom vrijeđati njezina Sina?
Nije dovoljno nositi krunicu oko vrata ako iz naših usta izlaze psovke.
Nije dovoljno hodočastiti u svetište ako naše srce ostaje zatvoreno za obraćenje.
Nije dovoljno paliti svijeće pred Gospinim likom ako živimo protiv Božjih zapovijedi.
Prava marijanska pobožnost nikada nije odvojena od života po Evanđelju.
Blaženi Alojzije Stepinac upozorio je da postoji opasnost krivotvorene pobožnosti.
Kao što se najviše krivotvori ono što je najvrjednije, tako neprijatelj nastoji iskriviti i ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji.
Zato nije svaka vanjska pobožnost ujedno i istinska pobožnost.
Čovjek može postiti, moliti krunicu, donositi darove na oltar i redovito hodočastiti, a ipak ostati zarobljen psovkom, pijanstvom, mržnjom, nečistoćom ili drugim grijesima.
Takva pobožnost ne mijenja srce, nego postaje samo izvanjski običaj.
Marija nikada ne zadržava pogled na sebi. U Kani Galilejskoj izgovara riječi koje sažimaju cijelo njezino poslanje: „Što god vam rekne, učinite!“
Prava pobožnost prema Gospi uvijek vodi poslušnosti Kristu. Ona nas ne oslobađa poziva na obraćenje, nego nas upravo prema njemu vodi.
Tko istinski voli Majku, ne može ravnodušno vrijeđati Sina.
Zato se pred Majkom Božjom Bistričkom ne pitajmo koliko smo puta bili na hodočašću, koliko smo svijeća zapalili ili koliko smo krunica izmolili.
Zapitajmo se jesu li naše riječi postale čišće, jesmo li spremniji opraštati, živimo li vjernije Evanđelje i dopuštamo li da nas Marija vodi Isusu.
Najljepši dar koji možemo donijeti Gospi nije cvijet ni svijeća, nego srce koje se iskreno kaje, odriče grijeha i odlučuje živjeti u prijateljstvu s Bogom. Takva pobožnost nije krivotvoreni novac, nego dragocjen dar koji će imati vrijednost i na zemlji i u vječnosti.
Majko Božja Bistrička, vodi nas svome Sinu. Isprosi nam milost da te ne častimo samo usnama, nego cijelim svojim životom, kako bi svaka naša riječ, svaka odluka i svako djelo bili odraz ljubavi prema Kristu kojega si nam donijela. Amen.
Tekst: Kateheo.hr (D.Z)
Foto: D.Z. (Majka Božja Bistička)