Na kraju godine zahvalnosti i vjere zaustavljamo se.
Ne bježimo u buku, ne skrivamo se iza umora, nego svjesno ulazimo u Božju prisutnost.
Podsjećamo se Božje milosti i svjetla koje nas je nosilo kroz cijelu ovu godinu.
On je bio tu.
Ne kao ideja, ne kao uspomena, nego kao živa Riječ – Riječ koja nosi, Riječ koja liječi, Riječ koja podiže.
On je svjetlo koje se ne gasi, čak i onda kada se činilo da je tama jača, kada su okolnosti govorile suprotno, kada je srce bilo umorno.
Na završetku ove godine, godine pod znakom nade, ponovno izgovaramo čistu Riječ.
Ne miješanu s našim strahovima.
Ne razvodnjenu sumnjama.
Nego Riječ koja ima snagu stvaranja.
Neka nas ne nadvlada buka ovoga svijeta.
Neka nas ne rastrga na dijelove – na obveze, rane, očekivanja drugih ljudi.
Nego neka u nama zasja svjetlo da bismo doista živjeli.
Jer Bog je znao.
Bog nije bio iznenađen ovom godinom.
Bog nije bio zatečen tvojim borbama.
Kako je govorio nama dragi sveti Ivan Pavao II:
kršćanin je čovjek koji zna komu pripada.
I upravo tu započinje karizmatska snaga vjere:
zahvalnost.
Zahvalnost nije osjećaj – zahvalnost je odluka srca.
Zahvalnost je prvi korak prema novom početku.
Dok zakoračujemo u novu godinu, sjetimo se:
svaki početak moguć je samo zato što Riječ ostaje.
Sve se mijenja – okolnosti, ljudi, faze života – ali On ostaje.
I zato mi znamo tko smo:
djeca Božja, djeca svjetla.
Dok svijet na kraju godine broji minute,
mi izgovaramo samo jednu riječ:
hvala.
Jer sve što imamo i sve što jesmo dolazi nam po liniji njegove milosti – milost na milost.
Zato se večeras zapitaj:
što je Bog konkretno učinio u tvome životu ove godine?
Gdje si vidio Njegovu ruku?
Gdje te je nosio i kad to nisi znao?
Ako si barem jednom prepoznao nadu u svome srcu, to nije bilo od tebe.
To je bio Duh Sveti koji te je vodio u svjetlo ovoga svijeta i ovoga vremena.
Ako se danas osjećaš kao dijete Božje, to nije slučajno.
To je zato što si dopustio Isusu da prebiva u tvome srcu.
Osvijestiti vlastito božansko sinovstvo nije psihološki proces –
to je milost, dar koji dolazi po Isusu Kristu.
Živjeti kao dijete Božje znači živjeti Božji život.
To znači živjeti ljubav koja dolazi od Gospodina.
Ako netko kaže da živi kao dijete Božje, a u njemu vlada strah, nemir i trajna zabrinutost –
onda postoji prostor koji još nije predan Kristu.
Jer Riječ kaže:
„Ako je Bog s tobom, tko će protiv tebe?“
Biti dijete Božje znači dijeliti Božju nutrinu:
Njegovu snagu, Njegovu radost, Njegovu nježnost, Njegovo milosrđe, Njegovu istinu i Njegovu ljubav.
Krist Isus nije došao samo da nas spasi od grijeha,
nego da nas uvede u život Presvetoga Trojstva.
Nažalost, mnogi su povjerovali samo na razini misli.
Vjeruju da Isus dolazi u srce, ali mu ne dopuštaju da zahvati svakodnevicu, odluke, odnose i poziv.
Zato ostaju u tjeskobi.
Zato ostaju zabrinuti.
Ne zato što Bog nije prisutan –
nego zato što nisu u potpunosti odgovorili.
Isus je mir.
Isus je radost.
Isus je punina ljubavi.
I danas ima mnogo slijepih kršćana, čak i unutar Crkve.
Zaboravljamo da je Isus ovdje i sada.
A On i danas govori svojim učenicima.
Svjetlo Kristovo daje nam sposobnost da vidimo stvarnost onakvu kakva jest – prožetu Bogom.
Svaki put kada vršimo Njegovu volju, mi primamo to svjetlo u svoje srce.
„Tvoja riječ, Gospodine, svjetiljka je mojim koracima.“
Tko ne prima Isusa, ostaje u tami.
A u tami se lako rađaju očajanje i beznađe.
Ali ni jedna tama nije jača od Riječi Božje.
U tamu dolazi spasenjska, moćna ruka – Riječ koja podiže.
Vjera je dar.
Ne nešto što smo zaslužili,
nego dar po kojem nam Bog želi dati sve.
Bez vjere nemoguće je ugoditi Bogu.
I nema većeg dara od ovoga:
dao nam je svoga jedinoga Sina, Isusa Krista,
da bismo postali djeca Božja.
Ne možemo još u potpunosti razumjeti koliku nam je čast Bog dao.
To ćemo razumjeti tek u vječnosti.
Ali već sada možemo prepoznati radosti koje su po tom daru ušle u naš život.
Zato, Oče nebeski,
hvala ti za dar vjere.
Hvala ti za svoga Sina i za Duha Svetoga.
Hvala ti što prebivaš u srcima koja su ti otvorena.
Dođi, Duše Sveti.
Zapečati ovu godinu.
I uvedi nas u novu – u svjetlu, u miru i u sinovstvu.
