Sveti Akvila i Priscila među najljepšim su primjerima bračnog zajedništva u Novome zavjetu. Njihova se imena više puta pojavljuju u Svetome pismu, uvijek zajedno, što pokazuje da je njihovo jedinstvo bilo utemeljeno na zajedničkoj vjeri, međusobnoj ljubavi i služenju Kristu. Kao bračni par surađivali su s apostolom Pavlom u naviještanju Evanđelja, otvarali su svoj dom za okupljanje prve Crkve te su vlastitim životom svjedočili da je obitelj pozvana postati mjesto molitve, gostoljubivosti, poučavanja i evangelizacije.
Njihov se život posebno spominje u Djelima apostolskim te u Poslanici Rimljanima, Prvoj poslanici Korinćanima i Drugoj poslanici Timoteju. Bili su židovski supružnici koji su zbog progona morali napustiti Rim i nastaniti se u Korintu, gdje su upoznali apostola Pavla. Dijelili su isto zanimanje izrađivača šatora, ali još više zajedničko poslanje naviještanja Krista. Njihov dom nije bio samo mjesto stanovanja, nego prava kućna Crkva u kojoj su se okupljali vjernici, slavila Euharistija i učvršćivala zajednica.
Posebno je značajno što su zajedno poučili Apolona, učenog propovjednika, "točnijem putu Božjem" (Dj 18,26). Time pokazuju kako i laici, ispunjeni Duhom Svetim, mogu biti istinski suradnici apostola u prenošenju vjere. Njihovo svjedočanstvo potvrđuje da svetost nije pridržana samo zaređenim službenicima ili redovnicima, nego da je svaki kršćanski brak pozvan postati prostor u kojem Krist djeluje preko ljubavi, služenja i vjernosti.
Zbog toga su sveti Akvila i Priscila tijekom stoljeća postali zaštitnici kršćanskih supružnika, obitelji, bračne vjernosti, kućnih zajednica i laika koji sudjeluju u evangelizaciji. Njihov primjer pokazuje da se svetost ne ostvaruje prvenstveno izvan doma, nego upravo u svakodnevnim odnosima, zajedničkoj molitvi, praštanju, radu i otvorenosti prema Božjem pozivu.
Molitve posvećene svetim Akvili i Priscili usmjerene su ponajprije na blagoslov bračnih zajednica, obnovu međusobne ljubavi, jedinstvo obitelji, dar ustrajnosti u kušnjama te hrabrost u svjedočenju Evanđelja. Budući da u službenim liturgijskim knjigama Katoličke Crkve ne postoji jedna jedinstvena i obvezatna molitva njima u čast, razvila se bogata pobožna tradicija nadahnutih molitava i zaziva kojima se vjernici preporučuju njihovu zagovoru. U tim molitvama supružnici mole za milost međusobnog razumijevanja, vjernosti i oproštenja, roditelji za dar mudrosti u odgoju djece, a cijele obitelji za mir, slogu i otvorenost djelovanju Duha Svetoga.
Njihov zagovor osobito je dragocjen bračnim parovima koji prolaze kroz krize, mladim zaručnicima koji se pripravljaju za sakrament ženidbe, obiteljima koje žele produbiti zajednički molitveni život te laicima koji osjećaju poziv služiti Crkvi u svojim župama, zajednicama i svakodnevnom životu. Sveti Akvila i Priscila podsjećaju da je dom mjesto u kojem se vjera ne samo čuva nego i prenosi, da bračna ljubav postaje vjerodostojna kada je ukorijenjena u Kristu te da svaka kršćanska obitelj može postati "mala kućna Crkva" iz koje se širi svjetlo Evanđelja.
Njihov život ostaje trajni poziv svim supružnicima da svoje zajedništvo ne grade samo na ljudskim osjećajima, nego na Kristovoj prisutnosti. Kada muž i žena zajedno mole, zajedno služe i zajedno traže Božju volju, njihov dom postaje mjesto Božje nazočnosti, a njihovo svjedočanstvo snažno sredstvo evangelizacije. Upravo su to svojim životom pokazali sveti Akvila i Priscila, ostavljajući Crkvi neprolazan primjer bračne svetosti, misionarskoga žara i vjernosti Kristu.
Foto: D.Z. (Crkva sv. Priscila – Rim)