Uvodna molitva (moli se svaki dan)
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Gospodine Isuse Kriste, zahvaljujemo Ti što si svojoj Crkvi darovao svete Akvilu i Priscilu, supružnike koji su svojim životom pokazali kako bračna ljubav, zajednička molitva i vjernost Tvome Evanđelju mogu postati put svetosti. Njihov je dom bio otvoren Tebi i Tvojoj Crkvi, njihovo srce gorjelo je ljubavlju prema Tebi, a njihove ruke neumorno su služile apostolima i braći u vjeri.
Po njihovu zagovoru obnovi naše obitelji, učvrsti brakove, izliječi podjele, podari duh praštanja, vjernosti i međusobnog poštovanja. Neka naši domovi postanu kućne Crkve u kojima se moli, ljubi, oprašta i naviješta Evanđelje.
Sveti Akvila i Priscilo, molite za nas da budemo vjerni Kristu u svakodnevnom životu i da svojim primjerom druge privodimo Bogu. Amen.
PRVI DAN
Krist, temelj svakoga braka
Bračni savez utemeljen na Kristu kao stijeni života.
„Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji.“ (Ps 127,1)
Razmatranje
Sveti Akvila i Priscila stoje pred nama kao svjedoci da je moguće živjeti bračni poziv kao put svetosti. Njihova se imena u Svetome pismu gotovo uvijek spominju zajedno, kao da Duh Sveti želi pokazati da je njihovo zajedništvo postalo jedno srce i jedna duša u Kristu. Njihov brak nije bio utemeljen samo na međusobnoj privrženosti niti na zajedničkom radu, nego na dubokom odnosu s Gospodinom koji je bio središte svih njihovih odluka, planova i služenja. Upravo zato mogli su zajedno podnositi progonstva, selidbe, neizvjesnost i brojne žrtve, a da pritom njihova ljubav ne oslabi, nego još više sazrije.
Kršćanski brak nije tek ljudski savez dviju osoba, nego sveti savez u kojem sam Krist postaje trajno prisutan. U sakramentu ženidbe muž i žena primaju milost da jedno drugo vode prema svetosti. Kada Krist zauzme prvo mjesto u obitelji, tada ljubav prestaje biti samo osjećaj koji dolazi i prolazi te postaje svakodnevna odluka darivanja, vjernosti i služenja. Upravo se u toj vjernosti očituje snaga sakramentalne milosti koja supružnicima omogućuje da zajedno nose životne križeve i raduju se Božjim darovima.
Akvila i Priscila svojim su životom pokazali da se bračna ljubav ne čuva zatvaranjem u vlastiti svijet, nego otvaranjem Bogu. Što su bili bliže Kristu, bili su bliži jedno drugome. Njihov dom postao je mjesto molitve, gostoljubivosti i naviještanja Evanđelja upravo zato što su najprije dopustili da Gospodin izgradi njihova srca. Njihov primjer otkriva da nijedna obitelj ne može pronaći trajni mir ako je Krist isključen iz njezina života. Bez Njega lako prevladaju sebičnost, nerazumijevanje i podjele, dok Njegova prisutnost donosi sposobnost opraštanja, strpljivosti i vjernosti.
Današnji svijet često gradi brak na prolaznim osjećajima, uspjehu ili materijalnoj sigurnosti. Međutim, sve što nije utemeljeno na Kristu može biti uzdrmano životnim kušnjama. Gospodin nas poziva da svoje obitelji gradimo na stijeni Njegove riječi. Kada zajedno molimo, sudjelujemo u sakramentima, slušamo Božju riječ i tražimo Njegovu volju, tada naš dom postaje mjesto u kojem Krist prebiva. On ulazi u naše razgovore, naše odluke, naše radosti i naše patnje te sve preobražava svojom ljubavlju.
Sveti Akvila i Priscila pozivaju nas da obnovimo svijest kako je brak poziv na svetost, a obitelj prvi prostor u kojem se uči ljubiti Boga i bližnjega. Krist želi biti kamen zaglavni svakoga doma, izvor svakoga oproštenja i snaga svakoga novoga početka. Obitelj koja se oslanja na Njega postaje svjetionik nade svijetu i živi znak Njegove prisutnosti među ljudima.
Molitva
Sveti Akvila i Priscilo, vi koji ste zajedno hodili Kristovim putem i na Njemu izgradili svoj bračni život, zagovarajte sve supružnike da svoj brak grade na Božjoj riječi i sakramentalnoj milosti. Isprosite obiteljima jedinstvo, mir i međusobno razumijevanje. Neka Krist bude središte svakoga doma, a ljubav pobijedi svaku sebičnost i podjelu.
Molite za zaručnike da se vjerno priprave za sakrament ženidbe, za supružnike koji prolaze kroz kušnje da ne izgube nadu te za sve obitelji da postanu mjesta molitve, radosti i svetosti.
Po vašem zagovoru iznesi, Gospodine, i moju osobnu nakanu... (kratka stanka).
- Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu...
Sveti Akvila i Priscilo, zaštitnici kršćanskih supružnika i obitelji, molite za nas. Amen.
DRUGI DAN
Obitelj kao kućna Crkva
Kako dom postaje mjesto Božje prisutnosti, molitve, ljubavi i rasta u vjeri.
„Pozdravite i Crkvu što se okuplja u njihovu domu.“ (Rim 16,5)
Razmatranje
Jedno od najljepših svjedočanstava o svetim Akvili i Priscili jest činjenica da njihov dom nije bio samo mjesto stanovanja, nego mjesto susreta s Kristom. Apostol Pavao u Poslanici Rimljanima pozdravlja Crkvu koja se okuplja u njihovoj kući. Taj kratki pozdrav otkriva duboku stvarnost prvih kršćanskih zajednica. Prije nego što su postojale velike bazilike i crkvene građevine, vjernici su se okupljali u domovima. Obiteljski stol postajao je mjesto zajedništva, Božja riječ naviještala se među zidovima kuće, a molitva je posvećivala svakodnevni život.
Crkva je od samih početaka obitelj nazvala „kućnom Crkvom“. To znači da kršćanski dom nije samo prostor zajedničkog života nego mjesto u kojem se živi vjera, uči ljubiti, opraštati, služiti i prepoznavati Kristovu prisutnost. U obitelji djeca prvi put uče moliti, prvi put slušaju Božju riječ, prvi put upoznaju što znači praštati i biti ljubljen. Roditelji nisu samo odgojitelji nego prvi navjestitelji Evanđelja svojoj djeci.
Sveti Akvila i Priscila pokazuju da svetost doma ne ovisi o njegovoj veličini ili materijalnom bogatstvu, nego o prisutnosti Krista. Dom postaje svet kada u njemu postoji zajednička molitva, kada se Božja riječ čita i razmatra, kada se nedjeljna euharistija smatra središtem života, kada se siromah prima kao Krist, a gost kao Božji dar. Takva obitelj postaje svjetionik svijetu koji sve više gubi osjećaj za zajedništvo.
Danas mnoge obitelji nose teret užurbanosti, nerazumijevanja i udaljenosti. Zbog brojnih obveza lako se izgubi vrijeme za zajednički razgovor, molitvu i međusobnu blizinu. Sveti Akvila i Priscila pozivaju nas da ponovno otkrijemo ljepotu doma u kojem Bog ima prvo mjesto. Ondje gdje se zajedno moli, Krist liječi rane, obnavlja ljubav i ulijeva novi mir. Dom ispunjen Božjom prisutnošću postaje mjesto iz kojeg se širi radost Evanđelja.
Neka i naši domovi postanu mjesta u kojima će svaki član obitelji osjetiti da je prihvaćen, ljubljen i vođen prema svetosti. Neka svaka obiteljska blagovaonica postane mjesto zahvalnosti, svaka zajednička molitva susret s Gospodinom, a svako opraštanje odraz Božjega milosrđa.
Molitva
Sveti Akvila i Priscilo, vi ste svoj dom otvorili Kristu i Njegovoj Crkvi. Isprosite i našim obiteljima milost da postanu kućne Crkve u kojima će Bog biti prvi, a ljubav zakon svakoga dana.
Pomozite roditeljima da budu vjerodostojni svjedoci vjere svojoj djeci. Isprosite djeci otvoreno srce za Boga, poštovanje prema roditeljima i želju za životom u istini. Molite za supružnike da svakodnevno obnavljaju svoju ženidbenu ljubav molitvom, praštanjem i zajedničkim služenjem.
Zagovarajte obitelji koje su podijeljene, ranjene ili udaljene od Boga. Neka se u njima ponovno rodi želja za zajedničkom molitvom, čitanjem Svetoga pisma i sudjelovanjem u sakramentalnom životu Crkve. Isprosite svima nama milost da naš dom bude mjesto mira, radosti, gostoljubivosti i djelatne ljubavi.
Po vašem moćnom zagovoru preporučujemo Gospodinu i ovu svoju osobnu nakanu... (kratka stanka).
Neka se u svemu vrši sveta Božja volja, na slavu Presvetoga Trojstva i za spasenje duša.
- Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu...
Sveti Akvila i Priscilo, zaštitnici kršćanskih obitelji i kućnih Crkava, molite za nas. Amen.
TREĆI DAN
Gostoljubivost kao put svetosti
Otvoriti srce i dom Kristu koji dolazi u drugome.
„Prigrlili su ga k sebi i pomnije mu izložili Put Božji.“ (usp. Dj 18,26)
Razmatranje
Život svetih Akvile i Priscile svjedoči da se svetost često očituje u jednostavnim djelima ljubavi koja otvaraju prostor Božjem djelovanju. Njihov dom nije bio zatvoren u vlastitu sigurnost niti usmjeren samo na potrebe njihove obitelji. Bio je otvoren Kristu koji je dolazio u liku apostola, putnika, propovjednika i svakoga tko je tražio istinu. Kada su upoznali apostola Pavla, primili su ga kao brata i suradnika. Kasnije su jednako otvorena srca primili Apolona te mu s ljubavlju i poniznošću pomogli dublje upoznati otajstvo Krista. Njihova gostoljubivost nije bila tek ljudska ljubaznost, nego izraz vjere da u svakom čovjeku mogu susresti samoga Gospodina.
Sveto pismo neprestano poziva na gostoljubivost jer ona otvara vrata Božjim milostima. Abraham je primajući nepoznate putnike primio Božji blagoslov. Učenici iz Emausa prepoznali su uskrsloga Krista tek kada su Ga pozvali da ostane s njima. Isus sam govori da ono što činimo najmanjima, činimo Njemu. Gostoljubivost je zato mnogo više od otvaranja vrata kuće; ona je otvaranje srca Bogu koji dolazi na neočekivane načine. Ona traži raspoloživost, velikodušnost, sposobnost slušanja i spremnost služiti bez računice.
U svijetu u kojemu mnogi žive zatvoreni u vlastite brige, strahove i užurbanost, primjer svetih Akvile i Priscile poziva nas da ponovno otkrijemo ljepotu otvorenoga doma i otvorenoga srca. Kršćanska obitelj pozvana je biti mjesto gdje će svatko pronaći riječ utjehe, osmijeh, razumijevanje i molitvu. Nije potrebno činiti velika djela kako bismo postali sveti. Dovoljno je dopustiti da Krist preko naših ruku, riječi i pogleda dotakne drugoga čovjeka. Tada obični susreti postaju mjesta milosti, a svakodnevni život prostor djelovanja Duha Svetoga.
Gostoljubivost također znači prihvatiti jedni druge unutar vlastite obitelji. Ponekad je lakše otvoriti vrata nepoznatom čovjeku nego saslušati supružnika, razumjeti dijete ili oprostiti članu obitelji koji nas je povrijedio. Sveti Akvila i Priscila uče nas da ljubav započinje upravo ondje gdje živimo. Dom postaje kućna Crkva kada u njemu vlada duh prihvaćanja, strpljivosti, blagosti i međusobnog služenja. Takva gostoljubivost postaje snažno svjedočanstvo Evanđelja.
Molitva
Sveti Akvila i Priscilo, vi ste svoj dom i svoje srce otvorili Kristu te ste s radošću primali sve koje je Gospodin slao na vaš put. Isprosite i nama milost otvorena srca kako bismo u svakom čovjeku prepoznali lice Isusovo.
Naučite nas prihvaćati jedni druge s ljubavlju, bez osuđivanja i sebičnosti. Pomozite nam da naši domovi budu mjesta mira, razumijevanja, zajedništva i velikodušne ljubavi. Isprosite nam duh poniznosti kako bismo znali slušati, služiti i darivati svoje vrijeme, pažnju i srce onima kojima je to potrebno.
Molite za obitelji koje su izgubile zajedništvo, za usamljene, napuštene, siromašne, bolesne i sve koji traže riječ nade. Neka po našem životu mnogi iskuse Kristovu dobrotu i pronađu put prema Njegovu Srcu.
Po vašem zagovoru stavljamo pred Gospodina i ovu svoju osobnu nakanu... (kratka stanka).
Neka Duh Sveti ispuni naše domove svojom ljubavlju kako bismo uvijek bili spremni primiti Krista koji nam dolazi u našim bližnjima.
- Oče naš... Zdravo Marijo...Slava Ocu...
Sveti Akvila i Priscilo, uzori kršćanske gostoljubivosti i služenja, molite za nas. Amen.
ČETVRTI DAN
Zajedništvo u služenju Kristu
Bračni poziv nije samo za međusobnu ljubav nego i za zajedničko poslanje u Crkvi.
„Pozdravite Prisku i Akvilu, moje suradnike u Kristu Isusu. Oni su za moj život izložili svoj vrat, i ne zahvaljujem samo ja nego i sve Crkve pogana.“ (Rim 16,3–4)
Razmatranje
Sveti Akvila i Priscila nisu svoj bračni život živjeli samo za vlastitu sreću, nego su ga potpuno stavili u službu Krista i Njegove Crkve. Apostol Pavao naziva ih svojim suradnicima, a ta riječ otkriva dubinu njihova poziva. Oni nisu bili tek njegovi prijatelji ili dobročinitelji, nego su zajedno s njime sudjelovali u poslanju naviještanja Evanđelja. Njihov brak postao je zajedništvo koje nije bilo zatvoreno u sebe, nego otvoreno Božjem kraljevstvu. Ljubav među njima rasla je upravo zato što je bila usmjerena prema služenju drugima.
Kršćanski brak nije cilj sam sebi. Sakrament ženidbe darovan je kako bi muž i žena jedno drugo vodili prema svetosti te zajedno postali znak Kristove ljubavi u svijetu. Kada supružnici zajedno mole, zajedno služe i zajedno nose životne križeve, njihovo zajedništvo postaje snažno svjedočanstvo Evanđelja. Služenje tada više nije teret, nego radost, jer se temelji na ljubavi koja se daruje bez očekivanja nagrade.
Akvila i Priscila nisu birali lagan put. Zbog vjernosti Kristu morali su napustiti Rim, započeti novi život u tuđini, prihvatiti neizvjesnost i izložiti se opasnostima. Ipak, nisu dopustili da ih kušnje udalje od Gospodina. Upravo su u teškoćama postajali još raspoloživiji za Božje djelovanje. Njihov primjer pokazuje da svaka žrtva učinjena iz ljubavi prema Kristu donosi plodove koje često ne možemo odmah vidjeti.
Danas je Crkvi potrebno mnogo supružnika koji će, poput svetih Akvile i Priscile, zajedno preuzimati odgovornost za život svojih župa, zajednica i obitelji. Svatko ima dar koji je primio od Boga, a Duh Sveti želi te darove umnožiti za dobro cijele Crkve. Kada muž i žena služe u jedinstvu, njihovo svjedočanstvo postaje vjerodostojno i privlači druge Kristu. Njihova međusobna ljubav postaje navještaj Evanđelja bez riječi.
Služiti Kristu znači biti spreman darovati svoje vrijeme, sposobnosti, materijalna dobra i vlastiti život za dobro drugih. Takvo služenje nije moguće bez poniznosti, jer ono traži da Krist raste, a naše sebične želje postaju manje. Sveti Akvila i Priscila podsjećaju nas da najveća djela u Crkvi često nastaju u tišini, vjernosti i svakodnevnoj ustrajnosti.
Molitva
Sveti Akvila i Priscilo, vjerni suradnici apostola Pavla i neumorni službenici Kristova Evanđelja, zagovarajte nas da i mi otkrijemo ljepotu služenja koje proizlazi iz ljubavi prema Gospodinu.
Isprosite supružnicima milost da budu jedno srce i jedna duša u svome pozivu, da se međusobno podupiru u vjeri i zajedno služe Crkvi prema darovima koje su primili od Duha Svetoga. Neka nijedna žrtva učinjena iz ljubavi prema Kristu ne bude izgubljena, nego donese obilne plodove svetosti.
Molite za sve laike, katehete, evangelizatore, molitelje, volontere, misionare i članove crkvenih zajednica. Neka nikada ne traže vlastitu slavu, nego uvijek nastoje proslaviti Boga svojim životom. Isprosite nam ponizno srce koje će radosno služiti bez mrmljanja, natjecanja ili traženja priznanja.
Preporučujemo vam i svoju osobnu nakanu... (kratka stanka).
Neka nas Gospodin učini raspoloživima za svako dobro djelo te neka naši životi, poput života svetih Akvile i Priscile, budu živo svjedočanstvo Njegove ljubavi.
- Oče naš... Zdravo Marijo...Slava Ocu...
Sveti Akvila i Priscilo, vjerni suradnici Kristovi i uzori zajedničkog služenja, molite za nas. Amen.
PETI DAN
Snaga laika u naviještanju Evanđelja
Po uzoru na Akvilu i Priscilu svaki je krštenik pozvan biti misionar u svakodnevnom životu.
„Kad je došao u Efez... Priscila i Akvila primiše ga k sebi te mu pomnije izložiše Put Božji.“ (usp. Dj 18,24–26)
Razmatranje
Život svetih Akvile i Priscile snažno svjedoči da naviještanje Evanđelja nije poslanje rezervirano samo za apostole ili zaređene službenike, nego poziv upućen svakom kršteniku. Oni nisu bili propovjednici po službi, nego supružnici i laici koji su svoj svakodnevni život pretvorili u prostor Božjeg djelovanja. Radili su svojim rukama, dijelili život s drugim ljudima, ali su u svakoj prilici svjedočili Krista riječju, primjerom i ljubavlju. Njihov dom bio je mjesto poučavanja, ohrabrenja i duhovnog rasta, gdje su mnogi upoznavali puninu Evanđelja.
Posebno je dojmljiv njihov susret s Apolonom, čovjekom velike učenosti i gorljivosti. Premda je mnogo znao o Svetome pismu, njegovo je poznavanje Kristova otajstva još bilo nepotpuno. Akvila i Priscila nisu ga ponizili niti javno ispravljali. Primili su ga s ljubavlju, saslušali ga i strpljivo mu pomogli dublje razumjeti Put Gospodnji. Time pokazuju da se prava evangelizacija ne temelji na nadmetanju u znanju, nego na poniznosti, strpljenju i ljubavi prema istini. Onaj tko želi druge dovesti Kristu, najprije mora dopustiti da Krist oblikuje njegovo vlastito srce.
I danas Duh Sveti poziva laike da budu svjedoci Evanđelja u svojim obiteljima, na radnim mjestima, u školama, među prijateljima i u društvu. Mnogi ljudi nikada neće otvoriti Sveto pismo prije nego što pročitaju život nekoga kršćanina. Upravo zato je svjedočanstvo života prvo naviještanje. Kada čovjek vidi mir usred kušnje, praštanje umjesto osvete, poniznost umjesto oholosti i ljubav ondje gdje bi očekivao mržnju, tada postaje otvoren za Krista koji djeluje u srcu vjernika.
Naviještanje Evanđelja nije nametanje vlastitih stavova, nego dijeljenje susreta sa živim Gospodinom. Ono započinje molitvom, nastavlja se životom prožetim ljubavlju, a svoje ispunjenje nalazi u hrabrom svjedočenju kada Duh Sveti otvori vrata. Sveti Akvila i Priscila uče nas da nijedan krštenik nije premalen niti nevažan u Božjem planu. Svaki dom može postati mjesto evangelizacije, svaki razgovor prilika za sijanje Božje riječi, a svaki čin ljubavi navještaj Kristove prisutnosti.
Molitva
Sveti Akvila i Priscilo, vi ste svojim životom pokazali kako laici mogu biti gorljivi navjestitelji Evanđelja. Isprosite i nama otvoreno srce za djelovanje Duha Svetoga kako bismo hrabro svjedočili svoju vjeru riječima i još više svojim životom.
Naučite nas govoriti o Kristu s poniznošću, mudrošću i ljubavlju. Oslobodite nas straha, ravnodušnosti i ljudskog obzira koji nas priječe da budemo vjerni svjedoci Evanđelja. Isprosite nam dar razlučivanja kako bismo znali kada govoriti, a kada svjedočiti šutnjom, dobrotom i djelima milosrđa.
Molite za sve obitelji da postanu prve škole vjere, za roditelje da svojoj djeci prenose ljubav prema Kristu, za mlade da se ne boje živjeti Evanđelje, za katehete, evangelizatore i sve laike koji služe u Crkvi da ostanu vjerni istini i uvijek budu vođeni Duhom Svetim.
Po vašem zagovoru predajemo Gospodinu i ovu svoju osobnu nakanu... (kratka stanka).
Neka naš život bude živo Evanđelje koje će druge privoditi Kristu, a sve što činimo neka bude na slavu Božju i za izgradnju Njegove Crkve.
- Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu...
Sveti Akvila i Priscilo, uzori laičkog apostolata i hrabri svjedoci Evanđelja, molite za nas. Amen.
ŠESTI DAN
Vjernost Kristu u kušnjama i progonstvima
Kako ostati postojan kada dolaze križevi, nesigurnost i životne teškoće.
„Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju te sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima.“ (Mt 5,11–12)
Razmatranje
Život svetih Akvile i Priscile pokazuje da vjernost Kristu ne oslobađa čovjeka od križa, nego mu daje snagu da ga nosi s nadom. Oni su zbog careve naredbe morali napustiti Rim, ostaviti svoj dom, posao, prijatelje i započeti novi život u nepoznatoj sredini. Ono što je ljudskim očima izgledalo kao gubitak, Bog je pretvorio u priliku da se Evanđelje još snažnije proširi. Upravo u Korintu susreli su apostola Pavla, a njihovo zajedništvo postalo je blagoslov za mnoge prve kršćanske zajednice. Tako se pokazalo da Bog i najteže životne kušnje može pretvoriti u put milosti.
Križevi koje susrećemo često bude pitanja na koja ne nalazimo odgovor. Zašto bolest? Zašto nerazumijevanje? Zašto gubitak posla, neuspjeh, progonstvo ili odbačenost? Evanđelje ne daje jednostavna objašnjenja, ali daje osobu Isusa Krista koji je prvi prošao putem patnje i uskrsnuća. Tko ostaje sjedinjen s Njime, otkriva da nijedna suza nije izgubljena i da nijedan križ nije besmislen kada je prikazan Bogu s ljubavlju.
Akvila i Priscila nisu dopustili da ih gorčina zatvori u sebe. Nisu živjeli kao ljudi koji se neprestano osvrću na ono što su izgubili, nego kao ljudi koji traže ono što Bog želi učiniti sada. Njihova vjera nije se temeljila na povoljnim okolnostima, nego na povjerenju u Božju providnost. Upravo zato mogli su postati oslonac apostolu Pavlu i izvor ohrabrenja mnogim vjernicima.
I danas mnogi kršćani nose različite oblike progonstva. Neki trpe zbog svoje vjere, drugi zbog vjernosti istini, treći zbog bolesti, obiteljskih rana ili nerazumijevanja najbližih. U svim tim kušnjama Gospodin ostaje vjeran. On nikada ne napušta one koji Mu se pouzdaju predaju. Duh Sveti daje snagu da se ne uzvrati zlom na zlo, nego da se ustraje u ljubavi, praštanju i nadi.
Sveti Akvila i Priscila pozivaju nas da ne mjerimo Božju prisutnost prema lakoći života, nego prema vjernosti kojom nas On vodi kroz svaku tamu. Kušnja može pročistiti vjeru, produbiti ljubav i učiniti srce sposobnim za još veće povjerenje. Tada križ prestaje biti znak poraza i postaje mjesto susreta s Raspetim i Uskrslim Gospodinom.
Molitva
Sveti Akvila i Priscilo, vi ste ostali vjerni Kristu usred neizvjesnosti, gubitaka i životnih kušnji. Zagovarajte nas da nikada ne izgubimo pouzdanje u Božju ljubav kada nas pritisnu patnja, strah ili obeshrabrenje.
Isprosite nam milost postojane vjere koja neće ovisiti o okolnostima, nego o sigurnosti da nas Krist nikada ne napušta. Dajte nam srce koje će u svakoj kušnji tražiti Božju volju i snagu da ustrajemo na putu svetosti.
Molite za sve supružnike i obitelji koje prolaze kroz teške trenutke, za bolesne, nezaposlene, prognane, odbačene, usamljene i sve koji nose teške križeve. Neka osjete blizinu Krista koji tješi, jača i nikada ne ostavlja svoju djecu. Isprosite progonjenim kršćanima hrabrost da ostanu vjerni Evanđelju, a svima nama milost da svoje križeve nosimo s ljubavlju i nadom.
Po vašem zagovoru predajemo Gospodinu i ovu svoju osobnu nakanu... (kratka stanka).
Gospodine, učvrsti nas u vjeri da, poput svetih Akvile i Priscile, ostanemo vjerni do kraja, znajući da se nakon križa uvijek otvara put uskrsnuća.
Oče naš... Zdravo Marijo...Slava Ocu...
Sveti Akvila i Priscilo, vjerni svjedoci Kristovi u kušnjama i progonstvima, molite za nas. Amen.
SEDMI DAN
Dar praštanja i pomirenja u obitelji
Kristova ljubav liječi rane i obnavlja narušene odnose.
„Podnosite jedni druge i praštajte ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu. Kao što je Gospodin oprostio vama, tako i vi!“ (Kol 3,13)
Razmatranje
Obitelj je mjesto u kojem čovjek najdublje doživljava ljubav, ali i mjesto na kojem nastaju najdublje rane. Upravo zato je praštanje jedan od najvećih darova koje Bog želi izliti u bračni i obiteljski život. Bez praštanja ljubav se postupno guši pod teretom zamjeranja, razočaranja i neizgovorenih riječi. Ondje gdje se prestane opraštati, srce se zatvara, a zajedništvo slabi. No ondje gdje se prašta Kristovom snagom, obitelj ponovno diše slobodom djece Božje.
Premda Sveto pismo ne opisuje pojedinosti svakodnevnog života svetih Akvile i Priscile, njihov dugogodišnji zajednički hod s Kristom otkriva da je njihovo zajedništvo bilo prožeto poniznošću, strpljivošću i međusobnim prihvaćanjem. Nije moguće zajedno služiti Evanđelju, nositi životne kušnje i ostati vjerni poslanju bez spremnosti na opraštanje. Ljubav koja traje nije ljubav bez rana, nego ljubav koja ne dopušta da rana postane zid između srca.
Krist nas na križu uči najvećem praštanju kada moli za one koji Ga razapinju: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“ U toj molitvi nalazi se izvor svakoga kršćanskog oproštenja. Čovjek često vlastitim snagama ne može oprostiti duboke nepravde, ali Duh Sveti može izliječiti srce i dati milost da se prekine lanac gorčine. Oprost ne znači zaboraviti učinjeno zlo niti ga opravdati, nego predati svoju bol Bogu kako ona više ne bi upravljala našim životom.
Koliko bi obitelji bile drugačije kada bi svaki njihov član imao hrabrosti prvi pružiti ruku pomirenja. Koliko bi brakova bilo obnovljeno kada bi supružnici više nastojali razumjeti nego pobijediti u raspravi. Koliko bi djece ponovno osjetilo sigurnost kada bi vidjela roditelje koji mole jedni za druge i zajedno traže Božje milosrđe. Pomirenje uvijek započinje obraćenjem vlastitoga srca. Ono ne čeka da se drugi promijeni, nego dopušta Kristu da najprije promijeni nas.
Sveti Akvila i Priscila pozivaju nas da u svojim obiteljima gradimo kulturu milosrđa. Ondje gdje vlada poniznost, lakše je priznati pogrešku. Ondje gdje se zajedno moli, lakše je oprostiti. Ondje gdje Krist zauzima prvo mjesto, ljubav postaje jača od svake podjele. Obitelj koja zna tražiti oproštenje i darovati oprost postaje znak Božjega kraljevstva u svijetu.
Molitva
Sveti Akvila i Priscilo, vi koji ste svoj bračni i obiteljski život gradili na Kristovoj ljubavi, zagovarajte sve obitelji da u njima zavlada duh pomirenja, blagosti i međusobnog poštovanja.
Isprosite nam poniznost da priznamo svoje pogreške, hrabrost da zatražimo oproštenje i milost da od srca oprostimo onima koji su nas povrijedili. Neka Duh Sveti izliječi svaku ranu nastalu zbog nerazumijevanja, grubih riječi, izdaje, ravnodušnosti ili dugotrajne šutnje.
Molite za supružnike koji žive u neslozi, za roditelje i djecu između kojih su nastale podjele, za braću i sestre koji su izgubili zajedništvo te za sve obitelji koje vape za mirom. Neka Krist, Knez mira, obnovi ono što je ranjeno, učvrsti ono što je oslabjelo i ponovno sjedini ono što se udaljilo.
Po vašem zagovoru predajemo Gospodinu i ovu svoju osobnu nakanu... (kratka stanka).
Gospodine Isuse, učini naše srce sličnim svome Srcu, blagom i poniznom, kako bismo uvijek bili graditelji mira i svjedoci Tvoga milosrđa.
- Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu...
Sveti Akvila i Priscilo, zagovornici bračnog jedinstva i obiteljskog pomirenja, molite za nas. Amen.
OSMI DAN
Duh Sveti gradi svetu obitelj
Otvorenost darovima Duha Svetoga u bračnom, obiteljskom i zajedničkom životu.
„Svi su oni jednodušno postojani u molitvi zajedno sa ženama, Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.“ (Dj 1,14)
Razmatranje
Sveti Akvila i Priscila živjeli su u vremenu kada se Crkva rađala pod snažnim djelovanjem Duha Svetoga. Njihov život, njihovo zajedništvo i njihovo poslanje ne mogu se razumjeti bez prisutnosti Duha koji je vodio prve kršćanske zajednice. Oni nisu djelovali oslanjajući se samo na vlastite sposobnosti, nego su dopuštali da ih Duh Sveti poučava, vodi i osnažuje. Zato je njihov dom postao mjesto molitve, razlučivanja, poučavanja i rasta u vjeri.
Svaka je kršćanska obitelj pozvana živjeti pod vodstvom Duha Svetoga. Sakrament ženidbe nije samo obećanje koje su supružnici izrekli jedno drugome, nego trajni izvor milosti po kojem Duh Sveti svakodnevno obnavlja njihovu ljubav. On uči supružnike kako ljubiti kada osjećaji oslabe, kako ostati vjerni kada dođu kušnje i kako zajedno tražiti Božju volju u svim životnim odlukama. Ondje gdje se zaziva Duh Sveti, nestaje strah, raste međusobno povjerenje i otvara se prostor za Božje djelovanje.
Duh Sveti gradi obitelj iznutra. On mijenja srce prije nego što mijenja okolnosti. Uči nas slušati prije nego govoriti, služiti prije nego tražiti da budemo posluženi, praštati prije nego osuđivati. Njegovi plodovi – ljubav, radost, mir, strpljivost, dobrota, dobrostivost, vjernost, blagost i uzdržljivost – postaju vidljivi u svakodnevnim odnosima. Tada obitelj više nije samo zajednica ljudi koji žive pod istim krovom, nego zajednica osoba koje zajedno rastu prema svetosti.
Kada Duh Sveti zauzme prvo mjesto u obitelji, molitva postaje izvor snage, Božja riječ svjetiljka na životnom putu, a Euharistija središte zajedništva. Djeca uče vjeru promatrajući roditelje koji mole, opraštaju i pouzdaju se u Boga. Supružnici postaju jedno drugome pomoćnici na putu prema nebu, a njihov dom postaje mjesto u kojem se osjeća mir Kristove prisutnosti.
Sveti Akvila i Priscila svojim nas životom potiču da se ne bojimo potpuno otvoriti Duhu Svetomu. On ne oduzima ništa od onoga što je dobro, nego sve pročišćava, posvećuje i ispunja novim životom. Obitelj koja svakodnevno zaziva Duha Svetoga postaje mjesto iz kojeg se širi Božja ljubav, a njezino svjedočanstvo postaje snažan navještaj Evanđelja.
Molitva
Sveti Akvila i Priscilo, vi koji ste dopustili Duhu Svetomu da vodi vaš život, vaš brak i vaše poslanje, zagovarajte sve naše obitelji da budu otvorene Njegovu djelovanju.
Isprosite nam milost da svakoga dana zazivamo Duha Svetoga i da Mu dopustimo oblikovati naše misli, riječi i djela. Neka On izliječi sve što je ranjeno, učvrsti sve što je slabo i obnovi sve što je izgubilo život.
Molite za supružnike da rastu u jedinstvu, za roditelje da mudro odgajaju svoju djecu, za mlade da velikodušno odgovore na Božji poziv te za sve obitelji da budu ispunjene plodovima Duha Svetoga. Neka ljubav pobijedi sebičnost, mir nadvlada nemir, a radost u Gospodinu ispuni svako srce.
Po vašem zagovoru predajemo Gospodinu i ovu svoju osobnu nakanu... (kratka stanka).
Dođi, Duše Sveti, obnovi naše domove, zapali u nama oganj svoje ljubavi i učini nas živim hramovima Božje prisutnosti kako bismo u svemu vršili volju Očevu i proslavljali Isusa Krista.
- Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu...
Sveti Akvila i Priscilo, prijatelji Duha Svetoga i uzori svetih kršćanskih obitelji, molite za nas. Amen.
DEVETI DAN
Poslanje kršćanske obitelji u svijetu
Obitelj kao svjedok Evanđelja i mjesto iz kojeg se širi Kristova ljubav.
„Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori.“ (Mt 5,14)
Razmatranje
Život svetih Akvile i Priscile pokazuje da nijedna kršćanska obitelj nije pozvana živjeti samo za sebe. Ljubav koju supružnici primaju od Boga uvijek je pozvana postati dar drugima. Njihov dom bio je mjesto molitve, ali i mjesto iz kojega se širilo Evanđelje. Primali su apostole, poučavali vjernike, jačali zajednice i svojim životom svjedočili da Krist može preobraziti ljudsko srce. Tako su postali svjetlo mnogima, ne zbog izvanrednih djela, nego zbog vjernosti u svakodnevici.
I danas Gospodin poziva obitelji da budu živo lice Crkve u svijetu. U vremenu kada su mnogi izgubili nadu, kada su brakovi izloženi brojnim kušnjama, a obiteljsko zajedništvo često narušeno, kršćanska obitelj može postati snažno svjedočanstvo da je Evanđelje još uvijek živo i djelotvorno. Svaki dom u kojem se zajedno moli, oprašta, služi i ljubi postaje navještaj Božje prisutnosti. Takva obitelj ne propovijeda najprije riječima, nego životom.
Poslanje obitelji ne završava na njezinim kućnim vratima. Ono se nastavlja na radnom mjestu, u školi, među prijateljima, u župi i u društvu. Roditelji svjedoče vjeru svojoj djeci, djeca svojim vršnjacima, a cijela obitelj postaje znak Božje ljubavi svima koje susreće. Krist želi da svaki kršćanski dom bude mjesto iz kojega će izlaziti mir, dobrota, gostoljubivost i nada. Tako se ostvaruje poziv prve Crkve, čiji su svijetli primjer bili upravo sveti Akvila i Priscila.
Njihov život nas podsjeća da svetost nije odvojena od svakodnevice. Ona se ostvaruje u vjernosti malim stvarima, u zajedničkoj molitvi, u odgoju djece, u poštenom radu, u spremnosti na žrtvu i u ljubavi koja se ne umara činiti dobro. Kada obitelj živi Kristovo Evanđelje, ona postaje svjetionik koji pokazuje put prema Bogu i onima koji su daleko od vjere.
Neka zagovor svetih Akvile i Priscile obnovi sve naše obitelji kako bi postale mjesta u kojima će se rađati nova duhovna zvanja, novi evangelizatori, svjedoci Kristove ljubavi i graditelji civilizacije ljubavi. Neka svaki naš dom bude mala kućna Crkva iz koje će se širiti svjetlo Evanđelja sve do krajeva zemlje.
Molitva
Sveti Akvila i Priscilo, vjerni Kristovi učenici i uzori svetoga bračnog života, zahvaljujemo Bogu za vaše svjedočanstvo koje i danas nadahnjuje Crkvu. Zagovarajte naše obitelji da budu čvrsto ukorijenjene u Kristu, postojane u vjeri i velikodušne u služenju.
Isprosite supružnicima milost trajne vjernosti, roditeljima mudrost i ljubav u odgoju djece, mladima otvorenost Božjem pozivu, a svim vjernicima gorljivost u naviještanju Evanđelja. Neka naši domovi postanu mjesta molitve, praštanja, gostoljubivosti i radosti u Duhu Svetome.
Preporučujemo vam sve obitelji koje su u kušnjama, one koje očekuju dar djece, obitelji pogođene bolešću, siromaštvom ili podjelama te sve koji su se udaljili od Boga. Neka ih Gospodin po vašem zagovoru obnovi svojom milošću i ispuni mirom.
Danas vam posebno povjeravamo i ovu svoju osobnu nakanu... (kratka stanka).
Sveti Akvila i Priscilo, ostanite naši zagovornici pred Božjim prijestoljem. Pomozite nam da u svemu tražimo Krista, da Ga ljubimo svim srcem i da svojim životom budemo vjerodostojni svjedoci Njegova Evanđelja.
- Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu...
Sveti Akvila i Priscilo, zaštitnici kršćanskih supružnika, obitelji i laika u poslanju Crkve, molite za nas. Amen.
Završna molitva nakon završetka devetnice
Gospodine Isuse Kriste, zahvaljujemo Ti za milosti koje si nam udijelio tijekom ove devetnice po zagovoru svetih Akvile i Priscile. Obnovi naše brakove, posveti naše obitelji i učini naše domove istinskim kućnim Crkvama. Daj da uvijek živimo u ljubavi, vjernosti i zajedništvu te da budemo hrabri svjedoci Tvoga Evanđelja.
Po zagovoru svetih Akvile i Priscile sačuvaj nas od svakoga zla, učvrsti nas u vjeri, ispuni nas darovima Duha Svetoga i vodi nas putem svetosti. Neka naše obitelji budu mjesta gdje će se Tvoje ime slaviti, Tvoja riječ živjeti, a Tvoja ljubav širiti među svim ljudima.
Tebi, Gospodine, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Litanije svetim Akvili i Priscili
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se.
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.
Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas.
Sveti Josipe, čuvaru Svete Obitelji, moli za nas.
Sveti Akvila i Priscilo, molite za nas.
Vjerni supružnici u Kristu, molite za nas.
Uzori svetoga bračnog života, molite za nas.
Svjedoci Evanđelja, molite za nas.
Suradnici apostola Pavla, molite za nas.
Graditelji kućne Crkve, molite za nas.
Primjeri zajedničke molitve, molite za nas.
Učitelji života po Evanđelju, molite za nas.
Uzori kršćanske gostoljubivosti, molite za nas.
Prijatelji prve Crkve, molite za nas.
Čuvari bračnoga jedinstva, molite za nas.
Branitelji obiteljske ljubavi, molite za nas.
Svjedoci poniznoga služenja, molite za nas.
Primjeri ustrajnosti u kušnjama, molite za nas.
Ljubitelji Božje riječi, molite za nas.
Poučavatelji u vjeri, molite za nas.
Svjedoci snage laika u Crkvi, molite za nas.
Uzori hrabroga naviještanja Evanđelja, molite za nas.
Zaštitnici kršćanskih supružnika, molite za nas.
Zaštitnici roditelja, molite za nas.
Zaštitnici obitelji, molite za nas.
Zagovornici kućnih zajednica, molite za nas.
Pomoćnici u obiteljskim kušnjama, molite za nas.
Tješitelji obeshrabrenih, molite za nas.
Potpora progonjenim kršćanima, molite za nas.
Zagovornici jedinstva u Crkvi, molite za nas.
Primjeri vjernosti do kraja, molite za nas.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.
Pomolimo se.
Bože, koji si svetim Akvili i Priscili dao milost da u bračnom zajedništvu vjerno služe Kristu i Njegovoj Crkvi, po njihovu zagovoru učvrsti naše obitelji u ljubavi, miru i vjernosti. Daj da naši domovi postanu kućne Crkve u kojima će se slaviti tvoje ime, živjeti tvoje Evanđelje i prenositi vjera budućim naraštajima. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Molitva posvete svetim Akvili i Priscili
Sveti Akvila i Priscilo, vjerni Kristovi učenici i svijetli uzori kršćanskoga bračnog života, danas pred Boga donosimo sebe, svoje brakove, svoje obitelji i sve koje ljubimo te ih stavljamo pod vaš moćni zagovor.
Vi ste svoj dom pretvorili u kućnu Crkvu, mjesto molitve, gostoljubivosti, služenja i naviještanja Evanđelja. Isprosite i nama milost da Krist bude središte našega doma, da Njegova riječ bude svjetlo našim odlukama, a Euharistija izvor našega zajedništva i snage.
Posvećujemo vam naše supružnike, djecu, roditelje, bake i djedove te sve članove naših obitelji. Molite da među nama uvijek vladaju ljubav, poštovanje, poniznost, vjernost, strpljivost i spremnost na praštanje. Neka nijedna kušnja ne razori ono što je Bog ujedinio, nego neka svaki križ postane put prema većem povjerenju u Gospodina.
Zagovarajte obitelji koje su ranjene, podijeljene ili udaljene od Boga. Isprosite obraćenje onima koji su izgubili vjeru, utjehu ožalošćenima, nadu obeshrabrenima i mir svima koji trpe. Neka Duh Sveti obnovi svaki dom i učini ga mjestom u kojem će se rađati nova zvanja, nova svetost i nova ljubav prema Crkvi.
Molite da poput vas budemo hrabri svjedoci Evanđelja u svakodnevnom životu. Neka naš rad, naše riječi, naše odluke i naši odnosi uvijek proslavljaju Isusa Krista. Dajte da budemo otvoreni potrebama bližnjih, velikodušni u služenju i postojani u vjeri do kraja života.
Sveti Akvila i Priscilo, primite nas pod svoju zaštitu. Pratite nas na svim našim putovima, zagovarajte nas pred Gospodinom i pomozite nam da jednoga dana, zajedno s vama i sa svim svetima, uđemo u vječnu radost nebeskoga Kraljevstva.
Sve predajemo Isusu Kristu, po Bezgrješnom Srcu Blažene Djevice Marije, u slavu Presvetoga Trojstva.
Sveti Akvila i Priscilo, molite za nas, za naše obitelji i za cijelu Crkvu. Amen.