Sveti Benedikt u svojem je djelu Pravilo, u 7. poglavlju, izložio dvanaest stupnjeva poniznosti. Poniznost je promatrao kao put postupnog oslobađanja od oholosti kako bi čovjek sve više živio u istini pred Bogom. Svaki stupanj predstavlja dublje suobličenje Kristu.
- Prvi stupanj jest trajni strah Božji, odnosno neprestana svijest o Božjoj prisutnosti i želja da se ne udaljimo od njegove volje.
- Drugi stupanj sastoji se u tome da čovjek ne ljubi svoju vlastitu volju, nego traži i vrši Božju volju po uzoru na Krista koji je rekao: „Nisam došao vršiti svoju volju, nego volju Onoga koji me posla.“
- Treći stupanj jest poslušnost poglavarima iz ljubavi prema Bogu, nasljedujući Kristovu poslušnost sve do smrti na križu.
- Četvrti stupanj znači strpljivo i postojano podnositi poteškoće, nepravde i kušnje bez mrmljanja, u pouzdanju da Bog djeluje i kroz trpljenje.
- Peti stupanj poziva monaha da ponizno otkriva svoje grijehe, napasti i skrivene misli duhovnom ocu, ne skrivajući ništa iz lažnog ponosa.
- Šesti stupanj sastoji se u tome da čovjek bude zadovoljan najjednostavnijim i najskromnijim položajem te da se ne smatra dostojnijim od drugih.
- Sedmi stupanj ide još dublje: ne samo da riječima priznaje svoju malenost, nego je u srcu doista smatra istinitom.
- Osmi stupanj znači živjeti prema zajedničkom pravilu i primjeru svetih, a ne prema vlastitim hirovima.
- Deveti stupanj jest obuzdavanje jezika, čuvanje šutnje i govorenje samo kada je to potrebno i korisno.
- Deseti stupanj poziva na ozbiljnost i unutarnju sabranost, izbjegavajući lakomislen i bučan smijeh koji odvodi od budnosti srca.
- Jedanaesti stupanj odnosi se na blag, miran, razborit i ponizan govor, bez uzdizanja vlastitoga glasa ili samodopadnosti.
- Dvanaesti stupanj predstavlja puninu poniznosti: ona više nije samo u srcu nego se očituje cijelim životom, držanjem tijela, pogledom, govorom i ponašanjem. Čovjek je trajno svjestan da živi pred licem Božjim te zrači mirom koji proizlazi iz potpune predanosti Bogu.
Za svetoga Benedikta vrhunac poniznosti je sloboda. Kada čovjek prođe ovih dvanaest stupnjeva, više ne čini dobro iz straha od kazne, nego iz ljubavi prema Bogu.
Tada se ispunja ono što naziva savršenom ljubavlju: krepost postaje spontana, srce se oslobađa oholosti, a cijeli život postaje odraz Kristove krotkosti i poniznosti.
Tekst: Kateheo
Foto: D.Z. (svetište Tre fontane Rim)