Ovaj je događaj prenesen iz pisma koje je sveta Gema uputila ocu Germanu (svome duhovnom voditelju). U njemu pripovijeda kako ju je, nakon ispovijedi, lažno ukazanje Krista pokušalo uvjeriti da ne posluša duhovne upute svoga ispovjednika i da ponovno započne s pokorama koje su joj bile zabranjene.
Napast je bila vrlo suptilna: demon je nije izravno nagovarao na očiti grijeh, nego ju je nastojao navesti na neposluh prema ispovjedniku služeći se Kristovim likom i naizgled pobožnim argumentima.
Gema je razabrala da je riječ o Sotoni jer nijedno nadahnuće koje dolazi od Boga ne potiče dušu da djeluje protiv zakonite duhovne poslušnosti.
Sveta Gema pripovijeda: „Neko vrijeme poslije uslijedio je novi napad. Poslušajte, oče: jučer sam se vratila kući nakon ispovijedi. Iskoristivši trenutak samoće, kleknula sam kako bih izmolila Krunicu Pet Kristovih rana. Kad sam stigla do četvrte rane, ugledala sam pred sobom osobu koja je vrlo nalikovala Isusu. Činilo se kao da je upravo bio bičevan, a iz njegova otvorenog srca obilno je tekla krv. Rekao mi je: ‘Zar mi tako, kćeri moja, uzvraćaš?
Pogledaj u kakvom sam stanju. Vidiš li koliko trpim za tebe?
Zar me više ne možeš tješiti onim pokorama? Pa to je bila tako mala stvar; mogla bi ih sasvim lijepo ponovno započeti.’
Odgovorila sam: ‘Ne. Želim biti poslušna, a kad bih vas poslušala, bila bih neposlušna.’
Na to mi reče: ‘Ali ispovjednik koji ti je to zabranio samo je čovjek... Nisi ga dužna slušati.’
I dodao je još mnogo sličnih riječi. U tim pogubnim savjetima prepoznala sam Sotonu.
Htjela sam uzeti disciplinu, kao i u drugim sličnim prilikama, ali tada sam osjetila drukčije nadahnuće.
Ustala sam, poškropila ga blagoslovljenom vodom i odmah je nestao. Mir mi se vratio, premda sam pritom primila nekoliko udaraca kojima me ta bijedna zvijer s vremena na vrijeme zna počastiti.“
Važno je primijetiti da je Bog dopustio ovu kušnju kako bi iz te duhovne borbe proizašlo još veće dobro za posvećenje svete Geme.
Budući da nije uspio na drugi način, zli je duh preko lažnog ukazanja pokušao navesti Gemu da, protivno zabrani svoga duhovnog voditelja, ponovno čini pokore koje su štetile njezinu zdravlju.
I nas demon može varati skrivajući svoje zamke pod prividom dobra te nas navoditi na oholost, samodostatnost ili neposluh. Zato je od presudne važnosti njegovati dar razlučivanja, poniznost i vjernost nauku Crkve te poslušnost zakonitom duhovnom vodstvu.
Zastanimo i zapitajmo se:
Jesam li se ikada dao zavesti prividnim dobrom koje me, zapravo, preko neposluha Crkvi i njezinu autentičnom nauku udaljavalo od Božje volje?
Jesam li, poput svete Geme, spreman odreći se vlastitih zamisli kada to od mene traže poslušnost Bogu i vjernost Crkvi?
Kao što smo vidjeli, nije sve što sjaji zlato. Sotona može prikriti zabludu prividom dobra. Pravo razlučivanje, koje je dar Duha Svetoga, ne da se zavesti vanjskim dojmovima, nego ostaje postojano u poniznosti, poslušnosti i vjernosti Gospodinu po zakonitim pastirima Crkve i u zajedništvu sa Svetim Ocem.
Budimo stoga oprezni pred Sotoninom strategijom: on se može poslužiti prividom dobra kao mamcem, dok se na njegovu kraju skriva udica neposluha Božjoj volji.
Doista, prava svetost očituje se u primjeru svete Geme.
Pred neprijateljevim zavodljivim ponudama ona nas uči da najsigurniji odgovor nije oslanjanje na vlastite dojmove, nego postojanost u poniznosti, razlučivanju i svetoj poslušnosti.
Tekst: kateheo.hr (Pisma svete Gemme – iz izdanja Pasionista)
Foto: D.Z. (Sveta Gemma – Rim, crkva sv. Pavao od Križa)
Izvor: P. Germano di San Stanislao, Santa Gemma Galgani, Edizioni Passioniste, klasično talijansko izdanje, poglavlje XVIII.