23.07.
Sveta Brigita Švedska pripada onim velikanima Crkve čiji život pokazuje da svetost nije bijeg od svijeta, nego njegovo preobraženje. Bila je supruga, majka osmero djece, savjetnica kraljevima, utemeljiteljica redovničke zajednice, mističarka i hodočasnica, a u svakoj životnoj ulozi ostala je prije svega žena koja je gorljivo ljubila Krista. Rođena je oko 1303. godine u plemićkoj obitelji u Švedskoj. Već od djetinjstva osjećala je posebnu privlačnost prema molitvi i Raspetome Kristu. Nakon smrti supruga Ulfona, s kojim je živjela uzorno kršćansko bračno zajedništvo, potpuno se posvetila Bogu. Primala je brojne mistične objave, koje su kasnije sabrane u djelu Revelationes. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 1999. godine jednom od zaštitnica Europe, zajedno sa svetom Katarinom Sijenskom i svetom Terezijom Benediktom od Križa.
Središte cijeloga Brigitina života nije bilo zanimanje za izvanredna viđenja, nego živa osoba Isusa Krista. Sve njezine objave imaju isti cilj: dovesti čovjeka do obraćenja, dublje ljubavi prema Kristu i vjernosti Crkvi. Upravo zato njezina duhovnost ostaje iznimno suvremena. U vremenu kada čovjek lako traži senzacije, posebna iskustva ili izvanredne znakove, Brigita nas vraća na ono bitno. Ona ne usmjerava pogled prema sebi, nego prema Raspetome. Svaka njezina mistična milost postaje poziv na veću poniznost, pokoru i ljubav.
Možda je upravo to prva i najveća poruka svete Brigite: promatraj Krista dok ne postaneš sličan njemu. Ona je dugo razmatrala Isusovu muku. Nije to činila kako bi pobudila osjećaj sažaljenja, nego da bi upoznala dubinu Božje ljubavi. Križ nije za nju bio znak poraza, nego najveća objava Božjega srca. U ranama Kristovim otkrivala je koliko čovjek vrijedi u Božjim očima. Zato je često govorila da onaj tko iskreno promatra Raspetoga više ne može ostati isti. Srce koje dugo gleda Krista razapetoga postupno se oslobađa oholosti, sebičnosti i navezanosti na prolazno. Križ postaje škola ljubavi.
U njezinim objavama Isus često govori o svojoj boli zbog ravnodušnosti ljudi. Nije ga najviše ranila fizička patnja, nego zatvorenost ljudskih srdaca. To je poruka koja snažno odzvanja i danas. Nije najveći problem suvremenoga čovjeka otvoreno odbacivanje Boga, nego život kao da Boga nema. Brigita upozorava da srce može biti hladno i onda kada su usne pune molitve. Vanjska religioznost nije dovoljna ako ne postoji obraćeno srce. Bog ne traži savršenstvo bez slabosti, nego srce koje se ne prestaje vraćati njemu.
Posebno mjesto u Brigitinoj duhovnosti zauzima Presveta Djevica Marija. U svojim viđenjima često sluša Mariju kako govori o Isusovu djetinjstvu, njegovoj muci i otajstvu spasenja. No Marija nije prikazana kao netko tko želi privući pažnju na sebe. Ona uvijek vodi prema Kristu. Brigita je razumjela da prava marijanska pobožnost nikada ne završava na Mariji, nego po Mariji dolazi do Isusa. Marija uči dušu šutnji, poniznosti, poslušnosti i potpunom predanju Božjoj volji. Ona pokazuje kako se Božja riječ ne sluša samo uhom, nego cijelim životom.
Jedna od najdubljih Brigitinih poruka odnosi se na istinu da Bog ne prestaje govoriti čovjeku. No problem nije Božja šutnja, nego ljudska buka. Čovjek koji je zarobljen neprestanim brigama, vlastitim planovima i željom da kontrolira život teško može čuti tihi glas Duha Svetoga. Brigita je mnogo vremena provodila u molitvi i tišini jer je znala da se Božji glas ne nameće. On dolazi poput laganoga povjetarca, kako je prorok Ilija iskusio na Horebu (1 Kr 19,11-13). Tišina nije praznina, nego prostor susreta.
Njezine objave snažno progovaraju i o odgovornosti onih koji imaju vlast. Hrabrim riječima opominjala je kraljeve, biskupe pa čak i pape kada su odstupali od evanđeoske vjernosti. Nije to činila iz duha pobune, nego iz ljubavi prema Crkvi. Znala je da prava ljubav ne prešućuje istinu. Današnji svijet često poistovjećuje ljubav s izbjegavanjem sukoba, ali Brigita pokazuje da ljubiti znači imati hrabrosti govoriti istinu u poniznosti. Istina bez ljubavi postaje tvrdoća, a ljubav bez istine pretvara se u sentimentalnost. Evanđelje uvijek sjedinjuje oboje.
Brigita je također duboko razumjela prolaznost zemaljskoga života. Živjela je na kraljevskom dvoru, poznavala bogatstvo, ugled i političku moć, ali je sve to promatrala u svjetlu vječnosti. U njezinim objavama često se ponavlja misao da je čovjek stvoren za nebo. Sve zemaljsko prolazi. Ostaje samo ono što je učinjeno iz ljubavi. Koliko bi se naših briga raspršilo kada bismo svaku odluku donosili pitajući se ima li ona vrijednost u vječnosti. Brigita nas uči živjeti tako da posljednji dan ne bude trenutak straha, nego susret s Onim kojega smo ljubili cijeloga života.
Osobito je dojmljiva njezina ljubav prema Crkvi. Iako je živjela u vremenu dubokih podjela, moralnih slabosti i velikih kriza, nije napustila Crkvu. Umjesto kritiziranja iz daljine, plakala je, molila, postila i prikazivala žrtve za njezinu obnovu. To je možda jedna od najpotrebnijih poruka našega vremena. Crkva se ne obnavlja prije svega kritikama, nego svetošću njezinih članova. Bog uvijek započinje obnovu s jednim obraćenim srcem.
Posebno mjesto u katoličkoj pobožnosti zauzimaju i Petnaest molitava svete Brigite, koje stoljećima potiču vjernike na svakodnevno razmatranje Kristove muke. Iako su uz njih tijekom povijesti bile vezane različite privatne predaje i obećanja koja Crkva ne smatra dijelom službenoga nauka, sama srž tih molitava ostaje dragocjena: one vode vjernika u zahvalno promatranje Kristove ljubavi objavljene na križu. Crkva uvijek podsjeća da privatne objave, pa i one povezane sa svetom Brigitom, ne pripadaju pologu vjere te ih treba primati razborito i u skladu s naukom Crkve (usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 67).
Kada danas čitamo život svete Brigite, lako možemo pomisliti da su njezina viđenja nedostižna običnom čovjeku. No njezina prava veličina nije u tome što je vidjela nebo, nego što je dopustila da nebo preobrazi njezino srce. Svetost nije prvenstveno imati izvanredna iskustva, nego živjeti izvanrednu ljubav u svakodnevici. Brigita je bila sveta zato što je svaki događaj, svaku radost i svaku patnju promatrala očima vječnosti.
Možda je upravo to najveći dar koji nam ostavlja. Poziva nas da se ne zadovoljimo površnim kršćanstvom. Da ne budemo ljudi koji poznaju mnogo vjerskih istina, ali malo ljube. Da ne tražimo Kristove darove više od samoga Krista. Da se ne umorimo u obraćenju, nego svaki dan iznova stanemo pod križ, gdje ljubav pobjeđuje grijeh, milosrđe pobjeđuje osudu, a uskrsnuće pobjeđuje smrt.
Sveta Brigita Švedska svojim životom svjedoči da se svijet mijenja onda kada se jedno srce potpuno preda Bogu. Takvo srce postaje mjesto kroz koje Krist nastavlja govoriti, tješiti, opominjati i spašavati. Zato njezina poruka ostaje trajno aktualna: ne boj se otvoriti cijelo svoje biće Kristu. Sve što mu potpuno predaš, On će preobraziti. A čovjek koji dopusti da ga Krist preobrazi postaje svjetlo svijetu i znak nade u vremenu koje žeđa za istinom, ljubavlju i svetošću.
Tekst: kateheo.hr
Foto: D.Z. (čudesno raspelo u Rimu. Isus okrenuo glavu na drugu stranu - Crkva sv. Pavla izvan zidina gdje je sv. Brigita primala objave)