11.07. do 19.07.
Prorok ognja, molitve i žive Božje prisutnosti
Među svim prorocima Staroga zavjeta sveti Ilija zauzima posebno mjesto. Njegovo ime na hebrejskom jeziku – Eliyahu – znači: „Jahve je moj Bog.“ To nije tek osobno ime, nego ispovijest vjere, sažetak njegova života i navještaj njegova poslanja. U vremenu kada je Izrael gotovo zaboravio Savez sklopljen s Bogom i kada je štovanje Baala prodiralo u srce naroda, Bog podiže čovjeka koji neće govoriti u svoje ime, nego će cijelim svojim životom svjedočiti da je jedini Gospodin živ i istinit Bog.
I danas Crkva treba Ilijin duh. Živimo u vremenu koje ponovno pokušava zamijeniti Boga brojnim suvremenim idolima. Nekada je to bio Baal, danas su to moć, novac, uspjeh, ugled, užitak, tehnologija ili čovjekovo uvjerenje da može živjeti bez Boga.
Poput Izraela na gori Karmelu, i današnji čovjek često pokušava služiti dvama gospodarima. Zato ponovno odjekuju Ilijine riječi: „Dokle ćete hramati na obje noge? Ako je Gospodin Bog, slijedite njega!“
Ova devetnica nije samo pobožnost kojom molimo zagovor velikoga proroka.
Ona je put obraćenja. Svaki dan poziva nas da dopustimo Duhu Svetomu obnoviti naše srce kako bismo postali ljudi vjere, molitve, šutnje, revnosti, milosrđa i potpune poslušnosti Božjoj volji.
Kroz biblijska razmatranja, molitve i zazive učit ćemo promatrati vlastiti život u svjetlu Božje riječi te dopustiti da isti Duh koji je vodio Iliju zapali i u nama oganj Božje ljubavi.
Neka nas u ovoj devetnici prati zagovor Blažene Djevice Marije, Kraljice proroka, koja je savršeno slušala Božju riječ i potpuno joj se predala.
Neka nas zagovara sveti prorok Ilija kako bismo, poput njega, mogli svakoga dana živjeti pred licem živoga Boga i jednoga dana zajedno sa svim svetima gledati lice Onoga kojemu je Ilija cijelim svojim životom služio.
Molitva za početak devetnice
Svemogući i vječni Bože, Oče naš, zahvaljujemo Ti što si u proroku Iliji pokazao kako izgleda srce potpuno predano Tebi. Zapali u nama isti oganj ljubavi prema Tvome svetom Imenu. Oslobodi nas svake mlakosti, svakoga straha i svakoga idola koji zauzima mjesto koje pripada jedino Tebi.
Po zagovoru svetoga proroka Ilije podaj nam milost duboke molitve, postojane vjere, hrabroga svjedočenja i potpune poslušnosti Tvome Duhu. Nauči nas slušati Tvoj tihi glas, prepoznati Tvoju volju i ostati Ti vjerni u svim kušnjama života.
Neka ova devetnica bude vrijeme obraćenja, iscjeljenja, obnove naših obitelji, naše domovine i cijele Crkve. Daj da po zagovoru svetoga Ilije sve više živimo od Euharistije, ljubimo Tvoju svetu Riječ i svakoga dana rastemo u svetosti. To Te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
PRVI DAN - 11.07.
Revnost za Gospodina – Srce koje gori za Božju slavu
- Znak križa - U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika i zapali u njima oganj svoje ljubavi.
Očisti moje srce od svake mlakosti, podijeljenosti i navezanosti na prolazno.
Daj da tijekom ove devetnice sve dublje upoznam Boga koji je živ, da Ga ljubim svim srcem i da poput svetoga proroka Ilije postanem vjeran svjedok Njegove istine.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Biblijski tekst
„Ilija Tišbijac iz Tišbe u Gileadu reče Ahabu: 'Živoga mi Gospodina, Boga Izraelova, kojemu služim, ovih godina neće biti ni rose ni kiše osim na moju riječ.'“ (1 Kr 17,1)
- Za osobno razmatranje: Pročitati: 1 Kr 17,1 – 7 i 1 Kr 18,20 – 39.
Razmatranje
Prve riječi koje Sveto pismo stavlja na Ilijine usne otkrivaju cijeli njegov duhovni identitet: „Živoga mi Gospodina, Boga Izraelova, kojemu služim.“ Ilija ne započinje govorom o sebi, svojim sposobnostima ili svom poslanju. Njegovo je polazište uvijek Bog. Prorok nije čovjek koji ima vlastitu poruku, nego čovjek koji je toliko uronjen u Božju prisutnost da njegove riječi postaju odjek Božje riječi.
U vremenu kralja Ahaba Izrael se našao u dubokoj duhovnoj krizi. Kralj i kraljica Izebela uveli su štovanje Baala, kanaanskoga božanstva kojemu se pripisivala moć nad kišom, plodnošću i životom. Narod nije potpuno odbacio Gospodina, nego Ga je pokušao pomiješati s idolima. Upravo je ta podijeljenost bila najveća opasnost. Grijeh nije bio samo u tome što su štovali Baala, nego što su izgubili isključivu ljubav prema Bogu Saveza.
Ilija zato ne dolazi prvenstveno navijestiti kaznu, nego pozvati na obraćenje. Suša koja će zahvatiti zemlju postaje proročki znak. Ako Baal doista upravlja kišom, neka pokaže svoju moć. No upravo će izostanak kiše razotkriti nemoć idola i pokazati da je jedino Gospodin Gospodar stvorenja.
Vrhunac toga sukoba događa se na gori Karmelu. Ondje Ilija izgovara riječi koje odzvanjaju kroz cijelu povijest spasenja: „Dokle ćete hramati na obje noge? Ako je Gospodin Bog, slijedite njega; ako je Baal, slijedite njega.“ (1 Kr 18,21). To pitanje nije upućeno samo Izraelcima. Ono je upućeno svakom naraštaju i svakom vjerniku. Bog ne traži dio našega srca. On traži cijelo srce. Ljubav prema Bogu ne može biti podijeljena između Krista i idola ovoga svijeta.
Katekizam Katoličke Crkve podsjeća da je idolopoklonstvo trajna napast čovjeka. Ono ne znači samo klanjati se kipovima, nego svemu onome čemu čovjek daje mjesto koje pripada jedino Bogu. Novac, moć, uspjeh, vlastita sigurnost, ugled, užitak, pa čak i vlastito mišljenje mogu postati suvremeni idoli ako od njih očekujemo ono što jedino Bog može dati.
Sveti Augustin piše da je ljudsko srce stvoreno za Boga te da ostaje nemirno dok se ne smiri u Njemu. Upravo zato nijedan idol ne može ispuniti ljudsku čežnju. Idoli uvijek obećavaju život, ali na kraju ostavljaju prazninu. Samo živi Bog daruje puninu života.
Crkveni oci u Ilijinoj revnosti nisu vidjeli ljudsku naglost ni bijes. Sveti Ivan Zlatousti naglašava da prava revnost proizlazi iz ljubavi prema Bogu i prema spasenju ljudi. Ilija nije želio uništenje Izraela, nego njegovo obraćenje. Njegova gorljivost bila je izraz ljubavi koja nije mogla mirno gledati kako narod odlazi u propast.
Na gori Karmelu Bog odgovara ognjem. Taj oganj nije tek spektakularno čudo. U Svetom pismu oganj označava Božju svetost, Njegovu prisutnost i Njegovu ljubav koja pročišćuje. Oganj koji silazi na žrtvu predoznačuje silazak Duha Svetoga na dan Pedesetnice. Kao što je tada oganj sišao na apostole, tako Bog želi zapaliti i srce svakoga krštenika. Revnost nije plod ljudskog karaktera, nego dar Duha Svetoga.
Današnji vjernik također živi na svom Karmelu. Svakodnevno donosi odluke hoće li izabrati Krista ili duh ovoga svijeta. Borba se često ne vodi u velikim događajima, nego u malenim izborima: hoću li govoriti istinu, oprostiti, ostati vjeran molitvi, živjeti sakramentalno, čuvati čistoću srca, ljubiti bližnjega ili ću dopustiti da moj život vode strah, sebičnost i ljudsko priznanje.
Ilija nas uči da prava revnost ne počinje izvan nas, nego u srcu koje stoji pred Bogom. Tek onaj tko svakodnevno boravi u Božjoj prisutnosti može postati svjetlo drugima. Crkva danas ne treba prije svega ljude velikih sposobnosti, nego ljude zapaljena srca. Povijest svetaca pokazuje da jedan čovjek potpuno predan Bogu može promijeniti tijek povijesti. Takav je bio Ilija. Takvi su bili apostoli. Takvi su bili Franjo Asiški, Terezija Avilska, Ivan Pavao II. i toliki drugi sveci. Bog i danas traži ljude koji će moći reći: „Živoga mi Gospodina kojemu služim.“
Poticaj za ispit savjesti
Zapitaj se pred Gospodinom: Što danas zauzima prvo mjesto u mom srcu? Čemu posvećujem najviše vremena, misli i ljubavi? Jesam li dopustio da nešto ili netko zauzme mjesto koje pripada jedino Bogu? Gori li moje srce još uvijek za Krista ili je postalo mlako? Što me udaljava od redovite molitve, sakramenata i života po Evanđelju?
Nakana prvoga dana
Danas molimo za milost iskrenoga obraćenja, oslobođenja od svakoga idolopoklonstva i za obnovu revnosti u cijeloj Crkvi. Molimo osobito za svećenike, redovnike, redovnice, misionare i sve laike da budu hrabri navjestitelji Evanđelja.
Molitva svetom proroku Iliji
Sveti proroku Ilija, gorljivi branitelju Božje slave, koji si stajao pred licem živoga Boga i nisi se bojao naviještati istinu ni pred kraljevima ni pred mnoštvom, isprosi mi milost nepodijeljena srca. Udalji od mene svaku navezanost na prolazno, svaki strah od ljudi i svaku mlakost u vjeri.
Nauči me ljubiti Boga više od svega. Isprosi mi srce koje će gorjeti za Krista, srce koje će se hraniti Božjom riječju i Euharistijom te život koji će biti svjedočanstvo Evanđelja. Neka Duh Sveti zapali u meni isti sveti oganj koji je gorio u tvome srcu kako bih i ja mogao živjeti samo za Božju slavu.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Litanijski zazivi
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Sveti proroku Ilija, moli za nas.
Revnitelju Božje slave, moli za nas.
Proroče živoga Boga, moli za nas.
Svjedoče nepokolebljive vjere, moli za nas.
Branitelju istine, moli za nas.
Učitelju molitve, moli za nas.
Čovječe ognja Duha Svetoga, moli za nas.
Uzore potpune vjernosti, moli za nas.
Zagovorniče svih koji traže Boga, moli za nas.
Završna molitva
Svemogući Bože, po zagovoru svetoga proroka Ilije obnovi u meni milost krštenja i potvrde. Zapali u meni oganj Duha Svetoga kako bih Te ljubio svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom. Daj da nikada ne služim idolima ovoga svijeta, nego da uvijek ostanem vjeran Kristu, jedinom Gospodinu i Spasitelju. Neka moj život bude na Tvoju slavu i na spasenje moje braće i sestara. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
- Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Sveti proroku Ilija, moli za nas!
DRUGI DAN - 12.07.
Božja providnost – Učiti živjeti od Božje vjernosti
- Znak križa - U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Dođi, Duše Sveti, Ti koji si vodio proroka Iliju kroz dane osamljenosti, gladi i neizvjesnosti. Oslobodi moje srce od tjeskobe, nepovjerenja i pretjeranog oslanjanja na vlastite snage. Nauči me prepoznati Očevu providnost u svakom trenutku života kako bih znao da nikada nisam prepušten samome sebi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Biblijski tekst
„Idi odavde, kreni prema istoku i sakrij se kod potoka Kerita... Iz potoka ćeš piti, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane.“ (1 Kr 17,2–4)
- Za osobno razmatranje: Pročitati: 1 Kr 17,2–16.
Razmatranje
Nakon što je hrabro navijestio Božji sud kralju Ahabu, Ilija ne odlazi među mnoštvo kako bi uživao ugled proroka. Bog ga odvodi u samoću. To je prvi veliki paradoks duhovnog života. Nakon velikih pobjeda često dolazi vrijeme skrivenosti. Bog najprije oblikuje srce svoga službenika prije nego što ga ponovno pošalje u poslanje.
Potok Kerit postaje Ilijina prva škola povjerenja. Ondje nema sigurnosti, nema ljudskih planova, nema zaliha hrane. Postoji samo Božje obećanje. Svakoga jutra prorok mora ponovno vjerovati da će Bog održati svoju riječ. Gavrani, ptice koje su prema Mojsijevu zakonu smatrane nečistima, postaju sredstvo Božje providnosti. Bog pokazuje da može djelovati preko svega što želi. Njegova moć nije ograničena ljudskim očekivanjima.
Crkveni oci u tome vide duboku pouku. Sveti Ambrozije piše da Bog često dopušta oskudicu kako bi čovjek naučio razlikovati dar od Darovatelja. Dok imamo obilje, lako pomislimo da živimo od vlastitih sposobnosti. Tek kada ostanemo bez oslonaca, otkrivamo da je svaki dah dar Očeve ljubavi.
Potok Kerit nije trajao zauvijek. Sveto pismo kaže da je potok presušio jer nije bilo kiše. To je važna pouka. Čak i sredstva kojima nas Bog danas hrani mogu sutra nestati. Posao, zdravlje, prijatelji, materijalna sigurnost ili ljudska potpora nisu temelj našega života. Temelj je jedino Bog. On nikada ne presušuje, iako se mogu promijeniti načini na koje nas vodi.
Kada presuši potok, Bog ne napušta Iliju. Naprotiv, vodi ga u Sarfatu, u pogansku zemlju, gdje će ga hraniti siromašna udovica. Ljudski gledano, to je potpuno nelogično. Kako žena koja ima tek šaku brašna i malo ulja može prehraniti proroka? Upravo ondje gdje ljudska logika vidi kraj, Božja providnost započinje novo djelo.
Udovica iz Sarfate postaje jedna od najljepših slika vjere u Starome zavjetu. Ona ne daje Bogu od svoga suviška. Ona daje ono posljednje što ima. Time njezina kuća postaje mjesto čuda. Brašno se ne troši, ulje ne nestaje. Bog ne obećava uvijek veliko bogatstvo, ali obećava svoju trajnu prisutnost i vjernost.
Isus će upravo ovaj događaj spomenuti u nazaretskoj sinagogi (Lk 4,25-26), pokazujući da Božje milosrđe nadilazi granice Izraela. Vjera udovice postaje proroštvo o poganima koji će jednoga dana primiti Evanđelje.
Katekizam Katoličke Crkve uči da je Božja providnost trajna Božja briga za cijelo stvorenje. Bog nije stvorio svijet i prepustio ga slučaju. On neprestano vodi povijest prema njezinu ispunjenju. Njegova providnost ne znači da ćemo biti pošteđeni kušnji, nego da nijedna kušnja nije izvan Njegove ljubavi.
Koliko puta i mi prolazimo kroz svoje "Kerite"? To mogu biti razdoblja bolesti, gubitka posla, nerazumijevanja, financijskih teškoća, osamljenosti ili duhovne suhoće. Tada se lako javlja pitanje: "Bože, gdje si?" Ilija nas uči da Bog nije odsutan upravo onda kada Ga najmanje osjećamo. On djeluje u tišini. On priprema novo poglavlje našega života.
Providnost nije samo materijalna pomoć. Najveći dar providnosti jest sam Krist. Kao što je Ilija svakodnevno primao kruh, tako Crkva svakoga dana prima Kruh života u Euharistiji. Euharistija je ispunjenje svih starozavjetnih predslika. Ona je kruh koji ne održava samo zemaljski život, nego daruje život vječni.
Sveti Toma Akvinski piše da je najveće djelo Božje providnosti upravo to što nam Bog daruje samoga sebe kao hranu. Zato svaki put kada pristupamo svetoj pričesti ispovijedamo da naša sigurnost nije u prolaznim dobrima nego u Kristu.
Suvremeni čovjek gradi život na planovima, osiguranjima i vlastitim sposobnostima. Sve to ima svoje mjesto, ali nijedna ljudska sigurnost ne može zamijeniti povjerenje u Boga. Vjernik planira, radi i odgovorno živi, ali njegovo srce počiva u Gospodinu. On zna da posljednju riječ nema ekonomija, politika ni ljudska moć, nego Božja ljubav.
Prorok Ilija zato nas danas poziva da pogledamo vlastiti život i zapitamo se: od čega zapravo živim? Živim li od svojih sposobnosti ili od Božje milosti? Jesam li zahvalan za svaki dar ili mislim da mi sve pripada? Vjerujem li Bogu samo kada je sve dobro ili Mu ostajem vjeran i kada presuši moj "potok Kerit"?
Onaj tko nauči živjeti od Božje providnosti otkriva veliku slobodu. Više ga ne zarobljavaju strahovi za sutra jer zna da Otac, koji hrani ptice nebeske i odijeva ljiljane u polju, neće zaboraviti ni svoje dijete.
Poticaj za ispit savjesti
Jesam li dopustio da me brige nadvladaju? Vjerujem li da Bog upravlja mojim životom i kada ne razumijem Njegove putove? Jesam li zahvalan za svakodnevne darove ili ih uzimam zdravo za gotovo? Dolazim li redovito Kristu u Euharistiji kao izvoru života?
Nakana drugoga dana
Danas molimo za sve koji prolaze kroz materijalne, zdravstvene, obiteljske ili duhovne teškoće. Posebno molimo za nezaposlene, siromašne, obitelji koje se bore za svakodnevni kruh, bolesnike, starije osobe i sve koji su izgubili nadu, da iskuse nježnu i vjernu Božju providnost.
Molitva svetom proroku Iliji
Sveti proroku Ilija, koji si naučio živjeti od svake riječi što izlazi iz Božjih usta, isprosi mi milost nepokolebljivoga pouzdanja. Kada me obuzmu strahovi za sutra, podsjeti me da je moj život u Očevim rukama.
Isprosi mi ponizno srce koje će zahvaljivati za svaki dar i vjerovati Bogu čak i onda kada ne vidi izlaz. Nauči me prepoznati Božju providnost u svakodnevnim događajima i nikada ne posumnjati u Njegovu ljubav.
Neka moj najveći oslonac bude Isus Krist, Kruh života, koji me hrani svojom Riječju i svojim Presvetim Tijelom. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Litanijski zazivi
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Sveti proroku Ilija, moli za nas.
Čovječe potpunoga pouzdanja u Boga, moli za nas.
Ti koji si živio od Božje providnosti, moli za nas.
Ti koji si bio hranjen na Keritu, moli za nas.
Prijatelju siromašnih i malenih, moli za nas.
Svjedoče Božje vjernosti, moli za nas.
Učitelju pouzdanja, moli za nas.
Zagovorniče obitelji u potrebi, moli za nas.
Čuvaru onih koji se uzdaju u Boga, moli za nas.
Završna molitva
Svemogući Bože, zahvaljujemo Ti što nikada ne napuštaš svoju djecu. Daj nam milost da Ti vjerujemo više nego vlastitim planovima i da u svim životnim okolnostima ostanemo čvrsti u nadi.
Po zagovoru svetoga proroka Ilije nauči nas živjeti od Tvoje providnosti, hraniti se Tvojom svetom Riječju i s vjerom pristupati stolu Euharistije. Neka naše srce uvijek počiva u Tebi, jer Ti jedini ostaješ vjeran u vijeke vjekova.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
- Oče naš…Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Sveti proroku Ilija, moli za nas!
TREĆI DAN - 13.07.
Ustrajna molitva – Srce koje otvara nebesa
- Znak križa - U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Dođi, Duše Sveti, učitelju svake istinske molitve. Ti koji si nadahnjivao proroka Iliju da stoji pred licem živoga Boga, nauči i mene moliti srcem. Oslobodi me od rastresenosti, površnosti i malodušnosti. Daj da moja molitva ne bude samo izgovaranje riječi, nego susret s Ocem koji me ljubi i koji uvijek sluša vapaj svoje djece. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Biblijski tekst
„Ilija reče Ahabu: 'Idi, jedi i pij, jer čuje se šum obilne kiše.'... A on se sagnu do zemlje i stavi lice među koljena... Sedmi put sluga reče: 'Evo, oblačić, malen kao čovječja ruka, diže se iz mora.'“ (1 Kr 18,41–44)
- Za osobno razmatranje: Pročitati: 1 Kr 18,41–46 i Jak 5,16–18.
Razmatranje
Ako postoji čovjek Staroga zavjeta kojega Sveto pismo predstavlja kao uzor molitve, onda je to prorok Ilija. Njegova čudesa nisu plod izvanrednih sposobnosti, nego plod dubokoga zajedništva s Bogom. Prorok nije bio velik zato što je činio čudesa; čudesa su bila velika zato što je njegovo srce bilo sjedinjeno s Gospodinom.
Nakon pobjede na gori Karmelu moglo bi se očekivati da je sve završeno. Idolopoklonstvo je razotkriveno, narod je priznao: „Jahve je Bog!“ Međutim, zemlja je još uvijek suha. Kiša još nije pala. Ilija zna da obraćenje mora biti dovršeno molitvom. Zato odlazi na vrh Karmela, saginje se do zemlje i stavlja lice među koljena. Taj položaj izražava duboko klanjanje, poniznost i potpuno predanje Bogu. Prorok koji je maloprije hrabro stajao pred kraljem sada kleči pred Gospodinom, jer zna da prava snaga ne dolazi od ljudi nego od Boga.
Sedam puta šalje slugu da pogleda prema moru. Šest puta odgovor je isti: „Nema ništa.“ Koliko je to slično našem iskustvu! Molimo za obraćenje svojih bližnjih, za ozdravljenje, za mir u obitelji ili za oslobođenje od grijeha, a čini se kao da se ništa ne događa. Napast je tada pomisliti da Bog ne sluša ili da je molitva uzaludna.
Ilija nas uči drukčije. On ne odustaje nakon prvoga, drugoga ili šestoga puta. Njegova ustrajnost proizlazi iz vjere, a ne iz tvrdoglavosti. On zna da je Bog vjeran svojim obećanjima, čak i kada se njihovo ispunjenje još ne vidi.
Kada se napokon pojavljuje mali oblak, „veličine čovječje ruke“, ljudskim očima to izgleda beznačajno. No Ilija u njemu prepoznaje početak Božjega odgovora. Vjera vidi ono što još nije potpuno ostvareno. U malom oblaku prorok već vidi obilnu kišu.
Crkveni oci u tom oblaku prepoznali su predivan simbol Blažene Djevice Marije. Kao što se iz malenoga oblaka izlila kiša koja je obnovila zemlju, tako je iz Marije svijetu došao Krist, izvor milosti koji obnavlja čovječanstvo. Posebno su karmelićanski pisci razvijali ovu simboliku, promatrajući Mariju kao oblak koji donosi Krista, Sunce pravde.
Sveti Jakov u svojoj poslanici upravo Iliju navodi kao primjer djelotvorne molitve: „Mnogo može žarka molitva pravednika.“ (Jak 5,16). Zanimljivo je da odmah dodaje: „Ilija bijaše čovjek podložan istim slabostima kao i mi.“ Time nas želi osloboditi pogrešnoga mišljenja da je njegova molitva bila uslišana zato što je bio nadnaravno biće. Ne, bio je čovjek poput nas, sa svojim kušnjama, umorom i borbama. Ono što ga je činilo velikim bila je njegova vjera.
Katekizam Katoličke Crkve upravo Iliju predstavlja kao proroka čija je molitva bila susret „licem u lice“ s Bogom. Njegova molitva nije bila tehnika niti niz formula, nego razgovor prijatelja s prijateljem. Prava molitva uvijek započinje slušanjem. Prije nego što govori Bogu, čovjek dopušta da Bog govori njemu.
U evanđelju Isus često govori o ustrajnosti u molitvi. Prispodoba o dosadnoj udovici, prijatelju koji dolazi u ponoć ili riječ: „Ištite i dat će vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se“ pokazuju da Bog želi odgajati našu vjeru. On nije gluh na naše molitve, ali ponekad odgađa odgovor kako bi naše srce postalo sposobno primiti veći dar.
Najveća opasnost u molitvi nije to što ne dobivamo odmah ono što tražimo, nego što prestanemo moliti. Sotona ne može spriječiti Boga da djeluje, ali može pokušati obeshrabriti čovjeka. Zato često šapće: „Nema smisla. Bog te ne sluša. Ništa se neće promijeniti.“ Upravo je u tim trenucima potrebno ostati vjeran.
Postoje molitve koje Bog uslišava odmah. Postoje molitve koje uslišava postupno. Postoje i molitve na koje odgovara drukčije nego što očekujemo. Ali nijedna molitva izgovorena u vjeri nije izgubljena. Svaka ulazi u Božje srce i postaje dio Njegova plana spasenja.
Sveti Ivan Zlatousti piše da je čovjek koji moli već primio najveći dar, jer je njegovo srce sjedinjeno s Bogom. Ponekad mislimo da je cilj molitve dobiti ono što tražimo. Zapravo, cilj molitve jest da postanemo slični Kristu. Najveće čudo nije promjena okolnosti, nego preobrazba našega srca.
Ilija nas danas poziva da ponovno otkrijemo ljepotu svakodnevne molitve. Obiteljska molitva, razmatranje Svetoga pisma, krunica, klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, Časoslov i sveta misa nisu puki pobožni običaji. To su mjesta na kojima Bog oblikuje naše srce i priprema nas za djela koja nadilaze naše snage.
Možda danas još ne vidiš kišu za koju moliš. Možda vidiš samo mali oblak na obzoru. Ne preziri taj mali znak. Bog često započinje velika djela na način koji ljudskim očima izgleda neznatan. Ostani vjeran. Ustraj u molitvi. Nebesa se otvaraju onima koji ne prestaju vjerovati.
Poticaj za ispit savjesti
Koliko je moja molitva postojana? Odustajem li kada ne vidim odmah plodove? Molim li samo kada nešto trebam ili svakodnevno tražim zajedništvo s Bogom? Vjerujem li da Bog djeluje i onda kada Ga ne osjećam? Nalazim li vrijeme za osobnu molitvu, svetu misu i klanjanje?
Nakana trećega dana
Danas molimo za obnovu molitvenoga života u našim obiteljima, župama i zajednicama. Molimo za sve koji su izgubili nadu u molitvu, za one koji prolaze kroz duhovnu tamu te za sve koji mole za obraćenje svojih najmilijih da ustraju u vjeri i povjerenju.
Molitva svetom proroku Iliji
Sveti proroku Ilija, veliki molitelju i prijatelju živoga Boga, nauči me moliti kao što si ti molio. Isprosi mi srce koje neće klonuti kada odgovori kasne i vjeru koja će prepoznati Božje djelovanje i u najmanjim znakovima.
Neka moja molitva bude prožeta poniznošću, pouzdanjem i ljubavlju. Isprosi mi milost da nikada ne odustanem moliti za obraćenje svoje obitelji, za svetost Crkve, za mir u svijetu i za vlastito posvećenje.
Po tvome zagovoru neka Duh Sveti obnovi moj molitveni život kako bih svakoga dana sve više živio u Božjoj prisutnosti.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Litanijski zazivi
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Sveti proroku Ilija, moli za nas.
Veliki molitelju Staroga saveza, moli za nas.
Ti koji si zatvorio i otvorio nebesa molitvom, moli za nas.
Uzoru ustrajnosti u molitvi, moli za nas.
Čovječe koji si živio pred Božjim licem, moli za nas.
Prijatelju tišine i sabranosti, moli za nas.
Učitelju pouzdanja u Božji odgovor, moli za nas.
Zagovorniče svih koji mole sa suzama, moli za nas.
Pomoćniče onih koji ne odustaju od nade, moli za nas.
Završna molitva
Svemogući Bože, po zagovoru svetoga proroka Ilije obnovi u nama duh molitve. Daj da uvijek tražimo najprije Tvoje kraljevstvo, da s pouzdanjem donosimo pred Tebe sve svoje potrebe i da nikada ne posustanemo u vjeri.
Neka nas Tvoj Sveti Duh nauči moliti kako treba, kako bi naš život postao neprestana hvala Tebi, Ocu, po Sinu, u zajedništvu Duha Svetoga.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
- Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Sveti proroku Ilija, moli za nas!
ČETVRTI DAN - 14.07.
U tišini se objavljuje Bog – Naučiti slušati Njegov glas
- Znak križa - U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Dođi, Duše Sveti, Duše mudrosti i istine. Smiri nemir moga srca, utišaj buku mojih misli i oslobodi me svega što me udaljava od Božje prisutnosti. Otvori moje uši da čujem glas Dobroga Pastira i moje srce da prihvati Njegovu riječ. Daj da, po zagovoru svetoga proroka Ilije, naučim živjeti u svetoj šutnji u kojoj govoriš svojoj djeci. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Biblijski tekst
„I gle, Gospodin prolazi. Pred Gospodinom bijaše silan vihor... ali Gospodin nije bio u vihoru. Poslije vihora bijaše potres... ali Gospodin nije bio u potresu. Poslije potresa bijaše oganj... ali Gospodin nije bio u ognju. Poslije ognja dođe šapat laganoga i blagog lahora.“ (1 Kr 19,11–12)
- Za osobno razmatranje: Pročitati: 1 Kr 19,1–18.
Razmatranje
Nakon veličanstvene pobjede na gori Karmelu ne slijedi slavlje, nego kušnja. Kraljica Izebela prijeti smrću proroku Iliji. Čovjek koji je nekoliko trenutaka prije stajao pred stotinama lažnih proroka sada bježi u pustinju. Umoran je, iscrpljen i razočaran. Sjeda pod žbun i moli: „Dosta mi je, Gospodine! Uzmi moj život.“
Ovaj prizor otkriva duboku istinu o svetosti. Sveci nisu ljudi bez slabosti. Oni nisu oslobođeni straha, umora ili boli. Njihova veličina nije u tome što nikada ne padaju, nego što dopuštaju Bogu da ih podigne.
Bog ne kori Iliju zbog njegove slabosti. Ne govori mu da ima premalo vjere niti ga osuđuje zbog njegova umora. Najprije mu šalje anđela koji ga budi i daje mu kruh i vodu. Tek nakon što je prorok okrijepljen, Bog ga vodi prema Horebu, gori na kojoj je nekoć Mojsije primio Savez.
To je važna pouka za duhovni život. Bog zna da čovjek nije samo duh. Stvorio nas je kao jedinstvo tijela i duše. Ponekad duhovna iscrpljenost proizlazi iz tjelesnoga umora. Zato Gospodin najprije obnavlja Ilijine snage, a tek potom započinje razgovor s njim.
Na Horebu prorok ulazi u pećinu. Crkveni oci često su promatrali tu pećinu kao sliku ljudskoga srca. Da bi čovjek susreo Boga, mora sići u dubinu vlastite nutrine. Nije dovoljno promijeniti mjesto; potrebno je dopustiti da Bog promijeni srce.
Tada dolazi jedan od najuzvišenijih trenutaka cijeloga Staroga zavjeta. Pred Ilijom prolaze vihor, potres i oganj. Sve su to znakovi Božje moći koji su pratili objavu na Sinaju. Međutim, Sveto pismo tri puta naglašava: „Gospodin nije bio u njima.“
Tek nakon svega dolazi šapat laganoga i blagog lahora. U tom tihom glasu prorok prepoznaje Božju prisutnost. Pokriva lice svojim plaštem jer zna da stoji pred svetim Bogom.
Zašto se Bog objavljuje upravo na taj način?
Jer želi pokazati da Njegova najveća djela ne nastaju bukom, nego ljubavlju. Ljudi često traže izvanredne znakove, spektakularna čudesa i snažne osjećaje. Bog ih može dati, ali Njegov redoviti način djelovanja jest tiho oblikovanje srca. Milost raste poput sjemena u zemlji. Neprimjetno, ali stvarno.
Katekizam Katoličke Crkve uči da molitva zahtijeva sabranost. Najveća zapreka molitvi nije nedostatak vremena nego raspršenost srca. Čovjek koji ne zna šutjeti pred Bogom teško može razlučiti Njegovu volju. Zato je tišina postala sastavni dio liturgije, euharistijskog klanjanja i monaške tradicije Crkve.
Sveti Benedikt u svom Pravilu govori da se srce pročišćuje svetom šutnjom. Ona nije praznina niti bijeg od svijeta, nego prostor u kojem riječ Božja može pustiti korijen. Sveti Ivan od Križa piše da je „Otac izgovorio jednu jedinu Riječ – svoga Sina – i tu Riječ neprestano izgovara u vječnoj šutnji; zato je duša mora slušati u šutnji.“
Sveta Terezija Avilska podsjeća da molitva nije mnogo govoriti, nego mnogo ljubiti. Kada čovjek ljubi Boga, ne osjeća potrebu stalno govoriti. Dovoljno je biti u Njegovoj prisutnosti. Kao što se prijatelji mogu razumjeti i u šutnji, tako i duša nalazi mir jednostavno prebivajući pred Gospodinom.
Naš je svijet ispunjen bukom. Neprestane obavijesti, razgovori, mediji, društvene mreže i užurbanost često guše sposobnost slušanja. Čovjek može provesti cijeli dan okružen riječima, a da nijednom ne čuje Božji glas. Zato mnogi osjećaju nutarnju prazninu, iako su neprestano povezani s drugima.
Ilija nas danas poziva da ponovno otkrijemo svetost tišine. Tišina nije odsutnost zvuka; ona je prisutnost Boga. U tišini se razotkrivaju naše rane, ali upravo ih ondje Krist želi iscijeliti. U tišini izlaze na površinu naši strahovi, ali ondje ih možemo predati Gospodinu. U tišini prestajemo bježati od sebe i počinjemo gledati sebe Božjim očima.
Postoji još jedna važna poruka ovoga događaja. Nakon susreta s Bogom Ilija ne ostaje na Horebu. Bog ga ponovno šalje u poslanje. Prava kontemplacija nikada ne završava zatvaranjem u sebe. Ona uvijek rađa ljubavlju i služenjem. Što dublje slušamo Boga, to smo spremniji služiti ljudima.
Svaki vjernik treba svoj Horeb. To može biti vrijeme klanjanja pred Presvetim, razmatranje Svetoga pisma, molitva krunice, tišina nakon svete pričesti ili nekoliko minuta svakodnevne sabranosti pred Gospodinom. Upravo ondje Duh Sveti oblikuje srce učenika.
Možda danas tražiš Boga u velikim znakovima. Možda očekuješ da će odgovoriti snažnim osjećajem ili izvanrednim iskustvom. Ilija te podsjeća da Bog najčešće dolazi tiho. Njegov glas ne viče. On kuca na vrata srca. Samo srce koje zna šutjeti može prepoznati taj glas i odgovoriti: „Govori, Gospodine, sluga Tvoj sluša.“
Poticaj za ispit savjesti
Nalazim li svakoga dana vrijeme za šutnju pred Bogom? Jesam li dopustio da buka svijeta zagospodari mojim srcem? Slušam li Božju riječ prije nego što donosim važne odluke? Jesam li otvoren nadahnućima Duha Svetoga ili živim samo prema vlastitim planovima?
Nakana četvrtoga dana
Danas molimo za dar razlučivanja duhova, za unutarnji mir i za sve koji traže Božju volju. Molimo posebno za svećenike, redovnike, bogoslove, trajne đakone, misionare i sve koji razlučuju svoj životni poziv, da jasno čuju Gospodinov glas i vjerno ga slijede.
Molitva svetom proroku Iliji
Sveti proroku Ilija, ti koji si susreo živoga Boga u blagom lahoru, isprosi mi milost nutarnje tišine. Oslobodi me od buke grijeha, rastresenosti i svega što priječi da čujem glas Gospodnji.
Nauči me ljubiti molitvu, šutnju i razmatranje Svetoga pisma. Isprosi mi ponizno srce koje će biti osjetljivo na najmanja nadahnuća Duha Svetoga. Kada budem zbunjen ili u tami, pomozi mi da ne tražim izvanredne znakove, nego da s vjerom čekam Božji glas.
Po tvome zagovoru neka moj život postane trajno osluškivanje Božje volje kako bih u svemu vršio ono što je Njemu ugodno.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Litanijski zazivi
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Sveti proroku Ilija, moli za nas.
Čovječe koji si živio u Božjoj prisutnosti, moli za nas.
Prijatelju svete šutnje, moli za nas.
Učitelju sabranosti, moli za nas.
Ti koji si čuo Božji glas u blagom lahoru, moli za nas.
Uzore razlučivanja, moli za nas.
Proroče duboke kontemplacije, moli za nas.
Voditelju duša prema Bogu, moli za nas.
Zagovorniče svih koji traže Božju volju, moli za nas.
Završna molitva
Svemogući Bože, po zagovoru svetoga proroka Ilije podari nam milost da usred buke ovoga svijeta sačuvamo srce otvoreno Tvome glasu. Nauči nas ljubiti svetu šutnju, razmatrati Tvoju riječ i živjeti u trajnoj povezanosti s Tobom.
Neka Duh Sveti oblikuje naše misli, riječi i djela kako bismo uvijek prepoznavali Tvoju volju i s radošću je vršili. Daj da poput proroka Ilije budemo ljudi koji najprije slušaju Tebe, a zatim hrabro naviještaju Tvoju istinu.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
- Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Sveti proroku Ilija, moli za nas!
PETI DAN - 15.07.
Bog obnavlja umornu dušu – Milost koja podiže iz obeshrabrenja
- Znak križa - U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Dođi, Duše Sveti, Tješitelju žalosnih i Snago slabih. Ti poznaješ moje umore, moje borbe, moje skrivene rane i trenutke kada mi se čini da više nemam snage ići dalje. Po zagovoru svetoga proroka Ilije obnovi moje srce, ispuni me novom nadom i nauči me da nikada ne posumnjam u Tvoju ljubav. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Biblijski tekst
„On leže i zaspa pod žukvom. Ali gle, anđeo ga dotače i reče mu: 'Ustani i jedi!' Pogleda, a kraj njegova uzglavlja bijaše pogača pečena na vrućem kamenu i vrč vode... Anđeo Gospodnji vrati se drugi put, dotače ga i reče: 'Ustani i jedi, jer ti je put predug.'“ (1 Kr 19,5–7)
- Za osobno razmatranje: Pročitati: 1 Kr 19,1–8 i Mt 11,28–30.
Razmatranje
Nakon veličanstvene pobjede na gori Karmelu očekivali bismo da će prorok Ilija živjeti u radosti i miru. Međutim, Sveto pismo otkriva nešto sasvim drukčije. Jedna prijetnja kraljice Izebele dovoljna je da prorok pobjegne u pustinju. Ondje, iscrpljen i slomljen, moli Boga da umre.
Ovaj događaj jedna je od najljepših biblijskih objava Božjega milosrđa prema čovjekovoj slabosti. Ilija nije izgubio vjeru u Boga, ali je izgubio snagu u sebi. Došao je do granice svojih ljudskih mogućnosti. Upravo na toj granici započinje djelovanje Božje milosti.
Koliko je ovo važno za današnjega čovjeka! Živimo u vremenu velikih očekivanja, neprestanoga rada i stalne izloženosti različitim pritiscima. Mnogi nose teške križeve: bolest, obiteljske sukobe, razočaranja, usamljenost, financijske teškoće ili duhovnu suhoću. Nije rijetkost da se čovjek osjeti poput Ilije i pomisli: "Ne mogu više."
Bog ne odgovara prijekorom. Ne govori proroku da je slab, nevjeran ili nedostojan. Najprije šalje anđela koji ga dotiče. Taj dodir otkriva nježnost nebeskoga Oca. Gospodin poznaje granice svoje djece. On zna koliko možemo nositi i dolazi nam ususret upravo ondje gdje smo najslabiji.
Anđeo ne donosi dug govor. Donosi kruh i vodu. To je iznimno važna poruka. Bog često djeluje jednostavno. Njegova milost dolazi kroz ono što izgleda obično, ali postaje izvor novoga života.
Crkveni su oci u kruhu koji hrani Iliju prepoznali pralik Euharistije. Kao što je prorok bio okrijepljen za četrdesetodnevni hod do Horeba, tako se i kršćanin hrani Tijelom Kristovim kako bi mogao ustrajati na svome putu prema nebeskoj domovini. Sveti Ambrozije piše da je kruh koji je hranio Iliju bio slika "kruha koji silazi s neba", a koji će Krist darovati svojoj Crkvi.
Broj četrdeset u Svetom pismu označava vrijeme kušnje, pročišćenja i priprave. Izrael četrdeset godina prolazi pustinjom. Mojsije četrdeset dana boravi na Sinaju. Isus četrdeset dana posti u pustinji. I Ilija četrdeset dana hodi prema Horebu. Pustinja nije mjesto Božje odsutnosti. Ona je mjesto gdje čovjek uči potpuno se osloniti na Boga.
Sveti Grgur Veliki piše da Bog ponekad dopušta da osjetimo vlastitu slabost kako bismo prestali graditi život na sebi i počeli ga graditi na milosti. Dok vjerujemo samo u svoje sposobnosti, lako padamo u oholost. Kada upoznamo vlastitu nemoć, otvaramo prostor Bogu da djeluje.
U duhovnom životu postoje razdoblja koja mistici nazivaju "duhovnom suhoćom" ili "tamnom noći". To nisu nužno znakovi udaljenosti od Boga. Naprotiv, često su to razdoblja u kojima Bog pročišćuje ljubav svoje djece. Sveti Ivan od Križa uči da tada Bog oduzima osjetne utjehe kako bi čovjek naučio ljubiti Njega, a ne samo osjećaj Njegove blizine.
Ilija nije ostao pod žukvom. Bog ga nije stvorio za očaj, nego za poslanje. Nakon odmora, hrane i Božje riječi prorok ponovno ustaje. To je snažna poruka svakome tko prolazi kroz životnu tamu. Gospodin nikada nema posljednju riječ u očaju. Njegova posljednja riječ uvijek je život.
Koliko je ljudi kroz povijest Crkve prolazilo sličnim putem! Sveti Benedikt iskusio je teške kušnje u samoći Subiaca. Sveta Terezija iz Kalkute desetljećima je nosila unutarnju tamu. Sveti Padre Pio bio je izložen velikim duhovnim borbama. Ipak, nitko od njih nije ostao zarobljen u tami jer su svoju nadu položili u Boga.
Katekizam Katoličke Crkve podsjeća da je nada božanska krepost po kojoj čeznemo za kraljevstvom nebeskim i vječnim životom, oslanjajući se ne na vlastite snage, nego na pomoć milosti Duha Svetoga. Nada nije optimizam koji zatvara oči pred teškoćama. Nada je sigurnost da je Krist već pobijedio grijeh, smrt i zlo.
Možda se danas osjećaš poput Ilije. Umoran si od borbi koje drugi ne vide. Možda nosiš križ koji traje godinama. Možda si izgubio radost molitve ili osjećaš da te nitko ne razumije. Ovaj odlomak Svetoga pisma govori upravo tebi. Bog dolazi i govori: "Ustani i jedi, jer put je pred tobom." On nije završio svoje djelo u tvome životu.
Svaka sveta misa novi je susret s anđelovim kruhom. Svaka sveta pričest novi je dodir Kristove ruke. Svaka iskrena ispovijed novo je ustajanje iz prašine. Bog nikada ne prestaje podizati svoju djecu. Onaj koji je podigao Iliju i danas podiže svakoga tko Mu se s povjerenjem približi.
Poticaj za ispit savjesti
Jesam li dopustio da me obeshrabrenje udalji od Boga? Tražim li pomoć u molitvi i sakramentima kada mi je teško ili se zatvaram u sebe? Vjerujem li da me Krist može obnoviti? Pronalazim li vrijeme za odmor, molitvu i euharistijsko zajedništvo koje jača moju dušu?
Nakana petoga dana
Danas molimo za sve koji su obeshrabreni, usamljeni ili opterećeni životnim križevima. Posebno molimo za bolesnike, osobe koje trpe od tjeskobe i beznađa, za sve koji su izgubili radost života te za njihove obitelji. Molimo da ih Gospodin dotakne svojom utjehom i obnovi njihov duh.
Molitva svetom proroku Iliji
Sveti proroku Ilija, ti koji si upoznao ljudsku slabost, ali i snagu Božje utjehe, zagovaraj me pred Gospodinom kada me obuzmu umor, strah i malodušnost.
Isprosi mi milost da nikada ne izgubim nadu u Božje milosrđe. Nauči me prepoznati Kristovu prisutnost u Euharistiji, u Božjoj riječi i u ljudima koje mi Gospodin šalje na put. Kada posustanem, pomozi mi ponovno ustati i nastaviti hod prema svetosti.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Litanijski zazivi
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Sveti proroku Ilija, moli za nas.
Ti koji si bio okrijepljen kruhom s neba, moli za nas.
Uzore pouzdanja u kušnji, moli za nas.
Prijatelju onih koji trpe, moli za nas.
Tješitelju obeshrabrenih, moli za nas.
Svjedoče Božje nježnosti, moli za nas.
Zagovorniče umornih i opterećenih, moli za nas.
Proroče koji si ponovno ustao po Božjoj milosti, moli za nas.
Voditelju duša prema nadi, moli za nas.
Završna molitva
Svemogući Bože, zahvaljujemo Ti što nikada ne napuštaš svoju djecu u trenucima kušnje. Po zagovoru svetoga proroka Ilije obnovi u nama dar nade, ojačaj nas svojim svetim sakramentima i daj da nikada ne posustanemo na putu koji vodi prema Tebi.
Nahrani nas Kruhom života, utješi nas svojom riječju i ispuni nas snagom Duha Svetoga kako bismo, unatoč svim kušnjama, ostali vjerni Kristu do kraja svoga života.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
- Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Sveti proroku Ilija, moli za nas!
ŠESTI DAN - 16.07.
Poslani biti proroci – Hrabrost življenja i naviještanja Božje istine
- Znak križa - U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Dođi, Duše Sveti, Duše istine i jakosti. Ti si ispunio srce svetoga proroka Ilije revnošću za Božju slavu i dao mu hrabrost da naviješta Tvoju riječ bez straha. Oslobodi me od ljudskog obzira, od šutnje pred nepravdom i od mlakosti u vjeri. Daj da svojim životom, riječima i djelima svjedočim Isusa Krista, jedinoga Gospodina i Spasitelja. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Biblijski tekst
«„Idi, vrati se svojim putem... Pomaži Hazaela za kralja nad Aramom... Jehua za kralja nad Izraelom, a Elizeja... pomaži za proroka namjesto sebe.“ (1 Kr 19,15–16)»
- Za osobno razmatranje: Pročitati: 1 Kr 19,15–21 i Mt 5,13–16.
Razmatranje
Bog nikada ne vodi čovjeka u dubinu molitve kako bi ga odvojio od svijeta. Naprotiv, što je čovjek bliži Bogu, to postaje spremniji služiti ljudima. Nakon susreta na Horebu Gospodin ne dopušta Iliji da ostane u svetoj tišini planine. Upućuje mu jednostavnu, ali snažnu zapovijed: „Idi, vrati se svojim putem.“
Te riječi otkrivaju važnu istinu duhovnoga života. Prava kontemplacija uvijek rađa poslanjem. Tko istinski susretne Boga, ne može ostati zatvoren u sebe. Ljubav prema Bogu nužno postaje ljubav prema čovjeku i hrabrost naviještanja Evanđelja.
Ilija se vraća u svijet koji se nije mnogo promijenio. Izebela je još uvijek na vlasti. Idolopoklonstvo nije potpuno nestalo. Opasnosti su iste. Promijenio se jedino prorok. Susret s Bogom obnovio je njegovo srce. To je najveće čudo. Bog najprije mijenja čovjeka, a zatim preko njega mijenja svijet.
Gospodin Iliji povjerava tri zadaće: pomazati kraljeve i pozvati Elizeja za proroka. Time pokazuje da Božje djelo uvijek nadilazi jedan ljudski život. Nitko nije nezamjenjiv. Bog vodi povijest spasenja iz naraštaja u naraštaj. Ilija nije vlasnik poslanja; on je njegov vjerni služitelj.
U tome se krije važna pouka za svakoga kršćanina. Sve što činimo u Crkvi nije naše vlasništvo. Službe, darovi, zajednice, pokreti i poslanja darovi su koje primamo kako bismo služili drugima. Kada zaboravimo da je Krist jedini Gospodin Crkve, lako upadamo u napast traženja vlastite važnosti. Ilija nas uči poniznosti služenja.
Crkveni oci promatrali su Iliju kao sliku svakoga proroka, a u Novom savezu svaki je krštenik dionik Kristove proročke službe. Po sakramentu krštenja postajemo dionici Kristove trostruke službe: svećeničke, proročke i kraljevske. To znači da je svaki vjernik pozvan svjedočiti istinu Evanđelja, ne samo riječima nego cijelim svojim životom.
Katekizam Katoličke Crkve uči da Krist ispunjava svoju proročku službu ne samo preko hijerarhije nego i preko laika koje čini svojim svjedocima. Proroštvo u kršćanskom smislu nije prvenstveno predviđanje budućnosti. Prorok je čovjek koji govori Božju istinu u sadašnjem trenutku i svojim životom pokazuje da Krist živi.
Ilija nije prilagođavao Božju riječ očekivanjima ljudi. Govorio je ono što je Bog tražio, čak i kada je znao da će zbog toga biti progonjen. Današnji svijet također često ne želi čuti istinu o svetosti života, vrijednosti braka, opraštanju, obraćenju i Kristovu križu. Kršćanin je pozvan naviještati Evanđelje s ljubavlju, ali bez umanjivanja njegove zahtjevnosti.
To ne znači osuđivati ljude. Prorok nije sudac, nego glasnik. Njegova je zadaća pokazivati put prema Bogu. Zato sveti Grgur Veliki piše da pravi propovjednik najprije sluša Boga, zatim plače nad vlastitim grijesima, a tek onda govori drugima. Samo srce pročišćeno poniznošću može vjerodostojno naviještati Evanđelje.
Posebno je dojmljiv susret Ilije i Elizeja. Ilija preko njega baca svoj plašt. Taj plašt nije običan komad odjeće; on označava prenošenje poslanja i odgovornosti. Elizej ostavlja volove, napušta dotadašnji život i slijedi Božji poziv. Tako Sveto pismo pokazuje da svaki poziv uključuje napuštanje nečega kako bi se zadobilo nešto veće.
To vrijedi za sve kršćane. Bog svakoga poziva na svetost, ali taj poziv uvijek traži odgovor. Ne možemo istodobno ostati potpuno vezani uz stari način života i potpuno slijediti Krista. Evanđelje uvijek traži obraćenje.
Sveti Ivan Pavao II. često je ponavljao da je najveća potreba našega vremena svjedočanstvo svetosti. Ljudi će možda zaboraviti naše riječi, ali neće zaboraviti život koji odražava Krista. Prorok današnjice nije onaj koji govori najglasnije, nego onaj čiji život potvrđuje ono što naviješta.
Možda nas Bog ne šalje pred kraljeve kao Iliju. Ali šalje nas u naše obitelji, na radna mjesta, u škole, među prijatelje i u svakodnevne susrete. Ondje se živi proročko poslanje. Svaki čin ljubavi, svaka riječ istine, svaki oprost, svaka obrana slaboga i svako vjerno življenje Evanđelja postaju navještaj Krista.
Ilija nas danas poziva da prestanemo pitati: "Što će drugi učiniti?" i da počnemo pitati: "Gospodine, kamo Ti mene šalješ?" Jer Bog i danas traži ljude koji će, poput velikoga proroka, biti spremni reći: "Evo me, pošalji mene."
Poticaj za ispit savjesti
Jesam li svjestan da sam po krštenju pozvan biti Kristov svjedok? Bojim li se govoriti o svojoj vjeri? Živim li tako da drugi po meni mogu upoznati Krista? Koristim li darove koje mi je Bog dao za izgradnju Crkve ili samo za vlastitu korist?
Nakana šestoga dana
Danas molimo za papu, biskupe, svećenike, đakone, redovnike i redovnice te za sve vjernike laike, da budu hrabri navjestitelji Evanđelja. Molimo i za sve koji trpe zbog svoje vjere, da ih Gospodin ispuni snagom i ustrajnošću.
Molitva svetom proroku Iliji
Sveti proroku Ilija, neumorni navjestitelju Božje istine, isprosi mi srce koje se neće bojati živjeti Evanđelje. Nauči me ljubiti Krista više od ljudskog priznanja i biti vjeran Njegovoj riječi u svim okolnostima života.
Pomozi mi da darove koje sam primio ne zakopam, nego da ih stavim u službu Crkve i spasenja duša. Neka moj život bude svjetlo koje druge vodi prema Kristu, a moje riječi uvijek budu prožete ljubavlju, mudrošću i istinom.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Litanijski zazivi
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Sveti proroku Ilija, moli za nas.
Vjerni služitelju Božje riječi, moli za nas.
Neustrašivi navjestitelju istine, moli za nas.
Branitelju Božje časti, moli za nas.
Uzore proročke hrabrosti, moli za nas.
Ti koji si odgojio Elizeja za službu, moli za nas.
Zagovorniče svih navjestitelja Evanđelja, moli za nas.
Pomoćniče progonjenih zbog vjere, moli za nas.
Učitelju vjernosti Božjem pozivu, moli za nas.
Završna molitva
Svemogući Bože, po zagovoru svetoga proroka Ilije obnovi u nama milost krštenja kako bismo hrabro vršili svoje proročko poslanje. Daj da budemo svjetlo svijeta i sol zemlje, naviještajući Krista riječju i primjerom života.
Ispuni nas snagom Duha Svetoga da nikada ne posustanemo u služenju Tebi i braći te da svojim životom pridonosimo izgradnji Tvoga Kraljevstva.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
- Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Sveti proroku Ilija, moli za nas!
SEDMI DAN - 17.07.
Duhovna baština i vjernost Savezu – Živjeti tako da vjera nastavi živjeti nakon nas
- Znak križa - U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Dođi, Duše Sveti, izvore svetosti i vjernosti. Ti si vodio proroka Iliju da bude vjeran Božjem savezu i da svoje poslanje prenese na proroka Elizeja. Ispuni i mene svojim Duhom kako bih ostao vjeran Kristu do kraja života te drugima prenio dragocjeni dar vjere. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Biblijski tekst
„Kad prijeđoše, Ilija reče Elizeju: 'Traži što da ti učinim prije nego što budem uzet od tebe.' Elizej odgovori: 'Neka mi dopadne dvostruki dio tvoga duha.'“ (2 Kr 2,9)
- Za osobno razmatranje: Pročitati: 2 Kr 2,1–15 i 2 Tim 1,6–14.
Razmatranje
Jedno od najljepših obilježja života svetoga proroka Ilije jest činjenica da nije mislio samo na svoje poslanje nego i na ono što će ostati nakon njega. Veliki Božji ljudi nikada ne grade vlastito ime. Oni grade Božje kraljevstvo. Zato Ilija, nakon dugih godina služenja, ne traži slavu za sebe, nego odgaja Elizeja kako bi se Božje djelo nastavilo.
To je duboko biblijsko načelo. Bog ne djeluje samo kroz pojedince, nego kroz naraštaje. Abraham prenosi vjeru Izaku, Izak Jakovu, Mojsije Jošui, Ilija Elizeju, apostoli svojim učenicima. Crkva postoji upravo zato što se vjera neprestano predaje iz srca u srce, iz života u život.
Elizej traži neobičan dar: „Neka mi dopadne dvostruki dio tvoga duha.“ Ne traži bogatstvo, ugled ni vlast. Ne traži čak ni Ilijina čudesa. Traži njegov duh. U starozavjetnom jeziku to znači želju da potpuno nastavi poslanje koje je Bog povjerio njegovu učitelju.
Ilija odgovara da je to teško, ali dodaje da će se ostvariti ako Elizej ostane postojan i bude gledao njegov odlazak. Time Sveto pismo otkriva važnu istinu. Duhovna baština ne prima se površno. Ona zahtijeva blizinu, vjernost, ustrajnost i spremnost učiti.
Koliko je to važno za Crkvu danas! Vjera nije samo skup istina koje učimo iz knjiga. Ona se prenosi životom. Djeca najprije upoznaju Boga kroz molitvu svojih roditelja. Mladi otkrivaju Krista kroz primjer svetih odgojitelja. Župne zajednice rastu kada vide svećenike i vjernike koji autentično žive Evanđelje. Svetost je zarazna. Ona budi čežnju za Bogom.
Sveti Pavao piše Timoteju: „Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi.“ Upravo to vidimo u odnosu Ilije i Elizeja. Dar se prima, ali ga treba raspirivati. Duhovni život nije nešto što jednom primimo i potom zadržimo bez truda. Potrebno ga je svakodnevno hraniti molitvom, sakramentima, Božjom riječju i djelima ljubavi.
Crkveni oci u Ilijinu plaštu vide simbol duhovne baštine Crkve. Kada Ilija bude uznesen na nebo, njegov plašt pada na Elizeja. Plašt označava kontinuitet poslanja. Bog ostaje isti, ali poziva nove službenike. Tako se i danas apostolska predaja nastavlja u Crkvi kroz nasljedstvo vjere koje su apostoli predali svojim nasljednicima.
Katekizam Katoličke Crkve uči da je apostolska predaja živi prijenos Evanđelja u snazi Duha Svetoga. Ona nije samo čuvanje prošlosti, nego trajno djelovanje Duha u Crkvi. Zato svaki naraštaj ima odgovornost primiti vjeru, živjeti je i predati dalje neoštećenu.
Sveti Ivan Pavao II. često je upozoravao da najveća kriza našega vremena nije nedostatak sredstava, nego prekid prenošenja vjere. Kada roditelji prestanu moliti s djecom, kada se Evanđelje više ne živi u obitelji, tada nastaje duhovna praznina koju svijet brzo ispuni svojim idolima.
Ilija nas uči da prava ljubav prema Bogu uvijek rađa duhovnim očinstvom i majčinstvom. Ne moramo svi biti roditelji po tijelu da bismo bili roditelji u vjeri. Kateheta koji poučava djecu, svećenik koji dijeli sakramente, redovnica koja moli za svijet, djed koji uči unuka znaku križa, majka koja svake večeri moli s djecom – svi oni nastavljaju Ilijino poslanje.
No postoji još dublja poruka ovoga događaja. Elizej ne prima Ilijin duh dok je ovaj još uz njega. Prima ga tek kada Ilija bude uzet na nebo. Time nas Sveto pismo priprema za Kristovo uzašašće. Isus govori učenicima da je za njih dobro da On ode, jer će tada poslati Duha Svetoga. Kao što Elizej prima prorokov duh nakon njegova odlaska, tako Crkva prima puninu Duha nakon Kristova uzašašća na Pedesetnicu.
To znači da nijedan kršćanin nije pozvan živjeti vjeru vlastitom snagom. Duh Sveti je onaj koji nastavlja Kristovo djelo u nama. On nas uči moliti, vodi nas u istinu, daje nam jakost za svjedočenje i oblikuje nas na Kristovu sliku.
Danas se valja zapitati: kakvu duhovnu baštinu ostavljam iza sebe? Hoće li moja djeca, moji prijatelji, moja zajednica ili ljudi koje susrećem po meni biti bliže Kristu? Ili će nakon mene ostati samo prolazna sjećanja? Sveti ljudi ne ostavljaju za sobom samo uspomene. Oni ostavljaju trag svetosti koji nastavlja donositi plodove.
Jednoga dana svi ćemo završiti svoj zemaljski hod poput Ilije. Ono što će ostati nisu naše titule, uspjesi ni materijalna dobra. Ostat će ljubav koju smo darovali, vjera koju smo živjeli i duše koje smo svojim primjerom približili Kristu. To je jedina baština koja traje u vječnosti.
Poticaj za ispit savjesti
Prenosim li vjeru svojoj obitelji i ljudima koje susrećem? Molim li za novu duhovnu zvanja? Živim li tako da drugi po meni mogu upoznati Krista? Raspirujem li darove koje mi je Bog povjerio ili ih zanemarujem?
Nakana sedmoga dana
Danas molimo za kršćanske obitelji, roditelje, bake i djedove, vjeroučitelje, katehete, odgojitelje, svećenike, redovnike i redovnice, da vjerno prenose vjeru novim naraštajima. Molimo i za nova sveta duhovna zvanja te za obnovu kršćanskoga života u obiteljima.
Molitva svetom proroku Iliji
Sveti proroku Ilija, vjerni čuvaru Božjega saveza i učitelju proroka, isprosi mi milost da ostanem vjeran Kristu u svim okolnostima života.
Nauči me da ne živim samo za sebe, nego da svojim riječima, molitvom i primjerom drugima pokazujem put prema Bogu. Daj da svojim životom ostavim baštinu vjere, nade i ljubavi koja će donositi plodove i nakon moga zemaljskog života.
Isprosi svim roditeljima mudrost u odgoju djece, svim svećenicima vjernost njihovom pozivu, a svim mladima otvoreno srce za Božji poziv.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Litanijski zazivi
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Sveti proroku Ilija, moli za nas.
Vjerni čuvaru Božjega saveza, moli za nas.
Oče proroka, moli za nas.
Učitelju Elizejev, moli za nas.
Uzore duhovnog očinstva, moli za nas.
Prenositelju Božjega Duha, moli za nas.
Svjedoče apostolske vjernosti, moli za nas.
Zagovorniče kršćanskih obitelji, moli za nas.
Pomoćniče svih koji odgajaju u vjeri, moli za nas.
Završna molitva
Svemogući Bože, po zagovoru svetoga proroka Ilije učvrsti nas u vjernosti Tvome savezu. Daj da darove koje smo primili u krštenju i potvrdi svakodnevno raspirujemo snagom Duha Svetoga te ih velikodušno stavljamo u službu Crkve.
Neka naš život postane živo svjedočanstvo Evanđelja, kako bi oni koji dolaze nakon nas mogli upoznati, ljubiti i slijediti Isusa Krista. Daj da ostavimo baštinu svetosti koja će donositi plodove za Tvoje Kraljevstvo sve do svršetka svijeta.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
- Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Sveti proroku Ilija, moli za nas!
OSMI DAN - 18.07.
Ognjena kola i nada uskrsnuća – Pogled upravljen prema vječnosti
- Znak križa - U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Dođi, Duše Sveti, Duše života i vječne nade. Oslobodi moje srce od navezanosti na prolazno i podigni moj pogled prema nebeskoj domovini koju je Krist pripravio onima koji Ga ljube. Po zagovoru svetoga proroka Ilije učvrsti u meni vjeru u uskrsnuće tijela i život vječni kako bih svaki dan živio kao hodočasnik koji ide ususret svome Gospodinu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Biblijski tekst
„Dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji rastaviše jednoga od drugoga, a Ilija u vihoru uziđe na nebo.“ (2 Kr 2,11)
- Za osobno razmatranje: Pročitati: 2 Kr 2,1–14, Mal 3,23–24 (4,5–6) i Lk 9,28–36.
Razmatranje
Zemaljski život svetoga proroka Ilije završava na način koji nema usporedbe u cijelome Starom zavjetu. Dok zajedno s Elizejem prolazi posljednje korake svoga zemaljskog hoda, iznenada se pojavljuju ognjena kola i ognjeni konji. Prorok biva uznesen u vihoru, a njegov učenik ostaje gledajući prema nebu.
Ovaj događaj nije tek veličanstven završetak života jednoga proroka. On je proročki znak koji usmjerava pogled cijeloga Božjeg naroda prema budućem ispunjenju Božjih obećanja. Ilijin odlazak naviješta da čovjek nije stvoren za prolaznost, nego za zajedništvo s Bogom.
Važno je razumjeti da Crkva ne tumači Ilijino uznesenje kao Kristovo Uzašašće. Krist vlastitom božanskom snagom uzlazi Ocu nakon uskrsnuća i otvara vrata neba cijelome čovječanstvu. Ilija je, naprotiv, uzet Božjom snagom. Njegovo uznesenje ostaje iznimna Božja povlastica i proročki navještaj onoga što će Krist u punini ostvariti svojom pobjedom nad smrću.
Crkveni oci u ognjenim kolima vide sliku Božje slave. Oganj u Svetom pismu uvijek označava Božju prisutnost koja pročišćuje, rasvjetljuje i preobražava. To je isti oganj koji je gorio u grmu pred Mojsijem, isti oganj koji je sišao na Karmelu i isti oganj koji će se pojaviti nad apostolima na dan Pedesetnice. Bog je „oganj koji proždire“, ali ne da bi uništio čovjeka, nego da bi spalio grijeh i učinio ga dionikom svoje svetosti.
Elizejev pogled prema nebu također nosi duboku poruku. On ne ostaje zarobljen tugom zbog rastanka. Gledajući svoga učitelja kako odlazi, prima novi duh i novo poslanje. Svaki susret s nebeskom stvarnošću uvijek čovjeka vraća na zemlju s većom ljubavlju prema Bogu i ljudima.
Prorok Malahija naviješta da će Ilija ponovno doći prije velikoga Dana Gospodnjega. Židovski je narod stoljećima živio u očekivanju njegova dolaska. U Novom zavjetu Isus objašnjava da se to proročanstvo na poseban način ispunilo u svetom Ivanu Krstitelju, koji je došao „u duhu i sili Ilijinoj“ pripremajući put Mesiji. Time Crkva razumije da se Ilijino poslanje nastavlja sve do Kristova dolaska.
No Ilija se ponovno pojavljuje i na brdu Preobraženja. Ondje zajedno s Mojsijem razgovara s Isusom o njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. Taj prizor ima duboko teološko značenje. Mojsije predstavlja Zakon, Ilija Proroke, a obojica svjedoče da se cijela povijest spasenja ispunja u Isusu Kristu. Glas Očev tada objavljuje: „Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!“ Svaka proročka riječ vodi prema Kristu i u Njemu nalazi svoje ispunjenje.
Katekizam Katoličke Crkve uči da je kršćanska nada usmjerena prema uskrsnuću tijela i životu budućega vijeka. Kršćanin ne bježi od ovoga svijeta, ali zna da ovaj svijet nije njegova konačna domovina. Sveti Pavao piše: „Naša je domovina na nebesima.“ Upravo zato vjernik može živjeti slobodno. Ne robuje prolaznim dobrima jer zna da je pozvan na ono što nikada neće proći.
Sveti Augustin piše da je cijeli ljudski život hodočašće. Mi smo putnici koji prolaze ovim svijetom prema Očevoj kući. Problem nastaje kada počnemo graditi trajni dom ondje gdje Bog želi da budemo samo prolaznici. Tada srce postaje navezano na ono što prolazi i zaboravlja ono što ostaje zauvijek.
Ilijino uznesenje poziva nas da svaki dan živimo s pogledom upravljenim prema nebu. To ne znači zanemarivati zemaljske obveze. Naprotiv, upravo nada u vječni život daje smisao svakodnevnim dužnostima. Kada ljubimo, opraštamo, molimo, služimo i nosimo svoj križ iz ljubavi prema Kristu, tada već sada živimo životom koji neće završiti smrću.
Koliko se samo ljudskih strahova rađa iz zaborava na vječnost! Bojimo se gubitaka, bolesti, starosti i smrti jer ih promatramo bez Krista. No uskrsli Gospodin promijenio je značenje smrti. Ona više nije konačni poraz, nego prijelaz u puninu života za one koji ostaju u Njegovoj milosti.
Sveti Ivan Zlatousti govori da se kršćanin ne priprema za smrt tek na kraju života, nego svakoga dana. Svaki put kada se odričemo grijeha, svaki put kada pristupamo sakramentu pomirenja, svaki put kada primamo Euharistiju, naše se srce pripravlja za susret s Gospodinom.
Ilija nas danas poziva da podignemo pogled. Ne prema prolaznim uspjesima ovoga svijeta, nego prema Kristu koji sjedi zdesna Ocu. Oganjena kola nisu samo uspomena na jedan čudesan događaj. Ona su poziv da živimo tako da jednog dana i sami čujemo riječi koje svaki svetac čezne čuti: „Valjaš, slugo dobri i vjerni... uđi u radost Gospodara svoga.“
Poticaj za ispit savjesti
Živim li sa sviješću da je moj konačni cilj nebo? Jesam li previše navezan na prolazne stvari? Razmišljam li o vječnosti s nadom ili sa strahom? Pripravljam li svoju dušu redovitom ispovijedi, Euharistijom i životom u Božjoj milosti?
Nakana osmoga dana
Danas molimo za milost svete ustrajnosti do kraja života. Molimo za umiruće, za duše u čistilištu, za ožalošćene obitelji koje oplakuju svoje pokojne te za sve nas da živimo u trajnoj nadi uskrsnuća i vječnoga života.
Molitva svetom proroku Iliji
Sveti proroku Ilija, koji si po Božjoj milosti bio uznesen u nebesku slavu i koji sada neprestano zagovaraš Božji narod, isprosi mi živu vjeru u Kristovo uskrsnuće i čvrstu nadu u život vječni.
Pomozi mi da ne živim samo za prolazne uspjehe ovoga svijeta, nego da svakim svojim djelom tražim ono što vodi u nebo. Isprosi mi milost svete smrti, ustrajnost u Božjoj milosti i vjernost Kristu do posljednjega daha.
Neka me pogled prema vječnosti ne udalji od ljudi, nego me učini još revnijim u ljubavi, služenju i naviještanju Evanđelja. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Litanijski zazivi
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Sveti proroku Ilija, moli za nas.
Ti koji si bio uznesen u Božju slavu, moli za nas.
Proroče nade u život vječni, moli za nas.
Svjedoče Božje pobjede nad smrću, moli za nas.
Sudioniče Kristova preobraženja, moli za nas.
Čuvaru pogleda upravljenoga prema nebu, moli za nas.
Zagovorniče umirućih, moli za nas.
Utjeho ožalošćenih, moli za nas.
Prijatelju svih koji čeznu za svetosti, moli za nas.
Završna molitva
Svemogući Bože, po zagovoru svetoga proroka Ilije učvrsti u nama vjeru u uskrsnuće, nadu u život budućega vijeka i ljubav koja nikada ne prestaje. Daj da nas prolaznost ovoga svijeta nikada ne odvoji od Tvoje ljubavi, nego da svakoga dana rastemo u svetosti i pripravljamo se za susret s Tobom.
Kada završi naš zemaljski hod, primi nas u zajedništvo svojih svetih, gdje ćemo Te zajedno sa svetim prorokom Ilijom i svim nebesnicima slaviti u vijeke vjekova.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
- Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Sveti proroku Ilija, moli za nas!
DEVETI DAN - 19.07.
Živjeti u duhu proroka Ilije – Potpuno predanje Bogu
- Znak križa - U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Dođi, Duše Sveti, ognju Božje ljubavi. Ti si ispunio srce svetoga proroka Ilije revnošću za Božju slavu, ustrajnošću u molitvi i hrabrošću u naviještanju istine. Ispuni i mene istim Duhom kako bi cijeli moj život postao hvala Presvetom Trojstvu i svjedočanstvo Isusa Krista. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Biblijski tekst
„Revnovah veoma za Gospodina, Boga nad Vojskama.“ (1 Kr 19,10)
- Za osobno razmatranje: Pročitati: Rim 12,1–2, Mt 5,13–16 i Jak 5,16–18.
Razmatranje
Devet dana razmatrali smo život jednoga od najvećih proroka Staroga zavjeta. Pratili smo ga na Keritu, u Sarfati, na Karmelu, u pustinji, na Horebu i na putu prema nebeskoj slavi. Međutim, svrha ove devetnice nije samo upoznati Iliju. Njezin je cilj dopustiti da isti Bog koji je oblikovao Iliju preobrazi i naše srce.
Ilija nije bio savršen čovjek zbog svojih sposobnosti. Bio je čovjek koji je Bogu dopustio da bude Gospodin njegova života. Zato njegovo ime – "Jahve je moj Bog" – postaje sažetak cijele njegove svetosti. Sve što je činio proizlazilo je iz toga temeljnog uvjerenja.
I danas Bog traži ljude takva srca. Svijet se promijenio, ali ljudsko srce ostalo je isto. I danas postoje idoli koji žele zauzeti mjesto Boga. I danas postoje ljudi koji traže istinu. I danas postoje oni koji vape za nadom. Bog i danas podiže muškarce i žene koji će svojim životom pokazivati da je Krist živ.
Kršćanin nije pozvan biti prorok u smislu stvaranja novih objava. Objavu je Bog dovršio u svome Sinu Isusu Kristu. No svaki je krštenik pozvan živjeti proročku dimenziju svoga krštenja. To znači naviještati Evanđelje životom, braniti istinu s ljubavlju, ostati vjeran Kristu u vremenu kada je vjera često ismijavana te hrabro svjedočiti da je Isus jedini Spasitelj svijeta.
Katekizam Katoličke Crkve uči da po krštenju postajemo dionici Kristove proročke službe. To se ostvaruje prije svega svetošću života. Najuvjerljiviji navještaj Evanđelja nije govor, nego život preobražen Božjom milošću.
Sveti Ilija pokazuje nam nekoliko putova kojima svaki učenik Kristov treba hoditi.
Revnost bez molitve postaje aktivizam. Molitva bez ljubavi prema bližnjemu postaje zatvorenost u sebe. Ljubav bez istine lako se pretvara u popustljivost. Istina bez ljubavi postaje tvrdoća. U Iliji su se sve te dimenzije skladno sjedinile jer je središte njegova života bio sam Bog.
Crkveni oci govore da je najveće čudo proroka Ilije bilo njegovo srce. Oganj koji je sišao na Karmelu bio je samo vidljivi znak ognja koji je već gorio u njegovoj nutrini. Bog uvijek najprije zapali srce, a tek onda mijenja svijet.
Zato je pitanje koje danas stoji pred svakim od nas vrlo jednostavno: Gori li moje srce za Krista?
Možda redovito molim, ali bez ljubavi. Možda služim u Crkvi, ali sam izgubio radost. Možda poznajem Sveto pismo, ali mi nedostaje poniznosti. Možda činim mnogo dobra, ali sam zaboravio da bez Krista ne mogu ništa učiniti.
Ilija nas vraća na početak: stajati pred licem živoga Boga. Sve počinje u Božjoj prisutnosti. Iz nje se rađa molitva. Iz molitve se rađa poslušnost. Iz poslušnosti dolazi hrabrost. Iz hrabrosti nastaje svetost.
Na Preobraženju Ilija stoji pokraj Isusa, ali ne govori o sebi. Pokazuje na Krista. To je konačni smisao svakoga proročkog života. Pravi prorok nikada ne privlači pozornost na sebe, nego uvijek vodi prema Isusu.
Na kraju ove devetnice i mi smo pozvani obnoviti svoje krsno predanje. Bog ne traži od svakoga ista djela koja je tražio od Ilije. Ali od svakoga traži istu vjernost. Svetost nije rezervirana za nekolicinu. Ona je poziv svakoga krštenika.
Sveti Ivan Pavao II. govorio je da se ne smijemo zadovoljiti prosječnim kršćanskim životom. Krist nas poziva na puninu svetosti. Papa Benedikt XVI. podsjećao je da se svijet ne mijenja velikim strategijama nego ljudima koji dopuštaju Bogu da ih preobrazi. Papa Franjo u apostolskoj pobudnici Gaudete et Exsultate naglašava da je svetost najljepše lice Crkve.
Zato završetak ove devetnice nije kraj, nego novi početak. Prava pobožnost svetom Iliji ne završava posljednjom molitvom. Ona počinje onda kada, nadahnuti njegovim primjerom, svakodnevno odlučujemo živjeti za Krista.
Neka i naš život postane ispovijest sadržana u Ilijinu imenu:
Jahve je moj Bog. Isus Krist je moj Gospodin. Duh Sveti je moja snaga. Crkva je moja majka. Nebo je moja domovina. Svetost je moj poziv.
Poticaj za ispit savjesti
Jesam li spreman potpuno predati svoj život Kristu? Što me još priječi da Mu bez pridržaja pripadam? Jesam li vjeran molitvi, sakramentima i Božjoj riječi? Mogu li ljudi po mom životu prepoznati da pripadam Isusu?
Nakana devetoga dana
Danas molimo za obnovu cijele Crkve, za izljev Duha Svetoga na sve vjernike, za obraćenje grešnika, za mir u svijetu, za naše obitelji i domovinu te za milost da svi jednoga dana prispijemo u vječnu slavu.
Molitva svetom proroku Iliji
Sveti proroku Ilija, veliki prijatelju živoga Boga, zahvaljujem ti za primjer tvoje vjere, revnosti, molitve i potpune poslušnosti Gospodinu.
Isprosi mi milost da nikada ne tražim vlastitu slavu, nego uvijek Božju. Nauči me živjeti od Božje riječi, hraniti se Euharistijom, slušati glas Duha Svetoga i hrabro svjedočiti Krista u svijetu.
Kada budem kušan, ojačaj me svojim zagovorom. Kada budem umoran, podsjeti me da je Krist moja snaga. Kada budem zbunjen, pomozi mi prepoznati Božju volju. Kada budem radostan, nauči me zahvaljivati. Kada dođe čas moga prijelaza s ovoga svijeta, isprosi mi milost da ostanem vjeran Isusu do posljednjega daha.
Neka moj život bude na slavu Presvetoga Trojstva, na izgradnju Crkve i na spasenje duša.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Litanijski zazivi
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Sveti proroku Ilija, moli za nas.
Proroče živoga Boga, moli za nas.
Oče karmelske duhovnosti, moli za nas.
Gorljivi branitelju Božje slave, moli za nas.
Učitelju molitve, moli za nas.
Uzore potpune vjernosti, moli za nas.
Svjedoče Božje providnosti, moli za nas.
Čovječe ognja Duha Svetoga, moli za nas.
Prijatelju kontemplacije, moli za nas.
Zagovorniče Crkve, moli za nas.
Zaštitniče naših obitelji, moli za nas.
Potporo svećenika i redovnika, moli za nas.
Učitelju proroka, moli za nas.
Nado hodočasnika prema nebu, moli za nas.
Sveti proroku Ilija, moli za nas.
Završna molitva devetnice
Svemogući i milosrdni Bože, zahvaljujemo Ti za milost ove devetnice kojom si nas po primjeru i zagovoru svetoga proroka Ilije vodio putem obraćenja, molitve i dubljega zajedništva s Tobom.
Daj da ono što smo razmatrali ne ostane samo lijepa misao, nego postane život. Zapali u nama oganj Duha Svetoga da budemo revni u vjeri, postojani u molitvi, vjerni sakramentima, velikodušni u ljubavi i hrabri u naviještanju Evanđelja.
Po zagovoru svetoga proroka Ilije čuvaj naše obitelji, blagoslovi našu domovinu, posveti svoje svećenike, učvrsti redovnike i redovnice, podigni nova sveta duhovna zvanja, obrati grešnike, utješi žalosne, ozdravi bolesne, oslobodi potlačene i obdari cijelu svoju Crkvu novim izljevom Duha Svetoga.
Neka Blažena Djevica Marija, Kraljica proroka i Majka Crkve, zajedno sa svetim prorokom Ilijom zagovara za nas da ustrajemo u vjeri sve do dana kada ćemo u nebeskoj slavi gledati Tvoje lice i zajedno sa svim anđelima i svetima pjevati:
Svet, Svet, Svet Gospodin Bog nad vojskama. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova. Amen.
- Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Sveti proroku Ilija, moli za nas!
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Litanije svetom proroku Iliji
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se.
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.
Sveta Marijo, Kraljice proroka, moli za nas.
Sveti proroku Ilija, moli za nas.
Slavni Tišbijče, moli za nas.
Čovječe koji si živio pred licem živoga Boga, moli za nas.
Revnitelju za Božju slavu, moli za nas.
Nepokolebljivi branitelju istine, moli za nas.
Neustrašivi proroku Gospodnji, moli za nas.
Vjerni navjestitelju Božje riječi, moli za nas.
Učitelju molitve, moli za nas.
Prijatelju šutnje i kontemplacije, moli za nas.
Čovječe duboke vjere, moli za nas.
Uzore pouzdanja u Božju providnost, moli za nas.
Ti koji si bio hranjen na potoku Keritu, moli za nas.
Prijatelju siromašnih, moli za nas.
Zaštitniče udovica i potrebnih, moli za nas.
Ti koji si uskrsio sina udovice iz Sarfate, moli za nas.
Proroče koji si zatvorio i otvorio nebesa molitvom, moli za nas.
Pobjedniče nad idolopoklonstvom, moli za nas.
Svjedoče Božje svemoći na Karmelu, moli za nas.
Proroče ognja Božjega, moli za nas.
Čovječe koji si čuo glas Boga u blagom lahoru, moli za nas.
Uzore poniznosti pred Gospodinom, moli za nas.
Tješitelju obeshrabrenih, moli za nas.
Snago umornih, moli za nas.
Čovječe kojega je anđeo krijepio kruhom, moli za nas.
Oče proroka Elizeja, moli za nas.
Učitelju duhovnoga očinstva, moli za nas.
Čuvaru Božjega saveza, moli za nas.
Zaštitniče karmelske duhovnosti, moli za nas.
Sudioniče Kristova preobraženja, moli za nas.
Proroče koji si razgovarao s Kristom na Taboru, moli za nas.
Glasniče Mesijina dolaska, moli za nas.
Proroče nade u uskrsnuće, moli za nas.
Ti koji si bio uznesen u ognjenim kolima, moli za nas.
Moćni zagovorniče pred Božjim prijestoljem, moli za nas.
Zaštitniče Crkve, moli za nas.
Zaštitniče svećenika i đakona, moli za nas.
Zaštitniče redovnika i redovnica, moli za nas.
Zaštitniče obitelji, moli za nas.
Zaštitniče svih koji traže Božju volju, moli za nas.
Zagovorniče bolesnih, moli za nas.
Utjeho ožalošćenih, moli za nas.
Pomoćniče umirućih, moli za nas.
Pratitelju svih koji hode putem svetosti, moli za nas.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.
V. Sveti proroku Ilija, moli za nas.
O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se
Svemogući, vječni Bože, koji si svetoga proroka Iliju ispunio ognjem svoje ljubavi i učinio ga hrabrim navjestiteljem svoje riječi, udijeli i nama, po njegovu zagovoru, milost da uvijek budemo vjerni Tvome Evanđelju, gorljivi u molitvi, postojani u vjeri i velikodušni u ljubavi, kako bismo jednom zajedno sa svim svetima prispjeli u vječnu slavu. Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Molitva svetom proroku Iliji
Sveti proroku Ilija, veliki prijatelju živoga Boga, dolazim pred tebe sa zahvalnošću za tvoje vjerno služenje Gospodinu i za tvoj moćni zagovor pred Njegovim prijestoljem.
Ti si ljubio Boga svim srcem, svom dušom i svom snagom. Nisi se bojao naviještati istinu, braniti Božju čast niti trpjeti zbog pravednosti. Nauči i mene da ljubim Boga više od svega, da Mu ostanem vjeran u svim kušnjama i da nikada ne izgubim pouzdanje u Njegovu providnost.
Isprosi mi srce koje će gorjeti ljubavlju prema Kristu. Daj da moja molitva bude postojana, moja vjera nepokolebljiva, moja nada čvrsta, a moja ljubav djelotvorna. Nauči me slušati Božji glas u tišini, hraniti se Njegovom riječju i živjeti od milosti Euharistije.
Zagovaraj moju obitelj, moju župu, moju domovinu i cijelu Crkvu. Isprosi mir među narodima, svetost svećenika, nova duhovna zvanja, obraćenje grešnika, ozdravljenje bolesnika i utjehu svima koji trpe.
Sveti proroku Ilija, prati me na putu svetosti. Kada budem slab, ojačaj me svojim zagovorom. Kada budem kušan, pomozi mi ostati vjeran Kristu. Kada budem zbunjen, isprosi mi svjetlo Duha Svetoga. Kada dođe čas moje smrti, zagovaraj me da ustrajem u Božjoj milosti i da zajedno s tobom zauvijek slavim Presveto Trojstvo.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Molitva za obitelj po zagovoru svetoga Ilije
Sveti proroku Ilija, čuvaru vjernosti živomu Bogu, stavljamo pred tvoj zagovor naše obitelji.
Isprosi da u našim domovima Bog uvijek bude na prvome mjestu, da zajednička molitva bude izvor jedinstva, da Euharistija bude središte našega života, a Božja riječ svjetlo na svim našim putovima.
Zaštiti naše brakove od podjela, roditelje ispuni mudrošću, djecu sačuvaj u čistoći srca, mlade vodi putem svetosti, a starijima daruj mir i pouzdanje u Boga.
Neka u našim domovima nestane svake mržnje, sebičnosti, psovke, ovisnosti i svakoga djelovanja Zloga. Umjesto toga neka zavlada Kristov mir, uzajamno opraštanje, radost i ljubav.
Po tvome zagovoru neka naše obitelji postanu male kućne Crkve koje će svojim životom svjedočiti da je Isus Krist jedini Gospodin.
Amen.
Molitva za svećenike
Sveti proroku Ilija, gorljivi branitelju Božje slave, povjeravamo ti sve biskupe, prezbitere i đakone.
Isprosi im duboku ljubav prema Kristu, vjernost Evanđelju, revnost u naviještanju Božje riječi i svetost života. Neka budu ljudi molitve, ponizni služitelji oltara i dobri pastiri koji svoje stado vode prema nebu.
Sačuvaj ih od malodušnosti, napasti i svakoga zla. Obnovi u njima radost poziva i ispuni ih snagom Duha Svetoga da hrabro naviještaju Krista u svako vrijeme.
Izmoli Crkvi brojna i sveta svećenička, đakonska i redovnička zvanja, kako bi se Božje kraljevstvo širilo sve do nakraj zemlje.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Tekst: Kateheo.hr
Foto: D.Z. (gora Karmel, Izrael)