(proširena razmatranja – za one koji traže više…)
Uvod u devetnicu
Sveti Šarbel Makhluf pripada onim Božjim ljudima čiji je zemaljski život bio skriven, tih i gotovo nepoznat, ali čije je duhovno očinstvo nakon smrti prešlo granice naroda, obreda i kultura. Živio je daleko od svjetla ljudske pozornice, ali je upravo u toj skrivenosti postao svjetiljka koja ne prestaje gorjeti. Nije ostavio velike knjige, nije osnivao pokrete niti je tražio da ga ljudi slijede, nego je cijelo svoje biće pretvorio u molitvu, žrtvu i neprestano prikazanje Bogu.
Njegov život pokazuje da svetost ne nastaje ponajprije mnoštvom riječi, nego potpunim predanjem. U njemu se očitovala snaga evanđeoskog zrna koje prihvaća pasti u zemlju i umrijeti kako bi donijelo obilan rod. Dok je za vrijeme života bio skriven u samostanu i pustinjačkoj ćeliji, nakon smrti njegovo je ime postalo poznato po mnogim svjedočanstvima obraćenja, pomirenja, duhovnih i tjelesnih ozdravljenja. Bog je tako pokazao da ništa što je učinjeno iz čiste ljubavi prema Njemu ne ostaje bez ploda.
Moliti devetnicu svetom Šarbelu ne znači tražiti čarobno rješenje svojih teškoća, nego stupiti u školu njegova predanja. Njegov zagovor upućuje prema Kristu, jedinom Spasitelju i Liječniku čovjeka. Svetac ne zauzima mjesto Boga, nego nas vodi k Bogu; ne zadržava pogled na sebi, nego nas uči da u bolesti, strahu, obiteljskim teškoćama, duhovnim borbama i neizvjesnosti ponovno stavimo Isusa u središte života.
Tijekom ovih devet dana pozvani smo ne samo izgovarati molitve, nego dopustiti da nas Božja riječ ispita, očisti i obnovi. Svaki dan otvara jednu dimenziju Šarbelova života: poziv na svetost, tišinu, molitvu, Euharistiju, poslušnost, čistoću srca, prihvaćanje križa, mir i usmjerenost prema vječnosti. Sve su to putovi jednoga jedinog otajstva: potpunog sjedinjenja s Kristom.
Poželjno je prije početka devetnice izreći jednu glavnu nakanu, ali istodobno ostaviti Gospodinu slobodu da djeluje dublje od naših očekivanja. Ponekad tražimo promjenu okolnosti, a Bog najprije želi promijeniti naše srce. Tražimo oslobođenje od križa, a On nam daje snagu da križ nosimo. Tražimo tjelesno ozdravljenje, a On nas vodi prema ozdravljenju odnosa, savjesti i vjere. Zato ovu devetnicu treba moliti pouzdano, ali ne zahtjevno; ustrajno, ali ne nestrpljivo; s vjerom, ali i s poniznim predanjem riječima: „Gospodine, neka bude volja Tvoja.“
Uvodna molitva za svaki dan
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Svemogući i vječni Bože, Oče milosrđa i izvore svake svetosti, Ti si svetoga Šarbela pozvao da ostavi prolazne sigurnosti svijeta i u tišini, siromaštvu, poslušnosti i molitvi potpuno pripadne Tebi. Ispunio si ga duhom pokore, ljubavlju prema Euharistiji i dubokim sjedinjenjem s mukom, smrću i uskrsnućem Tvoga Sina.
Po njegovu zagovoru očisti naše srce od svega što nas udaljava od Tebe. Oslobodi nas od površnosti, sebičnosti, nepraštanja, navezanosti i malodušnosti. Nauči nas prihvaćati Tvoju riječ, razlučivati Tvoju volju i nositi vlastiti križ sjedinjeni s Kristom.
Pogledaj, Gospodine, na nakanu koju Ti u ovoj devetnici povjeravamo.
Ovdje u tišini izreći osobnu nakanu.
Ako je ono što molimo na slavu Tvoga imena, na dobro naših bližnjih i na spasenje naših duša, udijeli nam traženu milost. Ako pak u svojoj providnosti za nas pripravljaš drukčiji put, daruj nam poniznost, strpljivost i nepokolebljivo povjerenje u Tvoju ljubav.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
PRVI DAN - 15.07.
Sveti Šarbel i poziv da potpuno pripadnemo Bogu
Biblijska riječ
„Budite sveti jer sam ja svet, Gospodin, Bog vaš.“ Lev 19,2
„Tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Mt 16,24
Razmatranje
Svetost nije dodatak kršćanskom životu niti povlastica rijetkih i izvanrednih ljudi. Ona je najdublja istina našega krštenja. Kada Bog govori: „Budite sveti“, On ne poziva čovjeka da se uzdigne vlastitim snagama do neke nedostižne savršenosti, nego da Mu dopusti nastaniti se u njegovu životu. Svet je onaj koji pripada Bogu, koji više ne želi živjeti zatvoren u vlastitu volju, nego dopušta da ga Božja ljubav postupno prožme i preobrazi.
Sveti Šarbel nije postao svet u jednom trenutku. Njegovo potpuno predanje bilo je plod mnogih malih odluka, svakodnevnog odricanja, ustrajne molitve i vjernosti u skrovitim obvezama. Prije nego što je postao pustinjak poznat po svetosti, morao je naučiti slušati, čekati, šutjeti i prihvaćati da Božji plan bude drukčiji od ljudskih očekivanja. Svetost je rasla u njemu kao skriveno sjeme, bez izvanjskog sjaja, ali s dubokim korijenom.
Njegov odlazak iz rodnoga doma nije bio bijeg od odgovornosti ni prijezir prema svijetu. Bio je to odgovor srca koje je spoznalo da ga Bog zove na nepodijeljeno predanje. Nisu svi pozvani napustiti obitelj i otići u samostan, ali je svaki kršćanin pozvan dopustiti da Bog bude prvi. Možemo živjeti usred obiteljskih, poslovnih i društvenih obveza, a ipak pripadati Bogu cijelim srcem. Isto tako možemo izvanjski vršiti pobožnosti, a iznutra ostati navezani na vlastiti ugled, kontrolu, udobnost i samovolju.
Svetost počinje ondje gdje prestajemo Boga prilagođavati svojim planovima i počinjemo svoje planove predavati Njemu. Ona se ostvaruje kada u nepravdi ne vraćamo nepravdom, kada u kušnji biramo vjernost, kada u bolesti ne napuštamo molitvu, kada u obitelji prvi činimo korak pomirenja, kada u skrovitosti ostajemo pošteni i onda kada nas nitko ne vidi.
Sveti Šarbel nas prvoga dana devetnice poziva da ponovno čujemo temeljno pitanje: komu zapravo pripada moje srce? Možda govorimo da pripadamo Bogu, ali nas u stvarnosti pokreću strah od mišljenja drugih, želja za priznanjem, potreba da sve držimo pod nadzorom ili žalost zbog neostvarenih planova. Bog ne traži da se preko noći oslobodimo svih slabosti, nego da Mu iskreno otvorimo vrata i priznamo što nas priječi da Mu se potpuno predamo.
Kristov poziv na odricanje od sebe ne znači poništavanje osobnosti, nego oslobođenje od lažnoga ja koje se neprestano brani, dokazuje i traži sebe. Kada čovjek izgubi život poradi Krista, on ga ne gubi u praznini, nego ga prima preobražena. Sveti Šarbel odrekao se mnogih zemaljskih stvari, ali je upravo zato postao duhovni brat i zagovornik mnoštvu ljudi koje za zemaljskog života nikada nije susreo.
Danas smo pozvani ne samo moliti za određenu milost, nego Bogu prinijeti cijeli svoj život. Možda je najveće čudo koje trebamo upravo ponovno obraćenje, oslobođenje od podijeljenoga srca i odluka da više ne pripadamo napola Bogu, a napola vlastitim idolima.
Ispit srca
Gospodine, postoji li u mome životu nešto što stavljam ispred Tebe? Jesam li spreman prihvatiti Tvoju volju i kada se ne podudara s mojim željama? Gdje me danas pozivaš na konkretnu promjenu, pomirenje, odricanje ili vjernost?
Nakana prvoga dana
Molimo za obraćenje srca, za obnovu krsne milosti, za one koji su se udaljili od Boga te za hrabrost da u svome životu odgovorimo na poziv svetosti.
Molitva
Sveti Šarbelu, ti koji si čuo Božji poziv i nisi se bojao ostaviti sve što te moglo spriječiti da potpuno pripadneš Kristu, zagovaraj me pred Gospodinom. Isprosi mi milost iskrenoga obraćenja. Pomozi mi prepoznati navezanosti koje dijele moje srce i učini me spremnim odreći se svega što me udaljava od Boga.
Nauči me da svetost ne tražim u izvanrednim osjećajima, nego u svakodnevnoj vjernosti, u strpljivosti, poštenju, praštanju i ljubavi. Neka u meni oslabi potreba za ljudskim priznanjem, a poraste glad za Božjom prisutnošću.
Sveti Šarbelu, moli da i ja, u staležu i okolnostima u kojima živim, potpuno pripadam Gospodinu. Amen.
- Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Sveti Šarbelu, moli za nas.
DRUGI DAN - 16.07.
Sveti Šarbel i otajstvo tišine
Biblijska riječ
„Zaustavite se i znajte da sam ja Bog.“ Ps 46,11
„A nakon ognja šapat laganoga i blagog lahora.“ 1 Kr 19,12
Razmatranje
Čovjek suvremenoga vremena gotovo neprestano živi okružen bukom. Nije riječ samo o zvukovima koji dolaze izvana, nego o unutarnjoj buci misli, strahova, uspoređivanja, planova, starih razgovora i zamišljenih sukoba. Mnogi ljudi više ne znaju ostati u tišini jer se u njoj otkrivaju rane, nezadovoljstva i pitanja koja je lakše potisnuti stalnom zauzetošću.
Sveti Šarbel izabrao je tišinu ne zato što nije volio ljude, nego zato što je želio čuti Boga za ljude. Njegova pustinja bila je mjesto gdje se srce oslobađalo suvišnih riječi kako bi postalo pozorno na Riječ. Tišina za njega nije bila praznina, nego prostor prisutnosti. On nije šutio zato što nije imao što reći, nego zato što je želio da Bog u njemu govori.
U Svetom pismu Bog se često objavljuje u tišini. Prorok Ilija nije prepoznao Gospodina u silnom vjetru, potresu ni ognju, nego u glasu tišine. To ne znači da Bog ne može djelovati snažno, nego da se Njegovo najdublje djelovanje ne nameće nasilno. Bog ne viče kako bi nadglasao naše nemire. On čeka da se srce zaustavi, da odloži vlastite odgovore i postane sposobno slušati.
Tišina svetoga Šarbela bila je i pokora jezika. Znao je da mnogi grijesi nastaju upravo riječima: ogovaranjem, osuđivanjem, preuveličavanjem, nepotrebnim opravdavanjem, ljutitim odgovorima i riječima koje ranjavaju. Šutnja sama po sebi nije uvijek sveta, jer čovjek može šutjeti iz prezira ili hladnoće, ali šutnja prožeta ljubavlju postaje čuvar srca. Ona omogućuje da riječ sazrije prije nego što bude izgovorena.
Mnogi obiteljski sukobi bili bi ublaženi kada bismo naučili zastati prije nego što odgovorimo. Mnoge bismo rane spriječili kada ne bismo svaku misao odmah pretvorili u riječ. Sveti Šarbel nas uči da šutnja nije slabost, nego snaga čovjeka koji ne dopušta da njime upravlja prvi nalet osjećaja.
Tišina je također nužna za razlučivanje. Kada smo preplavljeni mišljenjima drugih, medijima, porukama i stalnim uspoređivanjem, teško prepoznajemo što Bog od nas želi. Možemo donositi odluke iz straha, povrijeđenosti ili želje da zadovoljimo očekivanja okoline, a zatim ih nazivati Božjom voljom. Istinska tišina razotkriva naše skrivene motive.
U ovoj devetnici ne trebamo se bojati tišine. Možda ćemo u njoj osjetiti tugu, prazninu ili nemir, ali upravo ondje Bog želi doći. Tišina nije mjesto u kojem smo sami sa svojim problemima, nego mjesto u kojem dopuštamo Kristu da uđe u njih. Kada pred Njim prestanu naše riječi, počinje molitva srca.
Ispit srca
Bježim li od tišine zato što se bojim suočiti sa sobom? Koristim li riječi da bih se branio, dokazivao ili ranjavao druge? Odvajam li svakoga dana barem nekoliko trenutaka za tišinu pred Bogom?
Nakana drugoga dana
Molimo za oslobođenje od unutarnjega nemira, tjeskobe i rastresenosti; za mudrost u govoru, prestanak ogovaranja i sposobnost slušanja Boga i bližnjih.
Molitva
Sveti Šarbelu, čovječe svete šutnje, zagovaraj me da se moje srce oslobodi buke koja mi priječi čuti Gospodina. Nauči me šutjeti bez gorčine, slušati bez osuđivanja i govoriti samo ono što služi istini i ljubavi.
Isprosi mi milost da ne moram uvijek imati posljednju riječ, da se ne opravdavam po svaku cijenu i da ne uzvraćam ranjavajućom riječju. Očisti moj jezik od ogovaranja, pretjerivanja, klevete i prigovaranja.
Pomozi mi pronaći svoju unutarnju pustinju, mjesto svakodnevnoga susreta s Bogom. Neka u meni utihnu strah, nepovjerenje i nemir kako bih u blagom glasu Duha Svetoga prepoznao put kojim trebam ići. Amen.
- Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Sveti Šarbelu, moli za nas.
TREĆI DAN - 17.07.
Sveti Šarbel i molitva koja postaje život
Biblijska riječ
„Molite bez prestanka.“ 1 Sol 5,17
„Kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se Ocu svomu koji je u skrovitosti.“ Mt 6,6
Razmatranje
Za svetoga Šarbela molitva nije bila samo jedan dio dana, nego način postojanja. On nije molio samo kada je imao određenu potrebu, kada je osjećao duhovnu utjehu ili kada je očekivao čudo. Molio je zato što je ljubio Boga. Molitva je bila disanje njegove duše, prostor u kojem je primao život i prinosio ga natrag Gospodinu.
Mnogi se ljudi mole samo dok traje nevolja. Kada se teškoća ublaži, molitva slabi; kada se odgovor ne pojavi dovoljno brzo, dolazi razočaranje. Takva molitva lako se pretvori u pokušaj da Boga uvjerimo da izvrši našu volju. Sveti Šarbel pokazuje drukčiji put. Istinska molitva ne mijenja samo okolnosti, nego ponajprije mijenja molitelja. Ona srce usklađuje s Božjom voljom, čisti naše želje i daje nam snagu da prihvatimo ono što ne možemo odmah razumjeti.
Isus govori o molitvi u skrovitosti. Ta skrovita soba nije samo fizičko mjesto nego dubina srca u kojoj čovjek prestaje glumiti pred Bogom. Ondje više nema potrebe izgledati snažno, pobožno ili uspješno. Pred Bogom možemo biti siromašni, zbunjeni, ranjeni i umorni. Molitva počinje istinom. Bog ne ozdravlja sliku koju o sebi pokušavamo prikazati, nego stvarnu osobu koja Mu se otvara.
Sveti Šarbel u molitvi nije tražio izvanredna iskustva. Njegova vjernost nije ovisila o osjećajima. Postoje dani kada je molitva laka i ispunjena utjehom, ali postoje i razdoblja suhoće u kojima se čini da Bog šuti. Upravo tada molitva postaje čin čiste vjere. Kada ne osjećamo ništa, a ipak ostajemo pred Gospodinom, govorimo Mu da ga ne ljubimo samo zbog Njegovih darova.
Moliti bez prestanka ne znači neprestano izgovarati molitvene obrasce, nego živjeti u svjesnosti da smo u Božjoj prisutnosti. Rad, obiteljske obveze, bolest i svakodnevni susreti mogu postati molitva kada ih prinosimo Bogu. Jednostavan zaziv: „Isuse, uzdam se u Tebe“, izgovoren usred straha, može otvoriti srce milosti. Zahvala prije jela, kratka molitva za osobu koju susrećemo ili prikazanje vlastite boli mogu cijeli dan pretvoriti u bogoslužje.
U molitvi svetoga Šarbela bilo je mnogo zastupanja. Iako se povukao od svijeta, nije postao ravnodušan prema svijetu. Pustinjak je u srcu nosio potrebe Crkve i čovječanstva. Istinska samoća s Bogom nikada ne zatvara srce, nego ga širi. Što je čovjek bliže Bogu, to dublje osjeća tuđu bol.
Danas nas sveti Šarbel poziva da obnovimo svoju molitvu. Ne trebamo početi velikim odlukama koje ćemo ubrzo napustiti. Potrebno je odrediti vjerno vrijeme susreta s Bogom, otvoriti Sveto pismo, ostati u tišini i iskreno Mu govoriti. Ustrajnost je važnija od množine riječi.
Ispit srca
Molim li samo kada nešto trebam? Odustajem li kada ne dobijem brz odgovor? Jesam li pred Bogom iskren ili se skrivam iza naučenih riječi? Postoji li u mome danu redovito vrijeme posvećeno molitvi?
Nakana trećega dana
Molimo za obnovu osobne i obiteljske molitve, za one koji su izgubili vjeru, za ljude koji ne mogu moliti zbog žalosti, duhovne suhoće ili očaja te za milost ustrajnosti.
Molitva
Sveti Šarbelu, vjerni čovječe molitve, izmoli mi srce koje traži Boga ne samo u nevolji nego u svakom trenutku života. Nauči me ustrajati kada ne osjećam utjehu, kada ne razumijem Božju šutnju i kada se odgovor na moje molitve odgađa.
Pomozi mi da pred Bogom budem iskren, da Mu otvorim svoje rane, strahove i slabosti. Neka moja molitva ne bude pokušaj da Boga podložim svojoj volji, nego put kojim se moja volja predaje Njegovoj ljubavi.
Sveti Šarbelu, nosi pred Gospodina moju nakanu i sve one za koje sam dužan moliti. Daj da i moj svakodnevni rad, trpljenje i služenje postanu neprestana molitva. Amen.
- Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Sveti Šarbelu, moli za nas.
ČETVRTI DAN - 18.07.
Sveti Šarbel i otajstvo Presvete Euharistije
Biblijska riječ
„Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“
Iv 6,54
„Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.“ Lk 22,19
Razmatranje
Središte života svetoga Šarbela nije bila njegova pokora, šutnja niti pustinja, nego Isus Krist prisutan u Presvetoj Euharistiji. Sve ostalo izviralo je iz oltara i vraćalo se oltaru. Svetu Misu nije doživljavao kao jednu među mnogim pobožnostima, nego kao sakramentalno uprisutnjenje Kristove žrtve i najveći susret neba i zemlje.
U Euharistiji Krist ne daje samo neku milost ili duhovnu pomoć; daje samoga sebe. Kruh postaje Njegovo tijelo, vino Njegova krv, a čovjek je pozvan primiti Onoga koji je za njega umro i uskrsnuo. Zato sveti Šarbel pristupa oltaru s dubokim strahopoštovanjem. Za njega Misa nije bila navika, predstava ili dužnost, nego ulazak u Kristovo predanje Ocu.
Kada vjernik sudjeluje na Misi, nije samo promatrač. Pozvan je zajedno s Kristom prinijeti sebe. Na oltar donosimo svoje radosti, bolesti, odnose, neuspjehe, rad i sve ono što ne razumijemo. Svećenik prikazuje kruh i vino, ali cijela zajednica pozvana je prinijeti vlastiti život kako bi u Kristu postao žrtva ljubavi.
Sveti Šarbel razumio je da Euharistija traži preobrazbu. Ne možemo primati Kristovo tijelo, a ostati ravnodušni prema Njegovu tijelu koje trpi u bližnjemu. Ne možemo govoriti „Amen“ na pričesti, a u srcu uporno čuvati mržnju, prijezir i nepraštanje. Euharistija je sakrament jedinstva, pa nas poziva da uklanjamo ono što razara zajedništvo.
Mnogi pristupaju Misi rastreseno, kasne bez opravdanog razloga, odlaze prije završetka ili se pričešćuju bez unutarnje priprave. Sveti Šarbel nas ne poziva na strah koji udaljava od Euharistije, nego na ljubav koja ponovno otkriva njezinu svetost. Kada shvatimo tko nas čeka u svetohraništu, tada klanjanje prestaje biti prazna tišina, a postaje boravak pred Živim.
Euharistijski život uključuje i prihvaćanje logike lomljenja. Krist se daje kao razlomljeni kruh. Tko se hrani Euharistijom pozvan je dopustiti da i njegov život bude dar. Ponekad želimo primiti Isusa kao utjehu, ali ne želimo s Njim postati kruh za druge. Sveti Šarbel prihvatio je da njegov život bude skriveno razlomljen u molitvi i pokori kako bi postao blagoslov za mnoge.
Četvrti dan devetnice poziva nas da obnovimo odnos prema svetoj Misi, pričesti i klanjanju. Možda se naša nakana neće riješiti onako kako očekujemo, ali nijedno srce koje se iskreno približi Euharistiji ne ostaje isto. Krist nas u pričesti ne dotiče samo izvana, nego ulazi u samu dubinu našega bića.
Ispit srca
Kako sudjelujem na svetoj Misi? Dolazim li pripravljen i zahvalan ili samo iz navike? Pristupam li pričesti pomiren s Bogom i bližnjima? Dopuštam li da me Euharistija učini spremnijim služiti i praštati?
Nakana četvrtoga dana
Molimo za obnovu euharistijske vjere, za svećenike, za one koji su prestali sudjelovati na Misi, za milost dobre ispovijedi i za pomirenje među članovima obitelji.
Molitva
Sveti Šarbelu, veliki ljubitelju Presvete Euharistije, izmoli mi živu vjeru u stvarnu Kristovu prisutnost. Oslobodi me od navike, površnosti i rastresenosti. Nauči me pripravljati se za svetu Misu, slušati Božju riječ i zajedno s Kristom prikazivati svoj život Ocu.
Isprosi mi čisto srce i duboku čežnju za svetom pričesti. Daj da u klanjanju naučim ostati pred Isusom bez žurbe i bez mnoštva riječi. Neka Euharistija ozdravi moje odnose, slomi moju tvrdoću i učini me kruhom ljubavi za bližnje.
Sveti Šarbelu, prinesi moju nakanu na Kristovu oltaru i izmoli mi milost da moj život postane zahvala Bogu. Amen.
- Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Sveti Šarbelu, moli za nas.
PETI DAN - 19.07.
Sveti Šarbel i sloboda poslušnosti
Biblijska riječ
„Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.“ Fil 2,8
„Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“ Lk 1,38
Razmatranje
Poslušnost se suvremenom čovjeku često čini suprotnom slobodi. Mnogi misle da su slobodni tek onda kada nikome ne polažu račune i kada mogu ostvariti svaku svoju želju. Međutim, čovjek može biti izvanjski neovisan, a iznutra zarobljen vlastitim strahovima, nagonima, povrijeđenošću i potrebom za nadzorom. Evanđeoska poslušnost nije slijepo poništavanje razuma, nego slobodno predanje onomu Bogu koji nas poznaje i ljubi više nego mi sami sebe.
Sveti Šarbel živio je poslušnost prema redovničkom pravilu, poglavarima i svakodnevnim obvezama. Njegova pustinjačka želja nije bila samovoljan projekt. Čekao je dopuštenje, prihvaćao razlučivanje zajednice i nije vlastitu duhovnu čežnju stavljao iznad crkvenoga poretka. Upravo je tu vidljiva autentičnost njegove svetosti. Lažna duhovnost često se poziva na izravno nadahnuće, ali odbacuje svaku provjeru, savjet i odgovornost.
Krist je najveći uzor poslušnosti. Njegova poslušnost Ocu nije bila poniženje, nego izraz ljubavi. U Getsemaniju nije zanijekao svoju ljudsku tjeskobu; rekao je: „Neka me mimoiđe ova čaša“, ali je dodao: „Ne moja volja, nego Tvoja neka bude.“ Poslušnost ne znači da ne osjećamo strah ili otpor, nego da ih unosimo u odnos s Ocem i biramo povjerenje.
Ponekad mislimo da bismo bili mirni kada bi se sve odvijalo prema našim zamislima. Međutim, što više pokušavamo kontrolirati ljude i događaje, to više raste tjeskoba. Sveti Šarbel nas uči svetoj raspoloživosti. On je činio ono što mu je bilo povjereno, a ishod je ostavljao Bogu.
Poslušnost se u obiteljskom životu očituje kao spremnost slušati, prihvatiti odgovornost i tražiti zajedničko dobro. U Crkvi se očituje poštovanjem sakramentalnoga i pastirskoga poretka, ali nikada ne znači pristajanje na grijeh, zlostavljanje ili nepravdu. Istinska kršćanska poslušnost uvijek je podložna Božjoj istini i dostojanstvu osobe.
Sveti Šarbel bio je slobodan jer nije morao neprestano provoditi svoju volju. Njegova sigurnost nije počivala na tome da sve razumije, nego na povjerenju da Bog vodi njegov život. Takvu slobodu trebamo i mi, osobito kada se suočavamo s odgodama, zatvorenim vratima i događajima koje nismo izabrali.
Ispit srca
Moram li uvijek provesti svoju volju? Prihvaćam li savjet i ispravak? Nazivam li tvrdoglavost vjernošću, a potrebu za kontrolom razboritošću? Mogu li Bogu predati ishod svoje nakane?
Nakana petoga dana
Molimo za razlučivanje Božje volje, za oslobođenje od tvrdoglavosti i kontrole, za redovnike, svećenike, supružnike i sve koji moraju donositi teške odluke.
Molitva
Sveti Šarbelu, uzore ponizne poslušnosti, isprosi mi slobodno srce koje se ne boji predati Božjoj volji. Oslobodi me od tvrdoglavosti, samovolje i potrebe da uvijek budem u pravu.
Nauči me primati dobronamjeran savjet, priznati pogrešku i čekati Božje vrijeme. Daj da ne koristim duhovne riječi kako bih opravdao vlastite želje, nego da iskreno razlučujem što dolazi od Gospodina.
Kada ne razumijem događaje svoga života, pomozi mi izgovoriti s Isusom: „Oče, ne moja, nego Tvoja volja neka bude.“ Sveti Šarbelu, zagovaraj moju nakanu i isprosi mi mir koji dolazi iz predanja. Amen.
- Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Sveti Šarbelu, moli za nas.
ŠESTI DAN - 20.07.
Sveti Šarbel i čistoća srca
Biblijska riječ
„Blago čistima srcem: oni će Boga gledati.“ Mt 5,8
„Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni.“ Ps 51,12
Razmatranje
Čistoća srca mnogo je šira od tjelesne čistoće. Čisto je srce koje nije podijeljeno između Boga i idola, koje ne živi dvostrukim životom i ne skriva iza pobožne vanjštine sebične nakane. Čistoća je nutarnja cjelovitost čovjeka koji želi gledati ljude, stvari i vlastito tijelo Božjim pogledom.
Sveti Šarbel čuvao je čistoću kroz molitvu, post, rad, poniznost i budnost nad vlastitim mislima. Nije smatrao da je dovoljan samo izvanjski bijeg od napasti. Znao je da korijen grijeha počinje u srcu, ondje gdje čovjek pristaje hraniti neurednu želju, zavist, mržnju ili prikrivenu sebičnost.
Krist ne osuđuje čovjeka zato što je napastovan. Sama napast još nije grijeh. Grijeh se rađa kada slobodno pristajemo uz ono što nas odvaja od Boga. Zato čuvanje srca ne znači živjeti u strahu od svake misli, nego naučiti razlučivati što puštamo da se u nama zadrži i razvija.
Suvremena kultura često tijelo pretvara u predmet, a osobu svodi na privlačnost, uspjeh i korisnost. Čistoća vraća tijelu njegovo dostojanstvo. Ona nas uči gledati drugu osobu kao Božje dijete, a ne kao sredstvo vlastitoga zadovoljstva, potvrde ili kontrole. U braku čistoća znači vjernu i darovanu ljubav, a u celibatu nepodijeljeno srce usmjereno Kristu i služenju.
Čistoću ugrožavaju i prikriveni oblici neurednosti: zavist prema tuđim darovima, bolesna znatiželja, neumjerenost u sadržajima koje gledamo, hranjenje mašte osvetom i potreba da drugima upravljamo. Možemo izvanjski izgledati uredno, a u sebi voditi dugotrajne razgovore mržnje i optuživanja.
Sveti Šarbel nije čistoću gradio vlastitim naporom bez milosti. Znao je da čovjek treba Spasitelja. Zato je čistoća uvijek povezana sa sakramentom pomirenja. U ispovijedi Krist ne ponižava grešnika, nego čisti i obnavlja njegovo dostojanstvo. Priznati grijeh ne znači izgubiti čast, nego prestati živjeti u laži.
Šesti dan devetnice poziva nas da Bogu otvorimo područja kojih se sramimo. Možda postoje navike, ovisnosti, nečisti odnosi ili tajne koje dugo skrivamo. Sveti Šarbel nas vodi Kristu koji ne dolazi osuditi, nego spasiti, ali traži iskrenost i odluku da više ne pregovaramo s grijehom.
Ispit srca
Što dopuštam svojim očima, mislima i mašti? Postoji li u mome životu dvostrukost koju skrivam? Gledam li druge kao osobe ili ih koristim za svoje potrebe? Odgađam li iskrenu ispovijed?
Nakana šestoga dana
Molimo za čistoću srca i tijela, za oslobođenje od ovisnosti, neurednih odnosa i pornografije, za vjernost u braku, za mlade i za milost iskrenoga sakramenta pomirenja.
Molitva
Sveti Šarbelu, čuvaru čistoga srca, zagovaraj me pred Kristom koji jedini može obnoviti čovjeka iznutra. Isprosi mi milost da ne skrivam svoj grijeh, nego da mu ponizno dopustim očistiti me u sakramentu pomirenja.
Čuvaj moje oči, misli, maštu, riječi i odnose. Oslobodi me od svake navike koja obeščašćuje mene ili druge. Daj mi snagu prekinuti s onim što me udaljava od Boga i hrabrost potražiti pomoć kada je sam ne mogu nadvladati.
Neka moje srce ne bude podijeljeno. Isprosi mi čistu nakanu u molitvi, služenju i ljubavi. Sveti Šarbelu, vodi me prema slobodi djece Božje. Amen.
- Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Sveti Šarbelu, moli za nas.
SEDMI DAN - 21.07.
Sveti Šarbel, zagovornik bolesnih i patnika
Biblijska riječ
„On slabosti naše uze i boli ponese.“ Mt 8,17
„Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.“ 2 Kor 12,9
Razmatranje
Mnogi ljudi obraćaju se svetom Šarbelu upravo u bolesti. Svjedočanstva o milostima primljenima po njegovu zagovoru bude nadu, osobito ondje gdje ljudska medicina više ne nalazi rješenje. Ipak, kršćansko razumijevanje ozdravljenja ne smije biti svedeno na očekivanje čudesnoga uklanjanja svakoga trpljenja. Krist je Liječnik cijeloga čovjeka i Njegovo se djelovanje očituje na različite načine.
U Evanđelju Isus ozdravlja bolesnike jer se objavljuje dolazak Kraljevstva u kojem više neće biti smrti, boli ni suza. Svako ozdravljenje znak je konačne pobjede života, ali nije još punina te pobjede. I ljudi koje je Isus tjelesno ozdravio kasnije su ponovno iskusili slabost i smrt. Najveći dar koji Krist donosi jest zajedništvo s Bogom koje ni smrt ne može uništiti.
Sveti Šarbel nije bio ravnodušan prema ljudskoj boli. Njegov strog život i pokora nisu bili prijezir prema tijelu, nego prinos ljubavi. Znao je da trpljenje samo po sebi nije dobro i da Bog ne uživa u ljudskoj boli. Ali kada se neizbježno trpljenje sjedini s Kristovim križem, ono može postati mjesto milosti, sazrijevanja i zagovorne ljubavi.
Bolest često razotkriva koliko smo ranjivi. Ona ruši iluziju da sve držimo pod kontrolom. Čovjek tada prolazi kroz strah, ljutnju, pitanje „zašto“ i kušnju da se osjeti napuštenim. Vjera ne zabranjuje ta pitanja. Isus je na križu izgovorio riječi psalma: „Bože moj, zašto si me ostavio?“ Kršćanska molitva nije poricanje boli, nego njezino unošenje u odnos s Ocem.
Ponekad Gospodin udjeljuje tjelesno ozdravljenje. Ponekad ozdravljenje dolazi postupno kroz medicinu, terapiju, promjenu životnih navika i pomoć drugih ljudi. Ponekad bolest ostaje, ali čovjek prima duboki mir, snagu za nošenje križa i obnovljene odnose. Sve su to oblici Božjega djelovanja, iako ih ne doživljavamo jednako.
Ne smijemo bolesnoga optuživati da nema dovoljno vjere ako ozdravljenje ne dođe. Takve riječi dodatno ranjavaju. Isus se ne odnosi prema bolesniku kao prema krivcu, nego kao prema ljubljenoj osobi. Moliti s vjerom znači pouzdati se u Božju moć, ali i ostaviti Bogu način na koji će odgovoriti.
Sveti Šarbel danas nas uči prinijeti Kristu cijeloga čovjeka: tijelo, dušu, strahove, liječnike, terapije i obitelj. Molitva nije zamjena za medicinsku skrb, nego otvorenost da kroz sve raspoložive putove djeluje Bog, izvor svakoga dobra.
Ispit srca
Nosim li svoju bolest s Bogom ili sam se zatvorio u očaj? Molim li samo za uklanjanje boli ili i za snagu, mir i obraćenje? Jesam li blizu bolesnima ili ih izbjegavam jer me njihova patnja plaši?
Nakana sedmoga dana
Molimo za tjelesno, duševno i duhovno ozdravljenje, za bolesnike, liječnike, medicinsko osoblje, njegovatelje, umiruće, osamljene i obitelji iscrpljene dugotrajnim trpljenjem.
Molitva
Sveti Šarbelu, zagovorniče bolesnih i patnika, prinesi Kristu moju bolest, slabost i svaku ranu koju nosim. Isprosi mi ozdravljenje ako je ono u skladu s Božjom voljom i na dobro moga spasenja.
Zagovaraj liječnike, medicinsko osoblje i sve koji se brinu za bolesne. Daj snagu iscrpljenima, utjehu osamljenima, nadu onima koji su primili tešku dijagnozu i mir onima koji se približavaju kraju zemaljskoga života.
Ako moje trpljenje ne bude odmah uklonjeno, isprosi mi milost da ga ne nosim sam, nego sjedinjen s Kristom. Sačuvaj me od očaja, gorčine i osjećaja napuštenosti. Neka i moja slabost postane mjesto na kojem će se objaviti Božja snaga. Amen.
- Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Sveti Šarbelu, moli za nas.
OSMI DAN - 22.07.
Sveti Šarbel i mir koji nadilazi svako razumijevanje
Biblijska riječ
„Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.“ Iv 14,27
„Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati.“ Mt 5,9
Razmatranje
Mir koji daje Krist nije jednostavna odsutnost problema. Čovjek može izvanjski živjeti bez velikih sukoba, a u sebi biti duboko nemiran. Može imati sigurnost, imetak i uspjeh, a ipak ostati zarobljen strahom od budućnosti, uspoređivanjem i nezadovoljstvom. Kristov mir proizlazi iz pomirenja s Bogom i iz povjerenja da smo u Njegovoj ruci.
Sveti Šarbel živio je u kraju obilježenom vjerskim, društvenim i političkim napetostima. Nije mir gradio javnim govorima, nego dubokim sjedinjenjem s Kristom. Njegova je šutnja postala proročki govor. Pokazao je da se mir u svijetu ne može trajno graditi bez obraćenja srca.
Ratovi među narodima često počinju istom logikom koja razara obitelji: željom za prevlašću, nemogućnošću praštanja, ustrajanjem na vlastitoj pravednosti i pretvaranjem drugoga u neprijatelja. Zato svaki čin pomirenja u obitelji ima šire duhovno značenje. Kada supružnici odbiju hraniti ogorčenost, kada roditelj i dijete ponovno uspostave odnos, kada se prekine lanac osvete, Kraljevstvo Božje postaje vidljivo.
Mirotvorac nije onaj koji izbjegava istinu kako bi sačuvao prividnu harmoniju. Pravi mir nije prešućivanje nepravde niti dopuštanje zlostavljanja. Kristov mir uvijek je povezan s istinom, ali istinom izgovorenom u ljubavi. Ponekad će mir zahtijevati postavljanje zdravih granica, priznanje krivnje ili traženje stručne i pastoralne pomoći.
Sveti Šarbel, pripadnik istočne katoličke tradicije, postao je duhovni znak koji privlači ljude različitih Crkava, naroda i kultura.
Njegov život podsjeća da svetost ima ujedinjujuću snagu. Svetac ne pripada samo jednome narodu; on pripada cijeloj Crkvi i cijelom čovječanstvu jer je potpuno pripadao Kristu.
Mir počinje i pomirenjem sa samim sobom. Neki ljudi godinama nose krivnju koju su već ispovjedili, ne mogu prihvatiti vlastitu prošlost ili se neprestano kažnjavaju. Poniznost znači priznati grijeh, ali i prihvatiti da je Božje milosrđe veće od našega grijeha. Ne možemo postati mirotvorci ako se u nama vodi neprekidni rat samoprezira.
Osmoga dana molimo da Krist uđe u naše sukobe. Nije dovoljno tražiti da promijeni drugu osobu. Potrebno je dopustiti da razotkrije i naš udio u nemiru: oholost, tvrdoću, neizgovorenu zavist, potrebu za kontrolom ili izbjegavanje odgovornosti.
Ispit srca
S kim nisam pomiren? Hranim li stare povrede i u sebi ponavljam optužbe? Tražim li mir pod cijenu istine ili govorim istinu bez ljubavi? Jesam li spreman učiniti prvi razboriti korak prema pomirenju?
Nakana osmoga dana
Molimo za mir u svijetu, osobito na ratom pogođenim područjima, za progonjene kršćane, za jedinstvo Crkve, za pomirenje u obiteljima i oslobođenje od mržnje, osvete i dugotrajnih podjela.
Molitva
Sveti Šarbelu, tihi graditelju mira, zagovaraj naš svijet ranjen ratovima, mržnjom i podjelama. Moli za progonjene, izbjeglice, ranjene, udovice, siročad i sve koji su izgubili dom.
Izmoli mir našim obiteljima. Ondje gdje su riječi prestale, otvori put razgovoru; gdje je zavladala ogorčenost, isprosi milost praštanja; gdje postoji nepravda, daj hrabrost za istinu i obraćenje.
Sveti Šarbelu, oslobodi i moje srce od skrivenoga rata. Nauči me prihvatiti Božje oproštenje, oprostiti sebi i drugima te postati nositelj Kristova mira. Amen.
- Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Sveti Šarbelu, moli za nas.
DEVETI DAN - 23.07.
Sveti Šarbel i pogled prema vječnosti
Biblijska riječ
„Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.“ Iv 11,25
„Ono što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ 1 Kor 2,9
Razmatranje
Život svetoga Šarbela bio je usmjeren prema vječnosti. To ne znači da je prezirao zemaljski život, nego da ga je promatrao u pravome svjetlu. Znao je da je sve prolazno: zdravlje, snaga, ugled, imetak i ljudski planovi. Samo Bog ostaje i samo ono što je učinjeno u ljubavi ima vječnu vrijednost.
Suvremeni čovjek često živi kao da smrti nema. O njoj se govori tek kada više nije moguće izbjeći je. Međutim, kršćansko spominjanje smrti nije mračna opsjednutost, nego poziv na mudrost. Tko zna da je život dar i da će jednom stati pred Boga, drukčije koristi vrijeme, riječi, novac i odnose.
Sveti Šarbel nije čekao posljednje dane da se pripremi za susret s Gospodinom. Svaka njegova molitva, Misa, pokora i poslušnost bila je svakodnevno umiranje sebi kako bi Krist u njemu živio. Zato tjelesna smrt za njega nije bila ulazak u nepoznatu tamu, nego konačan prijelaz Onomu kojemu je već pripadao.
Kristovo uskrsnuće temelj je kršćanske nade. Mi ne vjerujemo samo da duša nekako nastavlja živjeti, nego ispovijedamo uskrsnuće tijela i život budućega vijeka. Bog će obnoviti čitavoga čovjeka. Smrt nema posljednju riječ jer je Krist ušao u njezinu tamu i razorio njezinu vlast.
Ta nada ne uklanja žalost zbog smrti voljenih osoba. Isus je plakao na Lazarovu grobu. Kršćanin može istodobno tugovati i nadati se. Vjera ne znači da bol nestaje, nego da bol više nije bez smisla. Naši pokojni nisu iščezli u ništavilu. Povjeravamo ih Božjemu milosrđu, molimo za njih i iščekujemo ponovno zajedništvo u Kristu.
Pogled prema vječnosti također nas oslobađa od pretjeranoga straha za zemaljske ishode. Možda nećemo ostvariti sve planove, možda nećemo doživjeti priznanje niti vidjeti plod svega što smo činili. Sveti Šarbel za života nije mogao vidjeti koliko će njegovo skriveno predanje dotaknuti svijet. Bog čuva plodove koji su našim očima nevidljivi.
Na završetku devetnice pozvani smo predati Gospodinu svoju nakanu, ali i svoj životni završetak. Najveća milost nije samo da dobijemo ono što trenutno želimo, nego da ustrajemo u vjeri do kraja, primimo milost dobre smrti i uđemo u zajedništvo Presvetoga Trojstva.
Ispit srca
Živim li kao da je zemaljski život sve što postoji? Što bih promijenio kada bih znao da mi je vrijeme ograničeno? Jesam li pomiren s Bogom i ljudima? Molim li za pokojne i pripremam li se za vječnost?
Nakana devetoga dana
Molimo za milost ustrajnosti do kraja, za umiruće, za pokojne, za one koji se boje smrti, za obraćenje u posljednjem času i za dar vječnoga života.
Molitva
Sveti Šarbelu, ti koji sada gledaš lice Boga kojemu si cijeloga života služio, zagovaraj me da u vjeri ustrajem do kraja. Oslobodi me od neurednoga straha pred smrću i nauči me svaki dan živjeti kao dar.
Moli za umiruće, osobito za one koji su sami, nepripravljeni ili udaljeni od Boga. Isprosi im milost obraćenja, pomirenja i pouzdanja u Božje milosrđe. Zagovaraj naše pokojne da budu očišćeni i primljeni u puninu nebeske radosti.
Sveti Šarbelu, kada završi moj zemaljski put, pomozi mi susresti Krista ne kao stranca, nego kao Gospodina kojega sam ljubio, kojemu sam se nadao i kojemu sam povjerio svoj život. Amen.
- Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Sveti Šarbelu, moli za nas.
Završna molitva za svaki dan
Gospodine Isuse Kriste, Ti si jedini Spasitelj čovjeka, liječnik duše i tijela, pobjednik nad grijehom i smrću. Zahvaljujemo Ti za svetoga Šarbela, tihoga svjedoka Tvoje prisutnosti, čovjeka molitve, Euharistije, pokore i potpunoga predanja.
Po njegovu zagovoru usliši molitvu koju Ti prinosimo. Udijeli nam traženu milost ako ona vodi većoj slavi Tvoga imena i našem istinskom dobru. Ne dopusti da tražimo samo Tvoje darove, a zaboravimo Tebe, Darivatelja svakoga dobra.
Ozdravi ono što je u nama ranjeno, oslobodi ono što je zarobljeno, prosvijetli ono što je u tami i oživi ono što je duhovno umrlo. Obnovi vjeru u našim obiteljima, vrati mir u narušene odnose i daj nam snagu oprostiti onima koji su nas povrijedili.
Nauči nas prihvatiti križ bez očaja, moliti bez prestanka, ljubiti Euharistiju i živjeti u čistoći srca. Daj da po primjeru svetoga Šarbela ne tražimo ljudsku slavu, nego da naš život, makar skriven i nepoznat, bude potpuno prinesen Tebi.
Tebi predajemo svoje zdravlje i bolest, radost i žalost, prošlost i budućnost, život i smrt. Neka se u nama i po nama vrši Tvoja sveta volja.
Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Molitva potpunoga predanja po zagovoru svetoga Šarbela
Gospodine, predajem Ti sve što jesam i sve što imam. Predajem Ti svoje misli koje ne mogu smiriti, pitanja na koja nemam odgovora, strahove koje drugima ne pokazujem i rane koje još uvijek bole. Predajem Ti osobe koje volim, odnose koji su narušeni, bolesti koje me opterećuju i budućnost koju ne mogu nadzirati.
Po zagovoru svetoga Šarbela daj mi milost da prestanem bježati od Tvoje prisutnosti. Nauči me šutjeti pred Tobom, slušati Tvoju riječ, hraniti se Euharistijom i ostati vjeran kada ne osjećam utjehu.
Odričem se nepovjerenja, očaja i uvjerenja da sam prepušten samome sebi. Vjerujem da me ljubiš, da me ne napuštaš i da nijedna moja suza nije izgubljena pred Tobom.
Sveti Šarbelu, prati me svojim zagovorom. Vodi me Kristu, čuvaj me u kušnjama, moli za moje ozdravljenje i pomozi mi da u svemu tražim Božju volju.
Gospodine, neka moj život postane Tvoja molitva, moje trpljenje Tvoj prinos, moje riječi Tvoj mir, a moje srce Tvoje prebivalište. Amen.
Zazivi svetom Šarbelu
Sveti Šarbelu, čovječe potpunoga predanja, moli za nas.
Sveti Šarbelu, ljubitelju tišine, moli za nas.
Sveti Šarbelu, učitelju molitve, moli za nas.
Sveti Šarbelu, vjerni služitelju oltara, moli za nas.
Sveti Šarbelu, zaljubljeniče Presvete Euharistije, moli za nas.
Sveti Šarbelu, uzore poniznosti i poslušnosti, moli za nas.
Sveti Šarbelu, čuvaru čistoće srca, moli za nas.
Sveti Šarbelu, prijatelju siromašnih i malenih, moli za nas.
Sveti Šarbelu, utjeho bolesnih, moli za nas.
Sveti Šarbelu, zagovorniče ranjenih i obeshrabrenih, moli za nas.
Sveti Šarbelu, pomoćniče obitelji u nevolji, moli za nas.
Sveti Šarbelu, glasniče Kristova mira, moli za nas.
Sveti Šarbelu, moste između Istoka i Zapada, moli za nas.
Sveti Šarbelu, svjedoče nade u uskrsnuće, moli za nas.
Sveti Šarbelu, moćni zagovorniče pred prijestoljem Božjim, moli za nas.
Pomolimo se.
Bože, koji si svetoga Šarbela u skrovitosti pustinjačkoga života sjedinio s mukom i slavom svoga Sina, po njegovu zagovoru udijeli nam milost da u svim okolnostima života ostanemo vjerni Kristu, nosimo svoj križ u nadi i jednom prispijemo u radost vječnoga zajedništva s Tobom. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Proširena devetnica sastavljena prema životu i duhovnosti svetoga Šarbela;
Razmatranja, ispit srca, nakana pojedinog dana i molitve priredio autor kateheo.hr
Foto: D.Z. (sveti Šarbel)