18.11. do 26.11.
Svakoga dana na početku molitve izreci svoju nakanu.
Reci Bogu što želiš, ali mu povjeri i ono što se u tebi događa dok čekaš odgovor.
Možda ćeš tek tijekom devetnice pronaći riječi za strah, čežnju ili zahvalnost koju ta nakana nosi. Neka te Čudotvorna medaljica podsjeća da svoju nadu polažeš u Boga i da te Marija svojim zagovorom prati na putu prema Kristu.
Svakodnevni početak
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Marijo, Majko Isusova i Majko naša, dolazim pred tebe s pouzdanjem. Prinesi Gospodinu ono što nosim u srcu. Pomozi mi da pred njim mogu iskreno govoriti o onome čemu se nadam i o onome čega se bojim. Izmoli mi srce koje sluša njegovu riječ i ima povjerenja da je može živjeti. Amen.
PRVI DAN - 18.11.
Marijo, učini moje srce otvorenim Bogu
Navještenje · Lk 1,26–38
Kad pred Bogom tražim put, često bih htio da mi pokaže kako će se sve završiti.
Lakše mi je pristati na promjenu kad mogu procijeniti koliko će me stajati i hoću li se snaći. Iza potrebe za sigurnošću katkad prepoznajem vrlo osoban strah.
Što ako izgubim nešto do čega mi je stalo? Što ako se od mene traži više nego što mogu dati? Moguće je da već neko vrijeme razabirem koji bi korak bio dobar, ali ga odgađam dok čekam da nestane svaka dvojba.
U Nazaretu Marija pita kako će se dogoditi ono što joj anđeo naviješta.
Njezino pitanje ima mjesta u susretu s Bogom. Nakon odgovora još uvijek ne zna što će sve proživjeti, ali čuje obećanje da će Duh Sveti sići na nju.
Njezin pristanak počiva na Božjoj blizini.
I ja mogu pred Gospodinom izreći pitanja koja se bojim postaviti. Mogu mu povjeriti čak i dio sebe koji bi najradije odgodio odgovor.
Dok molim za otvoreno srce, mogu se zapitati gdje mi je već danas dano dovoljno svjetla za jedan korak. Možda je to razgovor koji trebam započeti ili dobro koje već mogu učiniti. Upravo u tom malom pristanku moja vjera dobiva konkretan oblik.
Marijo, pomozi mi da Bogu iskreno kažem što me plaši. Izmoli mi pouzdanje da učinim ono što danas prepoznajem kao dobro i da Gospodinu povjerim ono što još ne mogu vidjeti. Amen.
DRUGI DAN - 19.11.
Marijo, nauči me poniznosti
Marijin hvalospjev · Lk 1,46–55
Ponekad tek nakon učinjenoga dobra otkrijem koliko mi je bilo stalo da ga netko primijeti. Kad izostane riječ zahvalnosti, u meni se može javiti gorčina. Još me više zbuni kad netko drugi dobije priliku ili priznanje kojem sam se potajno nadao. Vrijedi zastati uz tu nelagodu. Možda sam dugo imao osjećaj da zaslužujem pažnju samo kad nešto postignem. Možda me tuđi uspjeh podsjeti na dar koji sam zanemario ili na čežnju kojoj još nisam dao ime. Pred Gospodinom mogu priznati koliko želim da moj trud bude viđen.
U hvalospjevu Marija zahvalno govori o svemu što joj je učinio Silni. Raduje se daru i zna komu za njega zahvaliti. Uz nju mogu učiti primati vlastite darove bez nelagode i koristiti ih bez stalnog mjerenja s drugima. To mijenja i način na koji primam ispravak. Mogu priznati pogrešku jer moja vrijednost ostaje u Božjim rukama i kad nešto trebam naučiti. Mogu se obradovati tuđemu dobru jer ono ima svoje mjesto uz dobro koje je povjereno meni. Danas ću pred Bogom imenovati jedan svoj dar na kojem želim zahvaliti. Zatim ću pogledati komu taj dar može poslužiti.
Marijo, nauči me radovati se onomu što mi je Bog povjerio. Kad me zaboli što moj trud prolazi nezapaženo, pomozi mi da tu bol iznesem pred Gospodina. Izmoli mi slobodu da priznam pogrešku, primim pomoć i velikodušno podijelim ono što sam primio od Boga. Amen.
TREĆI DAN - 20.11.
Marijo, vodi me Isusu
Svadba u Kani · Iv 2,1–11
U Kani Marija opaža da je ponestalo vina i donosi tu potrebu Isusu. U njezinoj jednostavnosti prepoznajem koliko mi je ponekad teško izgovoriti što nedostaje u mojem životu. Mogu govoriti o svemu što se događa oko mene, a prešutjeti ono što mi je najvažnije. Možda mi nedostaje povjerenja u bliskom odnosu. Možda sam se naviknuo živjeti s tolikom žurbom da više ne primjećujem koliko čeznem za susretom s Gospodinom. Marija me svojim primjerom ohrabruje da Isusu donesem stvarnu potrebu, onakvu kakvu je sada mogu izreći.
Njezina riječ slugama upućuje me na drugi dio molitve. Nakon što Isusu kažem što mi je na srcu, mogu ostati dovoljno dugo da čujem što njegova riječ traži od mene. Sluge u Kani pune posude vodom, obavljajući konkretan posao čiji smisao još ne mogu vidjeti. I meni se odgovor vjere može učiniti sasvim običnim. U evanđelju mogu čuti poziv da prekinem s opravdavanjem neke navike, u ispovijedi iznesem ono što već dugo odgađam ili u euharistiju unesem odluku koju se bojim povjeriti Kristu. Danas ću se pitati koju Isusovu riječ već razumijem dovoljno da je počnem živjeti.
Marijo, donesi Isusu ono što mi nedostaje i pomozi mi čuti njegovu riječ. Izmoli mi spremnost da učinim ono što mi Gospodin povjerava, pa i kada još ne znam kakav će plod iz toga izrasti. Amen.
ČETVRTI DAN - 21.11.
Marijo, pomozi mi služiti drugima
Pohod Elizabeti · Lk 1,39–56
Kad sam opterećen brigama, moj se svijet lako suzi na ono što moram izdržati ili riješiti. Tada mi može promaknuti da netko kraj mene pokušava pronaći pravi trenutak da mi kaže kako je. Mogu se upitati jesam li spreman saslušati odgovor kad pitam kako je nekoj osobi ili već u sebi sastavljam savjet kojim bih skratio razgovor. U služenju se katkad pokaže koliko mi je teško biti uz tuđu nemoć i prihvatiti da ozbiljna patnja traži više vremena nego što bih želio.
Marija nakon navještenja odlazi Elizabeti. I sama nosi otajstvo koje će tek učiti razumijevati, a ipak čini put prema drugoj osobi. U tom se susretu događa i nešto što Marija prima. Elizabeta prepoznaje Božje djelo u njoj i izgovara blagoslov nad njezinom vjerom. Takvo me služenje uči uzajamnosti. Mogu donijeti koliko imam i dopustiti da osoba kojoj pristupam obogati i mene. Danas ću se sjetiti nekoga uz koga mogu biti prisutan na konkretan način. Ako ne znam kakva bi pomoć doista koristila, mogu pitati i poslušati odgovor. Možda ću tako dati upravo ono što toj osobi treba, umjesto onoga što je meni najlakše ponuditi.
Marijo, otvori mi oči za čovjeka pokraj mene. Izmoli mi strpljivost da saslušam, velikodušnost da pomognem i poniznost da i sam primim pomoć kada mi je potrebna. Amen.
PETI DAN - 22.11.
Marijo, ostani sa mnom u kušnjama
Marija pod križem · Iv 19,25–27
U kušnji mogu početi sumnjati u sve na što sam se do tada oslanjao. Molitva koju sam nekada izgovarao s lakoćom odjednom traži napor. Uz ono što me boli javlja se pitanje gdje je Bog i zašto njegova blizina sada izgleda tako skriveno. Katkad se bojim izgovoriti to pitanje jer mislim da bih pred Bogom trebao pokazati više pouzdanja. Ipak, upravo je iskrena riječ o boli možda jedina molitva za koju u tom trenutku imam snage.
Pod križem gledam Mariju koja ostaje uz Isusa dok joj se oduzima onaj koga ljubi. Evanđelje mi ne otkriva kako se ona u tom času osjećala. Pokazuje mi da je bila ondje i da je Isus iz svoje patnje vidio i nju i učenika te ih povjerio jedno drugomu. Ta me riječ dotiče kad se u nevolji povučem i pokušavam sve izdržati u sebi. U času kad još nemam odgovor na pitanje zašto, mogu primiti blizinu osobe kojoj me Gospodin danas povjerava. Možda moj odgovor vjere počinje vrlo jednostavno, tako da nekome kažem kako mi je i dopustim da bude uz mene. Kristova muka i uskrsnuće daju mi nadu da Bog može nositi moj život i kroz ono što sada ne mogu razumjeti.
Marijo, Majko koja si ostala pod križem, budi mi blizu kad mi ponestane snage i riječi. Izmoli mi milost da Bogu kažem kako mi je i da prihvatim blizinu ljudi preko kojih mi pruža pomoć. Amen.
ŠESTI DAN - 23.11.
Marijo, nauči me praštati
Isusova molitva za one koji ga razapinju · Lk 23,33–34
Neke se povrede u meni nastavljaju i dugo nakon događaja. U mislima se vraćam razgovoru i izgovaram sve što tada nisam uspio reći. Želim da osoba koja me povrijedila napokon shvati što je učinila. Ispod ljutnje mogu prepoznati čežnju da netko uzme ozbiljno ono što sam proživio. Zato moj put praštanja može započeti iskrenim imenovanjem onoga što se dogodilo, pred Bogom i, kad mi je potrebno, pred osobom od povjerenja. Istina o povredi daje mi prostor da razumijem i svoju potrebu za sigurnošću, pravednošću ili razmakom.
Isus na križu svoju molitvu upućuje Ocu. U toj gesti prepoznajem mogućnost da Bogu povjerim i svoju bol i osobu čiji mi je postupak nanio zlo. Možda u meni danas postoji tek spremnost da zamolim za prve korake prema praštanju. Mogu pred Kristom priznati da mi se ljutnja vraća i zamoliti ga da me oslobodi želje za osvetom. Mogu istodobno čuvati potrebne granice. Za obnovu odnosa potrebno je da obje strane prihvate istinu i preuzmu odgovornost za svoje postupke. Moj korak danas može biti tiha molitva da Bog postupno oslobodi prostor u mojem srcu koji ta povreda još zauzima.
Marijo, privedi Isusu ono što sam proživio i što me još boli. Izmoli mi snagu da čuvam svoje dostojanstvo, tražim istinu i Bogu predajem želju za osvetom. Neka u meni dozrijeva sloboda za koju danas možda mogu samo moliti. Amen.
SEDMI DAN - 24.11.
Marijo, pomozi mi ustrajati u molitvi
Marija i učenici u molitvi · Dj 1,12–14
Kad dugo molim za istu nakanu, mogu uhvatiti sebe kako svaki dan provjeravam je li se nešto promijenilo. Ako se okolnosti ne pomiču, u meni raste pitanje ima li smisla nastaviti. Kad se tomu pridruži rastresenost, lako mi se učini da Gospodinu mogu prinijeti samo umor i nekoliko nedovršenih rečenica. Možda upravo tada mogu pogledati što se događa ispod površine. Čega se bojim da će čekanje potvrditi? Kakvu sam sliku o Bogu počeo stvarati dok na odgovor čekam dulje nego što sam očekivao?
Marija s učenicima ustraje u molitvi iščekujući obećanoga Duha. Ostaje s njima u vremenu iščekivanja, dok još ne vide što će Božje obećanje značiti za njihov život. S njima mogu učiti ostajati u molitvi bez potrebe da svakog dana donesem zaključak o tome kako me Bog vodi. Ponekad je iskrena rečenica dovoljna da se razgovor ponovno otvori. Ustrajnost mi daje priliku iz dana u dan povjeravati Bogu svoju stvarnu nakanu, a ujedno primijetiti kako se mijenja moj odnos prema vlastitom strahu, drugima i Bogu. Danas mogu pred njim provesti nekoliko minuta i jednostavno mu reći što mi je najteže u ovom čekanju.
Marijo, ti koja si s učenicima ustrajala u molitvi, pomozi mi ostati uz Gospodina i kada mi molitva teško ide. Izmoli mi duh pouzdanja da mu mogu povjeriti i svoju nakanu i umor koji osjećam dok čekam. Amen.
OSMI DAN - 25.11.
Marijo, čuvaj jedinstvo u našim obiteljima i zajednicama
Poziv na poniznost i jedinstvo · Ef 4,1–6
U obitelji ili zajednici mogu iskreno željeti mir, a ipak razgovarati tako da druga osoba odmah osjeti potrebu braniti se. Kad se napetost ponavlja, lako počnem unaprijed tumačiti tuđe riječi prema prijašnjim iskustvima. Tada više slušam ono što očekujem čuti nego ono što mi osoba upravo pokušava reći. Ponekad svoju povrijeđenost iznosim posvuda osim pred osobom s kojom bih trebao razgovarati. Pred Bogom mogu pogledati što me u tom odnosu stvarno boli i kako moja reakcija utječe na druge.
Sveti Pavao povezuje jedinstvo s poniznošću, blagošću i strpljivošću. Te vrline postaju stvarne kad nekome dopustim da završi misao, kad tražim pojašnjenje prije nego što pripišem lošu namjeru ili kad priznam svoj dio odgovornosti. Ako treba otvoriti pitanje nepravde, mogu moliti za jasnoću da govorim o onome što se dogodilo i za ljubav koja će pritom čuvati dostojanstvo osoba kojih se to tiče. Pod križem Isus povjerava Mariju učeniku i učenika Mariji. Ta me riječ podsjeća da su mi ljudi s kojima dijelim dom i zajednicu povjereni i onda kada je teško razgovarati. Danas mogu početi ondje gdje imam utjecaja, u načinu na koji ću se obratiti osobi s kojom je odnos ranjen.
Marijo, Majko Crkve, prinesi Gospodinu naše obitelji i zajednice. Izmoli nam hrabrost da govorimo istinu s ljubavlju i strpljivost da čujemo što drugoga boli. Pomozi mi učiniti svoj dio na putu prema pomirenju. Amen.
DEVETI DAN - 26.11.
Marijo, vodi me da živim vjeru svakoga dana
Marija čuva događaje u srcu · Lk 2,19
Na kraju devetnice vraćam se nakani s kojom sam započeo. Možda se dogodilo nešto čemu sam se nadao i sada želim zahvaliti. Možda još nosim isto pitanje i potrebno mi je vremena da ga iznova povjerim Gospodinu. Mogu se osvrnuti na dane molitve i prepoznati što je u njima došlo na vidjelo. Možda sam jasnije imenovao ono što me boli, dopustio nekome da mi pomogne ili prepoznao dobro koje sam dugo odgađao. Mogu pred Bogom ostati i s razočaranjem ako ga osjećam. I ono pripada mojemu životu koji mu povjeravam.
Marija čuva događaje u srcu i razmatra ih. Njezin me primjer uči dati vremena onomu što tek počinjem razumijevati. Kad poslije devetnice primijetim medaljicu koju nosim, ona me može podsjetiti na riječ koju želim sačuvati i na jednu odluku kroz koju će ta riječ ući u moju svakodnevicu. Možda ću odvojiti vrijeme za evanđelje prije nego što me preuzmu dnevne obveze. Možda trebam dogovoriti razgovor, pristupiti sakramentu pomirenja ili nastaviti služiti ondje gdje sam prepoznao nečiju potrebu. Odabrat ću korak koji doista mogu učiniti. Ono što još čekam povjerit ću Bogu dok nastavljam živjeti ono što mi je danas povjereno.
Marijo, hvala ti što me vodiš Isusu. Prinesi mu moju zahvalnost i nakanu koju još nosim. Izmoli mi milost da riječ koju sam primio sačuvam u srcu i da se po njoj vidi kako molim, kako odlučujem i kako ljubim. Amen.
Završetak za svaki dan
Nakon razmatranja i molitve dana izmoli
- Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu
a zatim izgovori zaziv.
O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.
Gospodine Bože, zahvaljujem ti za Mariju, Majku Isusovu i Majku Crkve.
Po njezinu zagovoru učvrsti moju vjeru i usmjeri moje odluke prema dobru. Primi nakanu koju ti povjeravam i usliši je prema svojoj mudrosti i ljubavi.
Daj da ono što sam danas pred tobom prepoznao donesem u svoj život.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Ključne teme devetnice redom su:
- Otvorenost Božjoj volji — poput Marije, učiti reći Bogu „neka mi bude“ i vjerno učiniti sljedeći korak, čak i kad ne vidimo cijeli put.
- Poniznost i zahvalnost — prihvaćati istinu o sebi pred Bogom, prepoznavati darove i služiti bez traženja priznanja.
- Vjernost Kristu — dopustiti da nas Marija vodi Isusu, njegovoj riječi, molitvi i sakramentalnom životu.
- Služenje bližnjima — vjeru pretvarati u konkretna djela ljubavi, pažnje i pomoći.
- Pouzdanje u kušnjama — ostati uz Boga i tražiti njegovu snagu u strahu, žalosti i neizvjesnosti.
- Praštanje i ozdravljenje — predavati Bogu svoje rane, težiti miru i praštati bez poricanja istine ili opravdavanja zla.
- Ustrajnost u molitvi — ostati u razgovoru s Bogom i onda kada nema snažnih osjećaja ili brzog odgovora.
- Zajedništvo i pomirenje — graditi mir u obitelji, župi i drugim zajednicama, uz ljubav, strpljivost i istinoljubivost.
- Svakodnevno življenje vjere — zahvaliti za primljene milosti i ponijeti iz devetnice konkretan korak vjere, nade i ljubavi.
Cijelu devetnicu povezuje jedna središnja nit: Marija nas ne zaustavlja na sebi, nego nas svojim zagovorom i primjerom vodi Kristu te pomaže da vjeru živimo u svakodnevici.