Skip to main content
Home
Kateheo
- da Riječ odzvanja u srcu!
Košarica 0 items

Main navigation

  • MOLIMO ZAJEDNO
    • DEVETNICE
      • Devetnica sv. Franji Ašiškom
      • Devetnica sv. Padre Piju
      • Devetnica uoči Velike Gospe
    • TRODNEVNICE
    • 40 DANA SA SV.MIHAELOM
  • SVJEDOCI VJERE
  • DUHOVNOST
    • RIJEČ
    • RAZMATRANJA
      • Sv. Ignacije Lojolski
    • VIDEO
  • OBITELJ I DOM
    • MOLITVE ZA OBITELJ
    • MOLITVE ZA DOMOVINU
  • FORMACIJA
    • DUHOVNE VJEŽBE
    • U ŠKOLI MARIJINOJ
    • SVETOST POBJEĐUJE
  • IZ ŽIVOTA CRKVE
  • WEBSHOP

Breadcrumb

  1. Home

Od okova ropstva do slobode – 2. dio o navezanostima

www.kateheo.hr
Autor teksta
Damir Zukan, kateheo.hr
Foto
Damir Zukan (Predanje i molitva – Gornji grad Zagreb - Grkokatolici)
KATEHEO RIJEČ

(Iz nagovora održanog na susretu zajednice Maranatha)

„Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!“ (Gal 5,1)

Navezanost na prihvaćanje i pohvalu

Ta navezanost može biti povezana s taštinom, uspoređivanjem i strahom od odbacivanja. Počinjemo ovisiti o tuđem divljenju i mišljenju, a svaku kritiku teško podnosimo. 
Korak prema slobodi jest prihvatiti istinu o sebi i učiti zahvaljivati.

Evo pitanja za mene i za sve vas. Jesam li danas Bogu zahvalio za sebe, za svoje tijelo, za svoj život i za svoje odnose? 
Proširimo malo to pitanje. Jesam li barem jednom u posljednjih sedam dana rekao: „Bože, hvala Ti što si me tako čudesno stvorio“ (usp. Ps 139,14)? 
Budimo iskreni. Koliko se često pogledamo i odmah pomislimo: „Moram na dijetu“, „Ovo mi smeta“ ili „Da je barem nešto na meni drukčije“?

Zahvalnost nam pomaže da se oslobodimo takvih misli. „Hvala Ti za moju ženu, hvala Ti za djecu, hvala Ti za posao. Hvala Ti što mogu hodati, raditi, stvarati i pisati.“ Sve nam to tako lako postane samo po sebi razumljivo, a jednom će doći trenutak kad nas više neće biti.

Drugi je korak učiniti nešto dobro i sačuvati to za sebe. Danas mogu učiniti dobro djelo za koje nitko neće znati. Mogu pomoći starijoj osobi, a da poslije ne prepričavam kako sam izvadio dvjesto eura iz novčanika i dao joj ih. U zahvalnosti i u dobru učinjenom u skrovitosti možemo iskusiti radost i blagost koje ne ovise o tome hoće li nas itko pohvaliti.

Navezanost na kontrolu i samovolju

Potreba da sve držim u svojim rukama pokazuje koliko teško vjerujem Bogu i drugima. 
„Ja najbolje znam. Bože, Ti stani sa strane, sad ću Ti pokazati kako se to radi.“ 
Ljudi, koliko sam gluposti napravio jer sam mislio da najbolje znam! 
Nešto se događa, a ja se ne sjetim jednostavno zavapiti: „Bože, pomozi mi.“ Pokušavam svojim snagama, svojim znanjem, svojim sposobnostima. I ne ide, i ne ide, i ne ide. Tek mi na kraju padne na pamet da se mogu pomoliti.

Jednom mi je baš u tom trenutku trebalo nešto ispisati. Pisač radi, računalo radi, signala ima, a ništa se ne ispisuje. Provjeravam ima li tonera, ima li papira, pritišćem sve što mogu, pa ga malo lupnem, pa malo jače. I ništa. Onda sam rekao: „Bože, sve je kako treba, a ne radi. 
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, neka u ime Isusa Krista ova oprema proradi.“ 
I odjednom čujem kako izlazi list za listom. Ispisalo se sve što sam toliko puta poslao na ispis! U toj sam jednostavnoj situaciji prepoznao Božji poziv na povjerenje. Kad se nešto pokvari, treba to popraviti, a i u takvim sitnicama mogu se učiti vjerovati da Bog vodi moj život.

Iza potrebe za kontrolom može stajati i strah od nemoći. Koliko smo puta nekome željeli pomoći i olakšati mu, a jednostavno nismo mogli? Teško podnosimo i neizvjesnost. Mene je Bog upravo u tome tesao. Htio sam unaprijed znati kamo vodi svaki moj korak. A sjetite se Abrahama. Bog ga poziva da iziđe iz svoje zemlje i ode u zemlju koju će mu pokazati. Zamislite kako je bilo doći kući i reći: „Idemo odavde. Bog nas šalje.“ „A kamo?“ Upravo u toj neizvjesnosti dolazi poziv na iskorak u vjeri. Bog kaže: „Izađi“, a ja se ne mičem jer ne mogu sve kontrolirati. I opet se vraćam na pitanje koliko doista vjerujem Božjoj riječi.

Možemo i iz brige za nekoga početi upravljati njegovim životom. To se događa u prijateljstvima, u braku, u odnosu s djecom. Kažem da se brinem, a onda drugoj osobi određujem što mora učiniti. Ili čvrsto držim ono što sam dobio od Boga, neku spoznaju ili iskustvo, kao da sam osvojio područje koje više ne smijem pustiti. Bog me poziva da otvorim ruku kako bih mogao primiti nešto novo, a ja se držim onoga što mi je poznato. „Bog mi je 1997. rekao ovo.“ Dobro, a što ti je rekao danas?

Duhovno rastem kad naučim razlikovati vlastitu odgovornost od odgovornosti druge osobe i od onoga što trebam povjeriti Bogu. Odgovaram za ono što ja činim. 
Ako vidim da netko ide u pogrešnom smjeru, mogu mu kao brat reći: „Draga sestro, mislim da to nije dobro.“ Na njoj je hoće li primiti taj savjet. Prorok Ezekiel govori upravo o odgovornosti da upozorim drugoga kad me Bog na to pozove. Ja mogu upozoriti, a druga osoba odgovara za svoj izbor (usp. Ez 33,7–9).

Navezanost na osobu

Na posesivnost sam uvijek bio osjetljiv i protiv nje sam se bunio. A i sam sam znao vezati druge ljude uza se. U obitelji, prijateljstvu ili vezi posesivnost i ljubomora mogu dovesti do toga da drugu osobu želim posjedovati. Teško mi je kad vidim da ljudi jedni druge gledaju kao trofeje. Poznajem nekoga tko je poznat pa se time hvalim. Od tuđeg imena pokušavam sebi napraviti ugled.

S određenim duhovnicima više sam puta razgovarao o ljudima koji su se javno pozivali na njih kao na svoje duhovnike, a svojim ponašanjem stvarali probleme. Kad bih nazvao određenog duhovnika i rekao mu da se neka osoba poziva na njega, znao bi mi odgovoriti da za nju nikad nije čuo. „Ali kaže da moli s vama.“ „Pa može doći na misu. Svi na misi mole sa mnom.“ Tako i ja mogu isticati tko mi je duhovnik, kao da njegovo ime daje težinu svemu što kažem. Vrijedi se zapitati zašto mi je toliko važno pozivati se na tuđu blizinu i ugled.

Kako izlazimo iz navezanosti na osobu? Možeš li toj osobi dati slobodu? Bio sam u vezi u kojoj mi je bilo teško. Znao sam da to nije to, ali bojao sam se samoće i odbacivanja pa sam ostajao. Jedna mudra osoba dala mi je savjet: „Ako želiš biti s tom osobom i ako je ona za tebe, moraš je pustiti.“ U tom mi se trenutku srušio svijet. Ali upravo mi je to trebalo. Dati osobi slobodu da bude ono što jest i da sama odluči hoće li biti sa mnom. Budi ono što trebaš biti i dopusti drugoj osobi da bude ono što jest, bez pokušaja da joj krojiš život.

Navezanost na novac, stvari i posao

Iza navezanosti na novac, stvari ili posao često je želja da budem siguran. Iz te želje može se razviti pohlepa. Želim više. Po kojoj cijeni? Tako počinjemo gomilati jer se bojimo da nam neće biti dovoljno.

Sjetite se početka pandemije i zatvaranja. Iz trgovina su ljudi izlazili s kolicima punima toaletnog papira. Sjećam se koliko mi je to bilo smiješno, ali pogledajte što se dogodilo. Proširio se strah da nečega neće biti pa su ljudi počeli stvarati zalihe da bi se osjećali sigurnije. Slično se možemo ponašati s novcem i sa stvarima koje posjedujemo.

Što mi je važnije, ono što mogu skupiti i sačuvati ili povjerenje u Boga? Kad vjerujem da se On brine za mene, mogu se pobrinuti za ono što mi je potrebno i živjeti bez stalnog straha da neću imati dovoljno.

Navezanost na užitak

Netko voli slatko, kolače, a netko više voli janjetinu. I jedno i drugo lako postane područje neumjerenosti ako nam užitak služi da pobjegnemo od nečega što nam je neugodno.

Što zapravo tražim kad posegnem za još jednom čokoladom? Očekujem li da ću se zbog toga osjećati sretnije? Ja vam mogu reći da nakon jedne ili dvije table čokolade nisam nimalo sretniji. Samo sam napuhaniji. Vrijedi pogledati što se događa u meni kad od hrane ili drugog užitka očekujem da mi donese olakšanje koje tražim.

Navezanost na povrede i gorčinu

Možemo biti navezani i na vlastite povrede, gorčinu i stanje u kojem se nalazimo. Ta nas navezanost može poticati na osvetoljubivost. Neprestano se vraćamo osobi koja nam je nešto učinila. U glavi vrtimo što bismo joj trebali reći, što bi ona trebala učiniti i kako bi se cijela stvar trebala završiti. Tu osobu možda dvije godine nismo vidjeli, a u mislima je vidimo svaki dan.

Čekam da mi jednoga dana pokuca na vrata i kaže: „Oprosti mi, pogriješio sam.“ I već zamišljam kako ću tada likovati jer je napokon priznala što mi je učinila. U međuvremenu ostajem vezan uz svoju povredu. Gospodin me poziva da prestanem hraniti gorčinu. Ponekad treba napraviti rez, osobito kad se loše postupanje nastavlja. Mogu postaviti granicu i prestati iz dana u dan proživljavati isti razgovor u glavi. Moja sloboda može početi i prije nego što dobijem ispriku koju čekam.

Navezanost na duhovne doživljaje

Ljudi moji, ovdje smo pravi majstori! Možemo se navezati na posebne osjećaje, poruke, proroštva ili na uvjerenje da smo u molitvi nezamjenjivi. „Kad mene nema, susret vam nije tako snažan. A kad ja dođem i počnem moliti, onda je to nešto drugo.“ Koliko toga možemo umisliti i u duhovnom životu!
Kad u molitvi nema posebnih osjećaja, brzo zaključimo da molitva nije bila snažna. 
Znamo svesti djelovanje Duha Svetoga na trnce po tijelu. Jednom smo ih osjetili u molitvi i otad očekujemo da svaki put bude tako. A možda me Duh Sveti danas potiče da oprostim. Hoću li čekati da prođu trnci ili da osjetim leptiriće prije nego što oprostim?

Slično je s posebnim porukama. „Idem k toj osobi jer kad se ona pomoli, dobijem takvu poruku da od nje živim pet dana.“ Kad netko drugi moli i kaže mi nešto jednostavno, ne znam što bih s tim. Ako u molitvi primim riječ, trebam je razlučiti i po njoj živjeti. Koliko ću je ozbiljno uzeti ne ovisi o tome koliko mi se u prvi trenutak učinila posebnom.

Čega se toliko bojim izgubiti?

Zastani sada i razmisli. Čega se toliko bojim izgubiti? Blisku osobu? Posao? Neki odnos? Priznaj sebi što je to. Upravo na tom mjestu pozvani smo otvoriti se Bogu. „Straha u ljubavi nema“, kaže Božja riječ (1 Iv 4,18).

Da bih živio tu slobodu, treba mi vrijeme s Bogom. Trebam Mu dopustiti da uđe u moj život. Sloboda počinje spoznajom komu pripadam. Kad počnem živjeti iz svijesti da pripadam Bogu, moja sloboda raste. Vrijeme provedeno u Njegovoj prisutnosti blagoslovljeno je vrijeme u kojem se učim toj slobodi.

Prije mnogo godina otkrio sam euharistijsko klanjanje. U početku sam dolazio s molitvenicima i htio izmoliti sve što sam za taj dan zacrtao. A onda sam u molitvi prepoznao poziv da jednostavno ostanem pred Gospodinom i gledam Ga. Prva mi je misao bila: „To nije od Boga. Pa ja moram nešto moliti!“ Dok držim molitvenik u ruci, dok nešto govorim ili za nešto konkretno vapim, imam osjećaj da će se nešto dogoditi. A Gospodin me pozivao: „Budi u mojoj prisutnosti i gledaj me.“

Znao sam satima biti pred Presvetim i samo Ga gledati. Bez ijedne izgovorene molitve ili vapaja. „Tu sam i gledam Te.“ Plod toga bio je da se moje srce počelo mijenjati. Gospodin mi je otkrivao što mi treba i onda kad sam ja mislio da mi treba nešto drugo. I to je sloboda.

Tko sam u Kristu?

Dvije bih stvari želio da ponesemo iz ove teme. 
Prva je pitanje vlastitog identiteta. Tko sam ja u Kristu? Mogu li s vjerom i slobodom reći: „Ja sam ljubljeni sin Božji“? Mogu li živjeti iz te istine? Ako je prihvatim, ona će mijenjati i način na koji se odnosim prema svojim strahovima, brigama i navezanostima. 
Ako kažem da sam ljubljeni sin Božji, a i dalje svaku odluku donosim iz straha, vrijedi se zapitati koliko sam toj istini dopustio da uđe u moj život.

Druga je stvar odluka da se oduprem onomu što me zarobljava. 
Brate, sestro, vrijeme je da ropstvu kažeš: „Dosta.“ To je duhovni boj. Isus pita i tebe i mene: „Želiš li se promijeniti? Želiš li prestati živjeti u tom stanju?“

Želiš li moliti? Želiš li više razmatrati Božju riječ? „Naravno da želim.“ A zašto onda to ne činim? Što me sprječava da svaki dan odvojim vrijeme za osobnu molitvu? 
Što me sprječava da otvorim Božju riječ i nad njom zastanem? Nedostatak vremena? Posao? Životne brige? Odgovorimo iskreno. Tu se krije konkretan korak prema slobodi.

Možda nam na kraju treba jedan duhovni šamar. 
Možda mi je ovako još uvijek dovoljno dobro pa se zato ne mičem. 
Ako želim promjenu, trebam nešto konkretno učiniti. Brate i sestro, sretno na tom putu!

„Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!“

Formacija-vjezbe

Najnovije

Susret zajednice Vatra Božje ljubavi - Što bi Isus danas rekao o tvojoj vjeri
Svetost pobjeđuje - 19. dan
Devetnica Gospi od Čudotvorne medaljice
Svetost pobjeđuje - 18. dan
Od okova ropstva do slobode – 2. dio o navezanostima
Svetost pobjeđuje - 17. dan
Svetost pobjeđuje - 16. dan
Od okova ropstva do slobode – 1. dio
Što činim s ljubavlju koja mi je povjerena?
Svetost pobjeđuje - 15. dan

Korisne poveznice

CHARIS.HR

Misionari Monfortanci

 

KONTAKT

Kateheo - obrt za izdavaštvo, trgovinu i ostale usluge
Vlasnik: Damir Zukan
Zvonigradska ulica 14
HR-10 000 Zagreb

Mob: +385 98 77 33 29
E-mail: info@kateheo.hr