TREĆI. DAN - 03.08.
Očeve raširene ruke
Zaziv Duhu Svetomu
Dođi, Duše Sveti. Ti poznaješ dubine moga srca i vidiš sve ono što skrivam od drugih, pa čak i od samoga sebe. Danas Te molim da me oslobodiš svakoga straha koji me udaljava od Oca. Daj mi milost da se ne bojim vratiti se Njegovu zagrljaju, bez obzira na svoju prošlost. Nauči me vjerovati da je Njegovo milosrđe uvijek veće od moga grijeha.
Amen.
Biblijski odlomak
„Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga.“ (Lk 15,20)
Za osobno čitanje: Lk 15,11–32.
Razmatranje
Jedna od najljepših Isusovih prispodoba nije prije svega priča o izgubljenom sinu. Ona je objava Očeva srca. U središtu nije grijeh mlađega sina, niti ogorčenost starijega brata, nego ljubav Oca koji nikada ne prestaje čekati svoju djecu.
Koliko je samo ljudi uvjereno da će ih Bog dočekati prijekorom, optužbom ili kaznom. Mnogi nose sliku Boga koji promatra njihove pogreške, bilježi njihove padove i čeka trenutak da ih osudi. Isus razbija tu laž. U prispodobi otac ne sjedi ravnodušno u kući. On gleda prema putu. Čeka. Nada se. Vjeruje da će se sin vratiti.
Kada ga ugleda u daljini, događa se nešto neočekivano. Otac ne čeka da sin dođe do njega. Ne traži objašnjenja. Ne postavlja uvjete. Trči mu ususret. U tadašnjoj kulturi bilo je gotovo nezamislivo da ugledan stariji čovjek trči. Time Isus želi pokazati koliko je Božja ljubav snažna. Bog nije ravnodušan prema tvojem povratku. On prvi čini korak. On prvi pruža ruku. On prvi grli.
Sin je pripremio govor. Želio je priznati svoje grijehe i zamoliti da bude primljen kao sluga. Međutim, otac mu ne dopušta završiti ono što je pripremio. Zagrljaj dolazi prije objašnjenja. Poljubac dolazi prije pokore. Milosrđe prethodi svemu.
To ne znači da grijeh nije ozbiljan. Naprotiv, grijeh razara čovjeka, ranjava odnose i udaljava srce od Boga. Ali grijeh nikada nema posljednju riječ. Posljednju riječ uvijek ima Božje milosrđe. Sveti Ivan Pavao II. često je ponavljao da je milosrđe „drugo ime ljubavi“, a papa Franjo podsjeća da se Bog nikada ne umara opraštati; umorni postajemo mi, jer se bojimo vratiti Njemu.
Možda i ti nosiš teret prošlih pogrešaka. Možda te proganja osjećaj krivnje zbog odluka koje više ne možeš promijeniti. Možda misliš da si otišao predaleko ili da si previše puta pao. Današnje Evanđelje govori upravo tebi. Dok ti brojiš svoje padove, Otac broji dane tvoga povratka. Dok ti gledaš svoju prošlost, On gleda tvoju budućnost. Dok ti vidiš svoj grijeh, On vidi svoje ljubljeno dijete koje želi vratiti kući.
Povratak Bogu nije put poniženja, nego put ozdravljenja. U sakramentu pomirenja ne dolazimo pred suca koji traži razlog da nas odbaci, nego pred milosrdnog Oca koji želi obnoviti naše dostojanstvo. Zato otac u prispodobi zapovijeda da sinu donesu najljepšu haljinu, stave mu prsten na ruku i obuću na noge. Sve su to znakovi da mu vraća sinovsko dostojanstvo. Bog ne oprašta samo grijehe; On obnavlja čovjeka.
Možda danas nisi daleko od Boga zbog velikoga grijeha, nego zbog polaganoga udaljavanja. Zauzetost, umor, rastresenost ili mlakost mogu jednako tako udaljiti srce od Oca. Današnja riječ poziva te da napraviš prvi korak prema Njemu. Vidjet ćeš da je On već učinio bezbroj koraka prema tebi.
Na kraju ove molitve pokušaj zamisliti Očeve raširene ruke. Ne gledaj najprije sebe. Gledaj Njega. Njegov zagrljaj govori više od tisuću riječi. U njemu nema osude, nego istina koja oslobađa i ljubav koja liječi.
Pitanja za osobno razmatranje
- Nosim li u sebi strah da mi Bog ne može ili ne želi oprostiti?
- Postoji li nešto zbog čega se još uvijek sramim doći pred Boga?
- Jesam li iskusio radost sakramenta pomirenja kao susret s milosrdnim Ocem?
- Kome danas trebam oprostiti kako bih i sam živio Očevu ljubav?
Izazov dana
Ako je moguće, odvoji vrijeme za kratki posjet crkvi i nekoliko minuta provedite pred Presvetim oltarskim sakramentom.
Ako već dugo nisi bio na svetoj ispovijedi, danas odluči odrediti dan kada ćeš pristupiti sakramentu pomirenja.
Tijekom dana više puta polako ponovi: „Oče, vraćam se Tvome srcu.“
Završna molitva
Oče milosrdni, hvala Ti što me nikada ne prestaješ čekati.
Hvala Ti što Tvoja ljubav ne ovisi o mojoj savršenosti, nego o Tvome vjernom srcu.
Danas Ti donosim sve svoje grijehe, slabosti, razočaranja i rane.
Ne želim više bježati od Tebe.
Želim se vratiti u Tvoj zagrljaj.
Obnovi u meni radost spasenja.
Daj da svaki dan sve više živim kao sin, kao kći koji znaju da su bezuvjetno ljubljeni.
Neka Tvoje milosrđe preobrazi moje srce kako bih i ja znao opraštati onima koji su mene povrijedili.
Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.
Misao za zapamtiti
„Bog me ne čeka da postanem savršen. On me poziva da Mu se vratim, jer me ljubi kao svoje dijete.“