Zapali nas, Gospodine: od spoznaje ljubavi do žarke molitve
Cijelo mi je vrijeme na srcu jedan poticaj, i za mene i za sve vas: Bog čezne za nama.
Čezne doći svakome od nas, biti prisutan u našim životima i ispuniti nas svojom ljubavlju. Njegova je čežnja toliko velika da se raduje svakome od nas.
Dok sam razmišljao o toj Božjoj čežnji, otvorila mi se i druga slika: naša čežnja za njim.
Kada počnem spoznavati da sam ljubljen, u meni se otvara prostor za duhovnu promjenu i rast. Spoznaja da me Bog voli mijenja način na koji gledam sebe, druge ljude i životne okolnosti. Situacije možda ostaju zahtjevne, ali više nisam u njima na isti način.
Znam kome pripadam i tko je sa mnom.
Bez te spoznaje sve postaje teže. Lakše se obeshrabrimo, izgubimo pouzdanje i počnemo živjeti kao da sve ovisi samo o nama. Zato je toliko važna borba za vlastiti identitet: tko sam ja? Tko si ti? Znamo li da smo ljubljena Božja djeca?
Postoji i treća čežnja: čežnja Božjega čovjeka da drugoga dovede Bogu.
To je apostolska čežnja, želja da ljudi oko nas upoznaju Gospodina i iskuse njegovu prisutnost. Želimo ih dovesti njemu jer on poznaje dubinu svakoga života i može zahvatiti ondje gdje mi ne možemo.
Te su tri čežnje povezane: Božja čežnja za nama, naša čežnja za Bogom i čežnja da drugi susretnu Gospodina. Kada dopustimo da nas Bog ljubi, u nama raste želja da mu odgovorimo i da njegovu ljubav podijelimo s drugima.
Potrebna nam je vatra Duha Svetoga
Dok sam osluškivao u molitvi, snažno sam osjetio da nam svima treba vatra Duha Svetoga. Treba nam žar koji će zahvatiti našu molitvu i pokrenuti nas.
Ponekad mi se čini da smo mi stalno u obrani. Netko nas napada, nešto nas pritišće, pojavi se problem, a mi pokušavamo sačuvati ono malo mira što imamo.
Međutim, Bog nas poziva i na odvažnost: da molimo, djelujemo i zauzimamo se za ono što nam povjerava.
Gospodin nam može pokazati za što trebamo moliti. Ako mu se otvorimo, dat će nam i snagu da u toj molitvi ustrajemo. To traži predanje, a upravo se tu često javlja naš otpor.
Ja s Gospodinom znam imati vrlo žestoke razgovore. Kada mi nešto stavi na srce, znam se opirati: „Zašto baš ja, Bože? Zar nisi mogao progovoriti nekome drugome?
Možda bi te netko drugi odmah poslušao, a ja sve moram šesnaest puta provrtjeti po glavi da bih se pokrenuo!”
Ipak, kada prihvatim ono na što me poziva, moja se molitva mijenja.
Dobiva smjer i odlučnost. U meni raste želja da se zauzmem za njegovo kraljevstvo. To je poziv svima nama.
Zagovorna molitva traži predanje
Vjerujem da nas Bog kroz takvu molitvu zagovora želi voditi u dublje predanje i pouzdanije zagovaranje. Želi da slušamo njegova nadahnuća i molimo oslonjeni na njegovu riječ.
Ako pokraj sebe imam osobu koja još nije upoznala Gospodina, mogu moliti: „Gospodine, zapali moje srce ljubavlju prema toj osobi. Nauči me kako moliti za nju. Daj mi ustrajnosti da je nosim pred tobom.”
Sveci su tako živjeli. Vidjeli su tuđu patnju, zarobljenost ili udaljenost od Boga, a u njima bi se razgorjela želja da toj osobi pomognu doći do njega. Molili su, postili, služili i ustrajali. Ljubav ih je poticala da se zauzmu za drugoga i onda kada je to bilo teško.
Ponekad se previše prepustimo malodušnosti. Govorimo Bogu koliko nam je teško, ali teško prihvaćamo snagu koju nam želi dati za sljedeći korak.
Smijemo mu donijeti svu svoju bol i izreći mu sve što nas pritišće.
Upravo nas u toj iskrenosti on može podignuti i povesti dalje.
Potrebna nam je ta preobrazba: da iz nemoći prijeđemo u pouzdanje, a iz pouzdanja u ustrajnu molitvu i djelovanje.
Riječ koju primiš treba te pokrenuti
Ako imaš problem ili nakanu, a kroz molitvu primiš poticaj koji prepoznaješ kao Božji, dopusti da te ta riječ pokrene. Razluči je u svjetlu Božje riječi i vjere Crkve, a zatim učini korak na koji te poziva.
Ponekad primimo riječ, zapišemo je i nastavimo živjeti kao prije.
Oduševimo se na trenutak, ali izostane odgovor.
A riječ nam je dana i zato da bismo po njoj živjeli.
Bog poštuje našu slobodu. Poziva nas, ohrabruje i pokazuje put, ali očekuje naš slobodan odgovor. Kada se odvažimo krenuti, počinjemo prepoznavati što on čini.
U svojem životu osjećam veliko oduševljenje Božjim djelovanjem. To oduševljenje nije uvijek lako sačuvati, osobito kada nas pritisnu problemi, teški odnosi i različite kušnje.
Ipak, zahvalan sam Bogu što mi daje milost da se radujem onome što čini.
Sve više učim reći: „Bože, evo me. Upotrijebi me. Želim biti tvoje sredstvo. Molit ću, služiti i učiniti ono što mogu, a tebi prepuštam plodove.”
Kada znam da je on izvor milosti, oslobađam se potrebe da sve držim pod kontrolom. Mogu se radovati njegovu djelovanju, čak i kada ne razumijem sve.
Moliti sa žarom i pouzdanjem
Molimo devetnice i druge molitve, i to je dobro. I sam ih molim. Ali sve sam više svjestan koliko je važno da u tim molitvama bude prisutno naše srce: vjera, predanje, ljubav i ustrajnost.
Žarka molitva otvara nas Božjem djelovanju. U njoj učimo svoje okolnosti gledati iz njegove blizine i primati snagu za ono što trebamo učiniti.
Bog već zna da se bojimo, da osjećamo manje vrijednosti, da u obitelji postoje razdori ili da nas nešto duboko ranjava. Ipak, želi da mu to povjerimo. U tom odnosu možemo otkriti da nam daje milost za suočavanje s onim što nas pritišće.
Ako se netko u obitelji bori s ovisnošću, nosimo ga u molitvi, zauzimajmo se za njega i pomozimo mu doći do potrebne pomoći. Ako nas pritišće strah, molimo za slobodu i hrabrost, ali pokušajmo razumjeti i što taj strah hrani. Duhovna borba traži razboritost i spremnost da prihvatimo pomoć koju nam Bog daje i preko drugih ljudi.
Po krštenju pripadamo Kristu. Primili smo dostojanstvo Božje djece i pozvani smo živjeti oslonjeni na njegovu snagu. Zato možemo moliti s pouzdanjem, odupirati se zlu i birati dobro.
Odlučnost u borbi protiv grijeha
Poslanica Hebrejima govori o borbi protiv grijeha koja traži ustrajnost sve do krvi (usp. Heb 12,4). To je snažan poziv da ozbiljno shvatimo ono što nas udaljava od Boga.
Ako uvijek iznova ispovijedam isti grijeh, trebam se iskreno zapitati: kako mu se odupirem? Prepoznajem li okolnosti koje me vode u pad? Jesam li spreman nešto promijeniti, odreći se nečega ili potražiti pomoć?
Ponavljani pad ne znači da Bog ne djeluje. Ali poziva me da iznova ustanem i ozbiljno surađujem s njegovom milošću. Kada primijetim da više ne padam tako lako, da ranije prepoznajem napast i odlučnije biram dobro, mogu zahvaliti Bogu za rast.
Sjetimo se svetoga Dominika Savija i njegove mladenačke odluke da radije umre nego pristane na grijeh. Kakva odlučnost u tako mladom srcu! Koliko nam je potrebna ta jasnoća: „Gospodine, želim ti biti vjeran. Daj mi snagu da u kušnji ostanem uz tebe.”
Neprijatelj nas želi zastrašiti i uvjeriti da smo nemoćni. Poput ričućega lava traži priliku da nas obeshrabri i navede da prihvatimo laž kao istinu o sebi (usp. 1 Pt 5,8–9). Zato se trebamo hraniti Božjom riječju i učiti razlikovati njegov glas od misli koje nas guraju u očaj.
Ako nam Gospodin pokazuje put, krenimo njime. Možda ćemo osjećati otpor i postavljati pitanja, ali možemo učiti poslušnost korak po korak.
Riječi koje ostaju u srcu
Tijekom godina služenja zapisao sam mnogo poticaja, slika i riječi koje sam primio u molitvi ili preko drugih ljudi. Nekih se više gotovo i ne sjećam. Možda su mi bile dane kao utjeha za određeno razdoblje.
Ali postoje riječi koje i danas jasno nosim u sebi. Znam kada su izgovorene, preko koga su došle i na što su me pozvale. Neke su stare više od dvadeset godina, a neke sam primio nedavno. Za njih mi više ne treba bilježnica jer su ostale upisane u srce.
Te su me riječi dotaknule na poseban način i nastavile oblikovati moj život. Kada ih se sjetim, ponovno čujem poziv na povjerenje, predanje i odgovornost.
Suhe kosti i dah novoga života
Prorok Ezekiel opisuje viđenje doline pune suhih kostiju (usp. Ez 37,1–14). Gospodin ga pita mogu li te kosti oživjeti, a prorok odgovor prepušta njemu: Gospodin zna.
Bog mu zatim zapovijeda da prorokuje kostima. Dok Ezekiel izgovara primljenu riječ, kosti se počinju povezivati, prekrivaju se žilama, mesom i kožom. Ali u njima još nema daha.
Tada dolazi novi poziv: prorokovati duhu. Kada duh ulazi u njih, oživljuju, ustaju na noge i postaju silno velika vojska.
Ta me slika snažno dotiče. Potrebna nam je Božja pomoć u svakodnevnim okolnostima, utjeha za naše rane i snaga za život. Ali trebamo i duboku obnovu srca, da nas Duh Sveti oživi i osposobi za ono na što nas Bog poziva.
Možemo izvana mnogo toga posložiti, a ipak ostati umorni i obeshrabreni. Potreban nam je njegov duh. Potrebna nam je riječ koja će nas podignuti na noge i dati nam hrabrost da živimo vjeru.
Ponekad čekamo novi poticaj, a prethodni još nismo prihvatili. Zato se vrijedi zapitati: „Gospodine, postoji li nešto na što me već pozivaš, a ja još odgađam odgovor?”
Kad se usudiš poslušati
Podijelit ću s vama jedno iskustvo.
Hodao sam ulicom kada sam ugledao gospođu koja mi je dolazila ususret. U srcu sam snažno osjetio poticaj da joj pristupim i ponudim molitvu. To inače ne činim olako, a Gospodin dobro zna koliko me mora prodrmati da bih se odvažio.
Moja je prva reakcija bila: „Bože, nemoj. Znaš da mi je to teško. Kako ću samo tako prići nepoznatoj osobi?”
Poticaj je, međutim, bio toliko snažan da sam se počeo tresti. Opirao sam se i pitao je li to možda samo moja zamisao. Dok sam tako razmišljao, žena je nestala iz mojega vidokruga. Pomislio sam da je time sve završilo i nastavio hodati.
Ali kada sam ušao u drugu ulicu, ponovno sam je ugledao. Tada sam se ipak odvažio prići:
„Gospođo, osjećam da mi je Gospodin stavio na srce da se pomolim za vas. Biste li to željeli?”
Gledala me u tišini. Nisam znao tko je ona ni što proživljava, a ona nije znala tko sam ja. Tih nekoliko sekundi činilo mi se jako dugima. Već sam pomislio: „Što sam sad napravio? Što li ova žena misli o meni?”
A onda je rekla: „Ako je Bog rekao, onda ga trebamo slušati.”
Počeo sam jednostavno moliti: „Gospodine, ti poznaješ ovu ženu. Ja ne znam što joj je potrebno, ali ti znaš. Blagoslovi je i dotakni svojom ljubavlju.”
Dok sam molio, osjetio sam snažnu Božju ljubav prema njoj. Ona mi je rekla da osjeća kao da ju je netko prelio toplom vodom. Tijekom molitve došao je i konkretan poticaj povezan s jednom njezinom ranom. U jednom je trenutku ponavljala: „Više me ne boli. Više me ne boli.”
Bio sam dirnut i iznenađen. Pitao sam je je li dobro, a ona je potvrdila da jest. Ubrzo je otišla i izgubio sam je iz vida.
U meni se pojavila želja da saznam više, da čujem cijelo svjedočanstvo i razumijem što se dogodilo. Ali u molitvi sam osjetio poticaj da taj susret jednostavno predam Bogu.
Učinio sam ono na što sam se osjetio pozvanim, a ostalo je pripadalo njemu.
To mi je iskustvo ostalo kao pouka o poslušnosti. Ne trebam uvijek vidjeti cijeli plod niti sve razumjeti. Važno je biti spreman odgovoriti na poticaj, uz poštovanje slobode osobe kojoj pristupam.
„Gospodine, upotrijebi me!”
Takvi nas poticaji otvaraju. Izvode nas iz stalnoga promatranja vlastitih problema i bude u nama ljubav prema drugima.
Lako se zatvorim u misao: „Jadan ja. Teško mi je. Bože, pomozi mi u ovome, pomozi mi u onome.” Bog čuje i tu molitvu. Ali poziva me i da podignem pogled, da vidim čovjeka pokraj sebe i kažem: „Gospodine, evo me. Upotrijebi me.”
Upravo se tu ponovno susreću one tri čežnje: Bog dolazi k nama, mi se otvaramo njemu, a zatim njegovu ljubav nosimo drugima.
Zato molimo da nas ispuni i promijeni naš način molitve. Molimo da gorimo ljubavlju, da budemo ustrajni i da se odvažimo učiniti dobro koje nam stavlja na srce.
Ako postoje teškoće u braku, molimo za supružnika sa željom da ga Bog blagoslovi i ojača: „Gospodine, ispuni moju suprugu, mojega supruga, svojom ljubavlju.
Ozdravi ono što je ranjeno među nama. Pokaži mi kako mogu bolje slušati, razumjeti i ljubiti.”
Ako netko u obitelji pati od depresije ili druge bolesti, nosimo ga pred Gospodina i budimo uz njega u traženju odgovarajuće pomoći: „Isuse, donesi svjetlo u ovu tamu. Daj snagu, utjehu i ljude koji će biti oslonac.”
Ako se borimo s osjećajem manje vrijednosti, molimo: „Gospodine, daj mi dublje upoznati da sam tvoje ljubljeno dijete. Pomozi mi prihvatiti dostojanstvo koje si mi darovao i živjeti iz te istine.”
Kada tako molimo, otvaramo prostor njegovoj milosti u sebi, svojim odnosima i odlukama. Učimo slušati, pouzdavati se i djelovati.
Gospodine, probudi u nama čežnju za tobom. Ispuni nas Duhom Svetim i zapali naša srca. Daj nam ustrajnost u molitvi, hrabrost u poslušnosti i ljubav kojom ćemo druge dovoditi tebi.