DEVETI DAN - 09.11.
Savršenstvo ljubavi u sjedinjenju s Božjom voljom
„Savršenstvo se u potpunosti temelji na ljubavi prema Bogu: ‘Ljubav je sveza savršenstva’, a savršena ljubav prema Bogu znači potpuno sjedinjenje naše volje s Božjom.“
sveti Alfonz Marija de Liguori
Razmatranje nadahnuto temom o savršenoj ljubavi u sjedinjenju s Božjom voljom od svetog Alfonsa Marije de Liguori.
Poziv koji se odnosi i na mene
Kada čujem riječ savršenstvo, možda pomislim na život bez pogrešaka, na snagu koja nikada ne popušta ili na svetost koja mi se čini nedostižnom. Možda se u meni javlja osjećaj da za takav život nemam dovoljno sposobnosti, ustrajnosti ili duhovne zrelosti. Sveti Alfonz, međutim, usmjerava moj pogled prema ljubavi i otkriva da se kršćansko savršenstvo u potpunosti temelji na ljubavi prema Bogu. Zato put svetosti mogu započeti upravo ondje gdje se danas nalazim, sa svojom poviješću, ranama, ograničenjima i čežnjom za puninom života.
Božja ljubav prethodi svakom mojem nastojanju i omogućuje moj odgovor. Ne moram najprije dosegnuti savršenstvo da bih zaslužio Božju blizinu; njegova me blizina postupno preobražava i osposobljava za ljubav. Kada prihvaćam da me Bog ljubi, u meni raste povjerenje, a iz povjerenja se rađa spremnost da mu predam svoj život. Savršenstvo ljubavi tada otkrivam kao sve dublje zajedništvo s Bogom, u kojem njegova dobrota oblikuje moje želje, odluke i postupke.
Poziv na svetost zato osobno dotiče i mene. Odnosi se na način na koji živim svoje odnose, pristupam obvezama, nosim se s razočaranjima i postupam kada moje zamisli naiđu na prepreku. Upravo u toj svakodnevici Bog otvara prostor susreta u kojem učim ljubiti njega i ljude koje mi povjerava.
Ljubav koja oblikuje moju volju
Ljubav nas približava onome koga ljubimo, tako da nam postaje važno što tu osobu raduje, što joj je dragocjeno i što produbljuje naše zajedništvo. U odnosu s Bogom taj pokret ljubavi zahvaća i moju volju. Postupno želim upoznati ono što on želi, jer vjerujem da me vodi prema istinskom dobru. Sjedinjenje s njegovom voljom raste iz spoznaje da je on Otac koji me poznaje i ljubi dublje nego što mogu razumjeti.
Predati Bogu svoju volju znači dopustiti mu da pročisti moju slobodu i osposobi je za potpuniju ljubav. Moje sposobnosti, osobnost i odgovornost pritom dobivaju svoje pravo usmjerenje. Učim odlučivati u zajedništvu s njim, donositi mu svoje namjere i prihvaćati da neka moja želja treba sazreti, promijeniti se ili ustupiti mjesto većem dobru.
U tom svjetlu mogu promatrati ono do čega najviše držim. Postoji li u mojem životu odluka koju izbjegavam donijeti pred Boga jer se bojim njegova odgovora? Možda moje srce već naslućuje poziv na oproštenje, pomirenje ili promjenu neke navike, ali još traži razloge za odgađanje. Upravo tu može započeti dublja ljubav, tihom molitvom: Gospodine, pomozi mi da ti vjerujem dovoljno da dopustim tvojoj riječi oblikovati moj izbor.
Kada i u dobrim djelima tražim sebe
Sveti Alfonz upozorava da i vjerska zauzetost može biti vođena samovoljom. Mogu mnogo moliti, služiti i preuzimati odgovornosti, a istodobno teško prihvaćati savjet ili zanemarivati obveze koje traže moju neposrednu prisutnost. Izvanjska aktivnost tada može prikriti potrebu za priznanjem, strah od nevažnosti ili želju da sve bude prema mojoj zamisli.
To upozorenje poziva me na iskrenost pred Bogom. Vrijednost mojega služenja produbljuje se kada dopuštam ljubavi da pročisti njegove pobude. Molitva me treba učiniti pažljivijim prema stvarnom životu, a služenje osjetljivijim za potrebe drugih. Ako zbog odabranih pobožnosti redovito zanemarujem obiteljsku odgovornost, ako se u zauzetosti iscrpljujem zato što ne prihvaćam vlastite granice ili ako teško podnosim da netko drugi preuzme mjesto koje smatram svojim, potrebno mi je zastati i ponovno poslušati Gospodina.
Poslušnost njegovoj volji može u određenom trenutku značiti prihvaćanje sasvim obične dužnosti, odmora ili razgovora koji odgađam. Može me pozvati da dovršim ono što mi je povjereno prije nego što započnem nešto što mi se čini uzvišenijim. Ljubav tako sazrijeva u vjernosti stvarnom dobru, ondje gdje moj život upravo sada traži odgovoran odgovor.
Isus mi pokazuje srce poslušnosti
Isusov život otkriva što znači potpuno živjeti u zajedništvu s Ocem. Njegove riječi i djela proizlaze iz ljubavi prema Ocu, a njegova poslušnost postaje dar spasenja za svijet. Promatrajući njega, razumijem da vršenje Božje volje zahvaća cijelo srce i ostvaruje se u slobodnom darivanju.
U Getsemanskom vrtu Isus pred Oca donosi tjeskobu i molitvu da ga mimoiđe kalež, a zatim izgovara svoje predanje Očevoj volji. U njegovoj molitvi prepoznajem prostor i za vlastitu slabost. Smijem Bogu govoriti o strahu, umoru i onome što mi je teško prihvatiti. Smijem moliti za promjenu okolnosti i tražiti pomoć, dok istodobno učim ostajati u odnosu s njim.
Sjedinjenje s Božjom voljom ne zahtijeva da mi svaka situacija bude razumljiva ili emocionalno laka. Ono se može očitovati i u odluci da usred neizvjesnosti nastavim postupati po savjesti, činiti dobro i moliti. U takvim trenutcima moja molitva može biti jednostavna: Oče, ne razumijem sve što se događa, ali želim s tobom proći kroz ovaj dan; pokaži mi sljedeći korak ljubavi.
Razlučivati Božju volju u stvarnom životu
Da bih svoju volju sjedinjavao s Božjom, potrebno je učiti razlučivati. Božju volju upoznajem u svjetlu evanđelja, nauka Crkve, ispravno oblikovane savjesti i odgovornosti koje pripadaju mojem životnom pozivu. U tome mi pomažu molitva, sakramentalni život i savjet razboritih osoba, osobito kada vlastite želje ili strahovi otežavaju jasno prosuđivanje.
Predanje Bogu uključuje odgovorno djelovanje. Kada se susretnem s bolešću, mogu tražiti liječenje i moliti za ozdravljenje; kada se suočim s nepravdom, mogu zauzeti se za istinu i zaštitu dostojanstva. Nasilje, ponižavanje i tuđi grijeh ne postaju Božja želja samim time što su se dogodili. Bog me i usred takvih okolnosti poziva da tražim pomoć i izaberem dobro koje je moguće učiniti.
Zato je u teškoći dragocjeno pitanje: Gospodine, kako ti mogu odgovoriti ljubavlju u ovome što sada živim? Taj odgovor ponekad traži strpljivost, a ponekad odlučan korak; ponekad prihvaćanje vlastite nemoći, a ponekad hrabrost da nešto promijenim. Povjerenje u Boga raste zajedno sa spremnošću da odgovorno sudjelujem u vlastitom životu.