Blagdan Preobraženja Gospodinova jedan je od onih evanđeoskih događaja u kojima se na trenutak otvara nebo i čovjeku postaje vidljiva stvarnost koja je inače skrivena očima tijela. Na gori Tabor Isus ne prima novu slavu niti postaje netko drugi. On jednostavno dopušta da zasja ono što je oduvijek bio – vječni Sin Očev.
Božanstvo koje je bilo skriveno pod velom njegove ponizne ljudskosti sada blista takvom snagom da evanđelist kaže kako mu je lice zasjalo poput sunca, a haljine postale bijele kao svjetlost. To je trenutak u kojem Bog učenicima daje odgovor na pitanje koje će uskoro postati presudno.
Nekoliko dana prije Isus je prvi put navijestio svoju muku. Učenici su bili zbunjeni.
Kako Mesija može trpjeti? Kako Božji Pomazanik može biti odbačen? Kako onaj koji uskrišava mrtve može biti ubijen?
Prije nego što ih povede prema Golgoti, Isus ih vodi na Tabor.
Prije tame križa daje im iskustvo svjetla.
Prije kušnje daje im objavu svoje slave.
Kao da im govori: „Kada me budete gledali iznakažena na križu, sjetite se ovoga dana.
Križ nije moj poraz. Križ vodi u slavu.“
To je put kojim Bog vodi svakoga učenika. On nikada ne obećava život bez križa, ali uvijek prije ili usred križa daje dovoljno svjetla da čovjek može nastaviti hodati u vjeri.
Tabor nije bijeg od Kalvarije; Tabor je snaga za Kalvariju.
Zato su najveća iskustva Božje blizine često priprava za razdoblja kušnje.
Bog nam ne daje utjehu kako bismo u njoj ostali, nego kako bismo iz nje crpili snagu za vjernost.
Na gori se uz Isusa pojavljuju Mojsije i Ilija. Oni predstavljaju Zakon i Proroke, cjelokupnu povijest spasenja koja sada nalazi svoje ispunjenje u Kristu.
Sve što je Bog govorio kroz stoljeća sada dobiva svoje puno značenje u njegovu Sinu.
Zato Očev glas više ne upućuje na Zakon niti na proroke, nego izgovara riječi koje odzvanjaju kroz sva vremena: „Ovo je Sin moj ljubljeni. Njega slušajte.“
U središtu kršćanske vjere nije ideja, nije moralni sustav niti skup pravila.
U središtu je osoba Isusa Krista. On je konačna Očeva Riječ čovječanstvu.
Današnji čovjek sluša mnoge glasove.
Glas svijeta govori da vrijedimo onoliko koliko posjedujemo.
Glas uspjeha govori da smo važni samo dok smo korisni.
Glas straha govori da se moramo neprestano dokazivati.
Glas ega traži da sve bude podređeno nama.
Usred te buke odzvanja Očev glas: „Njega slušajte.“
Tek kada Kristova riječ postane mjerilo našega života, prestajemo biti robovi prolaznih glasova i postajemo slobodni.
Preobraženje nam otkriva i nešto iznimno važno o čovjeku.
Isus nije došao samo pokazati tko je Bog.
Došao je pokazati što čovjek postaje kada potpuno živi u zajedništvu s Ocem.
Sveti oci Crkve često su govorili da je Bog postao čovjekom kako bi čovjek mogao postati dionikom Božjega života. To nije pjesnička slika. To je srž evanđelja.
Cilj kršćanskoga života nije tek izbjegavanje grijeha.
Cilj je preobrazba cijeloga čovjeka kako bi Kristov život postao vidljiv u nama.
Zato Preobraženje nije događaj koji se odnosi samo na Isusa.
Ono je proročka slika onoga što Bog želi učiniti sa svakim svojim djetetom.
Sveti Pavao piše da se svi mi „preobražavamo u istu sliku iz slave u slavu“ po Duhu Gospodnjem.
Svetost nije dodavanje nečega izvana. Ona je oslobađanje onoga što je Bog već posijao u nama na dan krštenja.
Milost ne uništava ljudsku narav; ona je prožima, iscjeljuje i dovodi do njezine punine.
Zanimljivo je da učenici na Taboru nisu ostali budni.
Evanđelja spominju kako ih je svladao san. To je slika ljudskoga srca.
Bog objavljuje svoju slavu, a čovjek često ostaje uspavan, zaokupljen brigama, navikama i površnošću. Potrebno je probuditi srce. Potrebno je naučiti gledati očima vjere.
Tek tada u običnim događajima počinjemo prepoznavati tragove Božje prisutnosti.
Postoje u životu trenuci koji postaju naši osobni Tabori.
To može biti duboka molitva, klanjanje pred Presvetim, trenutak snažnog susreta s Božjom riječju, sakrament pomirenja, iskustvo oproštenja ili trenutak kada nas ljepota stvorenoga svijeta ispuni divljenjem pred Stvoriteljem.
To su darovi milosti u kojima nam Bog dopušta naslutiti svoju slavu.
Međutim, svrha tih trenutaka nije da ih posjedujemo, nego da nas promijene.
Prava mistika uvijek vodi većoj ljubavi, većoj poniznosti i većem služenju.
Zato Isus nakon Preobraženja silazi s gore.
Bog nije prisutan samo u izvanrednim iskustvima. On nas čeka u dolini svakodnevice, među ljudima koji trpe, u obitelji, na radnome mjestu, u umoru, u služenju i u vjernosti malim stvarima.
Tabor bez doline postao bi duhovni bijeg. Dolina bez Tabora pretvorila bi se u iscrpljujući aktivizam. Kršćanski život živi od ritma ta dva iskustva: susreta s Bogom i poslanja među ljude.
Svaka sveta misa na otajstven način postaje naš Tabor.
Izvana gledamo jednostavne znakove kruha i vina, ali vjera prepoznaje proslavljenoga Krista koji je prisutan među nama.
Kao što su učenici na Taboru na trenutak ugledali njegovu božansku slavu, tako i mi u euharistiji gledamo ono što je očima skriveno, ali srcu objavljeno.
Nakon pričesti ni mi ne ostajemo na gori.
Poslani smo natrag u svijet da svjetlo koje smo primili postane svjetlo za druge.
Na kraju ostaje pitanje koje blagdan Preobraženja postavlja svakome od nas: dopuštam li Kristu da preobrazi moje srce ili samo želim da promijeni okolnosti moga života?
Bog je više zainteresiran za preobrazbu čovjeka nego za promjenu njegovih okolnosti.
Kada se promijeni srce, drukčije gledamo i križ, i bližnjega, i vlastitu budućnost.
Tada počinjemo živjeti već sada ono što ćemo jednom gledati u punini – slavu uskrsloga Krista, koji ne preobražava samo lice, nego cijeli život svakoga tko mu se potpuno preda.
Ovo otajstvo završava snažnim pozivom: svaki istinski susret s Kristom ostavlja čovjeka drukčijim nego što je bio prije.
Ako smo doista bili na Taboru s Gospodinom, tada će se to vidjeti ne toliko po našim riječima koliko po našem životu, jer cilj Preobraženja nije da se divimo Kristovu svjetlu, nego da dopustimo da to svjetlo zahvati i preobrazi nas, kako bismo postali živa slika njegova lica u svijetu.
Blagdan Preobraženja Gospodinova je kada Bog otvori oči našeg srca!
Tekst: D.Z. (kateheo.hr)
Foto: D.Z. (Tabor - Preobraženje – Sveta Zemlja)