SEDMI DAN
„Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“
Riječ Božja
„Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“ (Rim 8,31)
Razmatranje
Sedmoga dana našega hoda dolazimo pred jednu od najsnažnijih sila koje mogu upravljati čovjekovim životom – strah. Strah sam po sebi nije neprijatelj. On pripada našoj ljudskoj naravi i može nas upozoriti na stvarnu opasnost, potaknuti na oprez i sačuvati od nepromišljenosti. Ali postoji strah koji više ne štiti život, nego ga počinje sužavati. Strah koji određuje odluke, hrani nepovjerenje, oduzima mir i postupno uvjerava čovjeka da je ono čega se boji veće od Boga kojemu pripada.
Upravo tu ponovno čujemo pitanje koje nas prati od prvoga dana: Tko je kao Bog?
Kada to pitanje izgovaramo pred strahom, ne tvrdimo da opasnosti ne postoje. Ne govorimo da će se sve uvijek dogoditi onako kako želimo. Ne obećavamo sebi život bez bolesti, gubitaka, neizvjesnosti, progona, neuspjeha ili križa. Govorimo nešto mnogo dublje: što god došlo, ništa nije veće od Boga.
To je razlika između kršćanske vjere i površnoga optimizma. Optimizam govori: „Sigurno će sve dobro završiti onako kako zamišljam.“ Vjera govori: „Ne znam kako će završiti, ali znam tko će biti sa mnom.“
Sveti Mihael snažno nas podsjeća upravo na tu stvarnost. U Knjizi proroka Daniela pojavljuje se kao branitelj Božjega naroda, a proroku se govori: «„Ne boj se, Daniele.“ (Dn 10,12)»
Te riječi prolaze kroz cijelo Sveto pismo. Bog ih govori Abrahamu.
Govori ih Mojsiju. Govori ih prorocima. Anđeo ih govori Mariji. Govori ih Josipu.
Isus ih govori učenicima. „Ne boj se.“ To nije prijekor čovjeku koji osjeća strah.
To je Božji odgovor čovjeku koji se boji.
Kao da Gospodin govori: „Vidim ono što vidiš. Znam što te plaši. Ali ti vidiš samo ono što je pred tobom. Ja vidim cijeli put. Ti vidiš svoju slabost. Ja znam svoju snagu. Ti vidiš zatvorena vrata. Ja znam gdje je izlaz.“
Možda je upravo zato strah jedno od najvažnijih područja duhovne borbe. Jer strah nas pokušava uvjeriti da smo sami.
„Što ako se razbolim?“ „Što ako izgubim osobu koju volim?“ „Što ako ne uspijem?“
„Što ako ostanem sam?“ „Što ako se dogodi ono čega se najviše bojim?“
„Što ako Bog ne odgovori?“ „Što ako više ne mogu?“
Primijetimo kako strah gotovo uvijek govori o budućnosti.
On uzima nešto što se još nije dogodilo i donosi ga u sadašnjost tako snažno da čovjek već danas počinje trpjeti zbog sutrašnjega dana koji možda nikada neće doći.
Zato Isus govori: „Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se.“
(Mt 6,34)
Isus nas ne poziva na neodgovornost. Ne govori da ne planiramo, ne liječimo se, ne pripremamo se ili ne poduzimamo ono što je potrebno. Poziva nas da ne pokušavamo danas nositi milost koja nam je obećana za sutra.
Bog nam daje milost za današnji dan.
A sutra, ako dođe ono čega se bojimo, ondje će nas čekati nova milost.
Koliko puta smo u životu već rekli: „Ovo neću moći podnijeti“, a kada je došao trenutak, otkrili smo snagu za koju nismo znali da je imamo? Ne zato što smo odjednom postali snažni, nego zato što nam je Bog dao ono što nam je bilo potrebno onda kada nam je bilo potrebno.
Tu nam sveti Mihael može pomoći na poseban način.
Na slikama ga često vidimo s mačem, oklopom i štitom. Ali bilo bi pogrešno u tim simbolima tražiti neku magijsku sigurnost. Kršćanska sigurnost nije u slici, predmetu ili formuli. Mihaelova snaga dolazi iz njegove pripadnosti Bogu.
Zato njegov najveći „štit“ možemo sažeti njegovim imenom: Tko je kao Bog?
Kada strah kaže: „Ovo je preveliko“, Mihaelovo ime odgovara: „Je li veće od Boga?“
Kada strah kaže: „Nema izlaza“, vjera odgovara: „Bog još nije završio.“
Kada strah kaže: „Sam si“, Božja riječ odgovara: „Ja sam s tobom.“
Kada strah kaže: „Nećeš moći“, Gospodin ne mora odgovoriti: „Moći ćeš sam.“ On govori nešto bolje: „Moja ti je milost dovoljna.“
Upravo je tu potrebno razlikovati vjeru od potrebe za kontrolom. Ponekad kažemo da želimo mir, a zapravo želimo jamstvo da se ništa bolno neće dogoditi. Ali takvo jamstvo Isus nije obećao. Učenicima je rekao: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33) Primijetimo: ne kaže da neće biti muke. Kaže da muka nema posljednju riječ. To je kršćanska hrabrost. Hrabrost nije odsutnost straha.
Hrabrost je odluka da strah neće biti naš gospodar. Možemo se bojati i ipak krenuti.
Možemo drhtati i ipak poslušati Boga. Možemo imati pitanja i ipak vjerovati. Možemo plakati i ipak moliti. Možemo ne znati što će biti sutra i ipak danas učiniti ono što je ispravno.
Pogledajmo Mariju pod križem. Evanđelje ne kaže da je razumjela sve što se događa. Ne kaže da nije patila. Jednostavno kaže: „Uz križ Isusov stajahu majka njegova...“ (Iv 19,25)
Marija stoji. Možda je to jedna od najljepših slika hrabrosti. Ne moraš uvijek imati odgovore.
Ponekad je pobjeda jednostavno ostati uz Isusa.
Kada ne razumiješ – ostani. Kada se bojiš – ostani. Kada ne osjećaš Božju blizinu – ostani.
Kada molitva izgleda suho – ostani. Kada se čini da se ništa ne mijenja – ostani.
Jer vjera koja ostaje uz Boga i onda kada ništa ne razumije postaje duboka vjera.
I upravo tu neprijatelj gubi jedno od svojih najsnažnijih oružja.
Jer što učiniti čovjeku koji kaže: „Mogu se bojati, ali neću otići od Boga.“ Strah tada više nije gospodar. Bog je.
Molitva protiv straha
Gospodine Isuse, danas pred Tebe donosim svoje strahove.
Ne želim ih skrivati niti se pretvarati da ih nemam. Ti znaš čega se bojim.
Znaš što me budi noću. Znaš koje scenarije neprestano ponavljam u mislima.
Znaš za koga se bojim. Znaš čega se bojim u svojoj budućnosti.
Danas Ti sve to predajem.
Ne molim Te samo da ukloniš ono čega se bojim. Molim Te za nešto dublje: daj mi sigurnost da si Ti sa mnom.
Kada ne mogu kontrolirati okolnosti, nauči me vjerovati Tebi.
Kada ne znam što će biti sutra, pomozi mi živjeti današnji dan.
Kada me strah uvjerava da sam sam, podsjeti me na svoje obećanje: „Ja sam s vama u sve dane.“ Gospodine, ne želim da strah donosi odluke umjesto mene.
Ne želim zbog straha odbiti ono na što me pozivaš.
Ne želim propustiti ljubiti zato što se bojim biti povrijeđen.
Ne želim propustiti služiti zato što se bojim neuspjeha.
Ne želim propustiti živjeti zato što se bojim smrti.
Želim pripadati Tebi.
Molitva svetom Mihaelu Arkanđelu
Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon! Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo; a ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge zle duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom jakošću u pakao strovali. Amen.
Sveti Mihaele, branitelju Božjega naroda, zagovaraj me kada strah želi zavladati mojim srcem. Ne dopusti da više gledam u veličinu problema nego u veličinu Boga.
Kada se bojim budućnosti, podsjeti me da je ona već u Božjim rukama.
Kada se bojim ljudi, podsjeti me komu pripadam.
Kada se bojim vlastite slabosti, vodi me prema Kristovoj snazi.
Kada se bojim zla, podsjeti me da je Jaganjac već pobijedio.
Današnji korak
Danas ću pred Gospodinom imenovati jedan svoj konkretan strah. Ne deset. Jedan.
Napisat ću ga ili jasno izgovoriti pred Bogom: „Gospodine, bojim se da...“
A zatim ću uz njega napisati ili izgovoriti: „Ali Ti si sa mnom.“
Ako postoji nešto razumno što trebam učiniti u vezi s tim strahom, učinit ću to. Ako mogu razgovarati, razgovarat ću. Ako trebam zatražiti pomoć, zatražit ću je. Ako trebam nešto riješiti, počet ću rješavati. Ali ono što ne mogu kontrolirati predat ću Bogu.
I tijekom dana, svaki put kada se strah vrati, neću s njim voditi dugu raspravu.
Samo ću ponoviti: „Isuse, uzdam se u Tebe. Ti si ovdje.“
Završna molitva
Sveti Mihaele Arkanđele, stani uz mene kada se bojim.
Kada gledam u budućnost i ne vidim put, podsjeti me da Bog vidi.
Kada mi srce govori da neću moći, podsjeti me da ne moram moći sam.
Kada se oko mene podigne oluja, pomozi mi ponovno pogledati prema Kristu.
Kada se osjećam malen pred onime što dolazi, podsjeti me koliko je velik Onaj kojemu pripadam. Ne tražim život bez križa. Tražim vjeru koja će me držati uz Isusa kada križ dođe.
Ne tražim da nikada ne osjetim strah. Tražim da strah nikada ne postane moj gospodar.
Jer moj Gospodin ima ime. Isus Krist.
Moja budućnost pripada Njemu. Moja obitelj pripada Njemu. Moje zdravlje pripada Njemu.
Moje služenje pripada Njemu. Moj život pripada Njemu.
I kada ne znam što donosi sutra, danas mogu reći: „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“
Sveti Mihaele Arkanđele, moli za nas.
Marijo, Majko koja si ostala stajati pod križem, moli za nas.
Isuse, budi moje pouzdanje.
Tko je kao Bog?
Nitko nije kao Bog!
Tekst pripremio i uredio: D.Z. (kateheo.hr)
Foto: D.Z. (Gargano, Italija – svetište sv. Mihaela)